Göbekli Tepe - najstariji poznati hram istražuje se i danas

Göbekli Tepe, ili što na turskom znači »trbušasto brdo« u jugoistočnoj Turskoj jedno je od najvažnijih arheoloških nalazišta na svijetu. Američki arheolozi otkrili su ga 1960-ih, no tek 1994. godine njemački istraživač Klaus Schmidt prepoznao važnost lokaliteta. On je pokrenuo i vodio sustavna arheološka istraživanja na lokalitetu više od dva desetljeća. Pod njegovim vodstvom otkriveni su prvi monumentalni kružni kompleksi, T-stupovi, simboli i reljefi te je prvi iznio tvrdnju je Göbekli Tepe svetište, a ne naselje, te da su ga izgradili lovci-sakupljači.

Prvo hramovi

To će reći da ljudi nisu prvo razvili poljoprivredu pa radili hramove, već da su ljudi u dijelu povijesti u kojem još nije bilo stalnih naselja, gradili monumentalne građevine - poput Göbekli Tepea koji se ujedno smatra najstarijim poznatim hramom te se datira oko 9600. godina prije Krista. Stupovi su ukrašeni reljefima životinja i apstraktnim simbolima, što sugerira rani oblik religije ili mitologije. Oko 8000. godine prije Krista lokalitet je zatrpan zemljom, dosad nije poznato sa sigurnošću poznato na koji način i zašto, no zbog toga je do danas ovako dobro očuvan.

Realističan izraz lica i jasno izraženi falus (foto: KULTUR VE TURIZM BAKANLIGI)

Kako pišu Moritz Kinzel, Lee Clare i Devrim Sonmez u članku »Built on Rock – Towards a Reconstruction of the ‘Neolithic’ Topography of Göbekli Tepe« objavljenom 2020. godine, od 1990-ih otkriveno je ukupno osam kružnih struktura, dva velika središnja T-stupa, visoka do 5,5 metara te tri okolna kamena zida koji odražavaju različite faze gradnje, kao i T-stupovi ugrađeni u okolne zidove, visine 2,5 - 3 metra i kamene »klupe« uz unutarnje zidove.

Arheolozi su iskapajući Göbekli Tepe pronašli velike količine ostataka, u vapnenačkom kršu, bilo je mnoštvo arheoloških nalaza, primarno kamenja koje je obrađivala ljudska ruka, ali bilo je tu i životinjskih kostiju, kao i mali broj fragmenata ljudskih kostiju.

Ranije se smatralo da su ove građevine namjerno zatrpane tijekom ceremonija, no to objašnjenje danas se čini manje vjerojatnim, pišu Kinzel Clare i Sonmez. Umjesto toga, oni tvrde da su monumentalne strukture vjerojatno bile preplavljene urušavanjem zgrada i erodiranim naslagama s viših dijelova brda, odnosno da je čovjek oblikovao lokalitet paralelno s time kako su se događali i odroni, pa ostaje pitanje što je uzrokovalo što. Je li ljudska ruka uzrokovala odrone ili su ljudi radili na lokalitetu nakon što bi do odrona prirodno došlo.

Vapnenačka visoravan

Kako u svom radu pišu Kinzel, Clare i Sonmez, najranije neolitske građevine u Göbekli Tepeu podignute su na vapnenačkoj visoravni, koja je također dala bitan građevinski materijal za kamene građevine. Kako je naselje postajalo sve gušće, kamene formacije postajale su sve nedostupnije neolitskim klesarima, koji su morali tražiti odgovarajući građevinski materijal na udaljenijim rubovima visoravni.

- Čini se da su rane neolitske građevine, bilo monumentalne ili normalne veličine, izgrađene na temeljnoj stijeni, a ne uklesane u naslage, te su bile okružene drugim građevinama, a ne zemljom kako se ranije mislilo, kažu autori.

Posebno to vrijedi za monumentalne građevine na glavnom iskopnom, jugoistočnom, području. Ipak, neke su građevine možda djelomično postavljene u padinu. Do nedavno se smatralo da se nasip sastoji od 15 metara visoke akumulacije neolitičkih naslaga, koje su bile podijeljene u najmanje dvije glavne faze građevinskih aktivnosti, dok se najstariji »Treći sloj« pripisivao predkeramičkom neolitiku.

Dobro očuvan lokalitet (foto: WIKI/BEYTULLAH ELES)

No, nedavna iskapanju pokazuju da humci i udubljenja pretpovijesnog nasipavanja slijede prirodni reljef temeljnog kamenog krajolika. Drugim riječima, temeljne kamene formacije diktirale su procese formiranja na lokalitetu i utjecale na očuvanje različitih zgrada. Procesi i događaji koji su oblikovali lokalitet Göbekli Tepe kakvog danas poznajemo bili su nevjerojatno složeni i često isprepleteni.

Prirodni i antropogeni procesi išli bi ruku pod ruku, a često i istovremeno. Kako su segmenti ranijih zidova modificirani i integrirani u kasnije zidove i zgrade, stratigrafski odnosi postajali su sve složeniji i nejasniji.

- Iz toga slijedi da je izolirane događaje i strukture, te njihove odgovarajuće kronološke slijedove, teško identificirati i rekonstruirati, pišu autori. Novi nalazi ne mogu tek tako potvrditi da su zatrpani dijelovi unutar monumentalnih građevina, namjerno zatrpani.

Rekonstrukcija naselja

A razumijevanje izvorne topografije nalazišta u Göbekli Tepeu ima značajne implikacije za razvoj dijakronijskih scenarija rekonstrukcije naselja.

- Ako je pretpostavka da su zgrade i njihove odgovarajuće lokacije odraz izvornog kamenog krajolika, tj. sa stepenastim reljefom, točna, to vodi do mnoštva daljnjih pitanja. Na primjer, možemo li i dalje nazivati velike posebne zgrade podzemnim zgradama, s obzirom na to da se čini da su izgrađene na temeljnoj stijeni, a ne usječene u naslage, te da su bile okružene drugim zgradama, a ne zemljom?, pitaju se Kinzel, Clare i Sonmez.

Dodat će kako se u kontekstu Göbekli Tepea, valja zapitati i kako se najbolje definira »podzemlje«.

- Je li sve ispod krova, podzemno? A ako nije, kako se to može nazvati? Za razliku od zgrada u udubinama, bokovi humaka odlikuju se arhitekturom strmih padina. Ova vrsta arhitekture je vrlo složena, što izuzetno otežava definiranje građevinskih jedinica korištenjem koncepata »podijeljene razine«. U tom kontekstu moramo naglasiti moguće dokaze o dvokatnim zgradama kulture PPNB u Göbekli Tepeu. Prisutnost dvokatnih zgrada može objasniti velike količine građevinskog otpada u ispuni monumentalnih građevina i dobru očuvanost preostalih dijelova arhitekture nakon deset tisuća godina, ističu.

Lokacija hrama Göbekli Tepe u Turskoj (foto: Google Maps)

Jedna od zgrada prošla je najmanje tri građevinske faze: ranu strukturu okruglog oblika koja je preuređena u pravokutnu zgradu, a kasnije je obnovljena spajanjem dodatnog zida ispred ranijeg i smanjenjem veličine unutarnjeg prostora. Značajno je da su slični obrasci arhitekture kulture PPNB strmih padina pronađeni u južnom Levantu.