Basna o naravi tiranije i korupcije

Ovih dana iz Školske knjige i Lumena stigla je izvrsna vijest – »Životinjska farma« Georgea Orwella objavljena je u novom hrvatskom prijevodu Marka Marasa. Ova novost iz svijeta izdavaštva podudara se s 80. godišnjicom ove alegorijske novele, koja je danas jednako aktualna kao što je to bila 1945. godine. »Sve su životinje jednake, ali neke su životinje jednakije od drugih«, glasovita je Orwellova rečenica koja savršeno sažima neprolaznu istinu o moći i korupciji koja ilustrira književni i stvarni svijet od 1945. godine kad je nastala »Životinjska farma«.

»Orwell po prirodi nije bio pesimist ni pretjerano opsjednut politikom. Puno ga je toga zanimalo i vjerojatno bi bio vedar čovjek da je živio u manje bolnom vremenu... Ali našim vremenom dominira politika, kao što je 4. stoljećem dominirala teologija, pa će Orwell biti zapamćen upravo po svojim političkim djelima – a nadasve po ‘Životinjskoj farmi’«, napisao je svojedobno jedan od najsvestranijih znanstvenika 20. stoljeća, nobelovac Bertrand Russell.

Poznati engleski romanopisac, esejist i kritičar, rođen kao Eric Arthur Blair, proslavio se upravo djelima »Životinjska farma« i »1984«. Rođen je u Bengalu 1903. godine u britanskoj koloniji Indiji, gdje je njegov otac radio u Državnom odsjeku za opijum. Majka ga je odvela u Englesku kad je imao godinu dana. U dobi od pet godina poslan je u malu anglikansku školu u Henley, a kasnije je zaslužio stipendije za koledže Wellington i Eton. Nakon jednog semestra provedenog u Wellingtonu preselio se u Eton, gdje je bio kraljev stipendist od 1917. do 1921. godine. Na Etonu ga je podučavao Aldous Huxley, postavši mu književni uzor. Nakon završetka studija u Etonu, Orwell se 1922. godine pridružio Indijskoj kraljevskoj policiji u Burmi. Dao je ostavku i vratio se u Englesku 1928., zamrzivši imperijalizam. Dokaz tome je njegov prvi roman »Burmanski dani« objavljen 1934. i nadahnut romanom »Put do Indije« E. M. Forstera. Pseudonim je počeo koristiti 1933. godine, dok je pisao za časopis New Adelphi. Bio je to pomalo neobičan izbor pseudonima za pisca progresivnih socijalističkih stavova, kojim je naglasio svoju naklonost prema engleskoj tradiciji – George je svetac zaštitnik Engleske, dok je rijeka Orwell u Suffolku jedan od omiljenih dijelova Engleske.

Orwell je nekoliko godina živio u besparici, ponekad i kao beskućnik, povremeno radeći kao najamni radnik, čega se kasnije prisjećao u knjizi »Nitko i ništa u Parizu i Londonu«. Neko je vrijeme radio kao učitelj, dok ga slabo zdravlje nije prisililo da prestane honorarno raditi kao pomoćnik u antikvarijatu u Hampsteadu. Kao član Nezavisne radničke partije Orwell je osjećao da se mora boriti u antistaljinističkom POUM-u (Radnička partija marksističkog jedinstva) u Španjolskom građanskom ratu. U knjizi »Kataloniji u čast« opisao je svoje divljenje očitom nedostatku klasnog društva u revolucijom zahvaćenim područjima Španjolske koje je posjetio. Opisao je ono što je vjerovao da je bila izdaja radničke revolucije u Španjolskoj od strane Španjolske komunističke partije, potpomognuta od Sovjetskog Saveza.

Orwell je umro u dobi od 47 godina od tuberkuloze, a posljednje tri godine života proveo je po bolnicama. Zatražio je pogreb sukladno pravilima anglikanske crkve te je pokopan pod svojim pravim imenom, Eric Arthur Blair. Već je svoju prvu knjigu »Nitko i ništa u Parizu i Londonu« (1933.) objavio kao George Orwell. S vremenom se toliko vezao uz pseudonim da su rijetki osim rodbine znali da mu je pravo prezime Blair. Promjena imena popratila je duboku promjenu u Orwellovu načinu života – od uzdanice britanskog imperijalizma postao je književni i politički buntovnik.

Životinjska farma politička je basna zasnovana na Ruskoj revoluciji i Staljinovoj izdaji njezinih ideala. Skupina domaćih životinja svrgne i otjera ljudske gospodare i izrabljivače, pa uspostavi vlastito egalitarno društvo. Pritom ih vode pametne i vlastoljubive svinje. Međutim, svinje potkopaju revoluciju nadahnutu uzvišenim idealima i uspostave diktaturu u kojoj vlada represivnije i bezdušnije ropstvo od onoga koje su nekad nametali ljudski gospodari. Usred bitaka, izdaja i prekršenih obećanja životinje nauče da revolucija ima svoju cijenu – i da je nisu svi spremni platiti. Na početku Stari Major svojim prijateljima s farme govori o velikoj pobuni i o tome kako će postojati svijet bez ljudi. Životinje ga poslušaju i jedne noći napadnu Jonesa i preotmu farmu. Na vlast su došli Napoleon i Snowball. Uvode reforme za bolji život i donose sedam zapovijedi. Život je životinjama bio lijep i ugodan. No ljudi su došli i počeli se boriti protiv životinja i izgubili. Nakon nekoliko dana Snowball je potjeran s farme i Napoleon je preuzeo vlast. Život je od tada bio teži, a sedam zapovijedi je modificirano kako je svinjama odgovaralo. Sve životinje osim svinja i Napoleonovih pasa morale su više raditi, dobivati manje hrane i neuživati u povlasticama. Jedne noći farma je pretvorena iz Životinjske u Vlastelinsku. Te noći također je došlo do svađe između svinja i ljudi i to je dokazalo da je Napoleon izdao životinje i samo htio veću vlast - »Nije se više znalo tko je svinja, a tko čovjek.«

Pribjegavanje životinjskim likovima, naglašavanje bijega od realnog života u fakturi »Farme« izražava težnju da se njegov literarni akt ne poveže s bilo kojom tekućom i zbiljskom fabulom, dakle sa stvarnim zbivanjem bilo gdje u svijetu. Žanrovsko određenje »bajka« je iz mnogo razloga odgovaralo realizaciji Orwellove namjere, jer ona i nije ništa drugo nego simbolima predstavljena životna zbilja. Ovu divno napisanu političku alegoriju mnogi smatraju Orwellovim najboljim djelom, vrhunskom satirom mračnog lica moderne povijesti. Pisao ju je između studenoga 1943. i veljače 1944. Rukopis je zamalo uništen 1944. kad je njemačka raketa V1 razorila njegov londonski dom. Nakon što je satima kopao po ruševinama, Orwell je izvukao netaknuti rukopis. Svijetu je u to vrijeme itekako trebala »Životinjska farma«. Sovjetski Savez postao je britanski saveznik u ratu protiv Njemačke, pa je svaka kritika Staljinova surova režima bila cenzurirana ili ignorirana.

»Mnogi intelektualci na ljevici i dalje su veličali Sovjetski Savez tvrdeći da su tamošnji montirani procesi, metode tajnih policija i pogubljenja po kratkom postupku preuveličani i nužni. No Orwell je Staljina oduvijek smatrao ‘odvratnim ubojicom’ i želio je ljudima to predočiti na snažan i dojmljiv način. Ali kako? Znao je da politički esej ne bi pročitao širi krug čitatelja, a tradicionalni roman morao bi dugo pisati. Tada se dosjetio: spojit će tradicionalnu poučnu basnu sa satirom ‘Gulliverovih putovanja’«, navodi urednica knjige i glavna urednica Lumena Miroslava Vučić. »George Orwell je u početku imao teškoća s nalaženjem izdavača za to malo remek-djelo.

Predao je rukopis ‘Životinjske farme’ nakladničkoj kući Faber & Faber, no odbio ga je jedan od direktora, pjesnik T. S. Eliot. ‘Životinjska farma’ napokon je objavljena u kolovozu 1945., nakon svršetka rata. Knjiga je ubrzo postala nezaobilazan tekst u hladnom ratu (izraz je skovao sâm Orwell). Postala je i poprište tog sukoba jer je bilo različitih pokušaja da se potkopa i pogrešno tumači«, napominje Miroslava Vučić te ističe da je »Životinjska farma« dojmljiva basna o naravi tiranije i korupcije koja vrijedi za sva vremena.

Kada je 1945. objavljena »Životinjska farma«, pisac je postao slavan i prvi put u životu imućan. Kupio je kuću na hebridskom otoku Jura u kojoj je napisao posljednje stranice kultnog romana »1984.«. Radio je kad god nije bio u bolnici. »Životinjska farma« je alegorija kojom je Orwell prikazao svoje viđenje modernog društva, preslikavajući ga na ustroj i životinje jedne farme. Knjiga je posebno postala popularna u novije vrijeme, jer u mnogočemu odražava sliku današnjeg funkcioniranja svijeta. Kao i u distopijskoj »1984.«, i ovdje Orwell kritizira mnoge pojave u društvu, poput pohlepe i želje za moći, koje utjelovljuju svinje, ali i apsolutne poslušnosti i manjka kritičkog mišljenja, koje najbolje utjelovljuju ovce.