Arthur Miller - kritičar »američkog sna«

Ove godine, 10. veljače, navršit će se dvadeset godina od smrti američkog dramatičara, esejista i scenarista Arthura Millera. Rođen je u New Yorku 1915. godine, a preminuo je 2005. u Roxburyju. Odrastao je u obitelji židovskih useljenika koje je teško pogodila gospodarska kriza 1929. godine. Njegov otac bio je vlasnik trgovine ženskom odjećom u kojoj je zapošljavao 400 osoba. Nakon sloma burze na Wall Streetu, Millerovi su izgubili gotovo sve te se obitelj morala preseliti u siromašniju četvrt. Arthur Miller radio je kao dostavljač kruha kako bi pomogao obitelji da sastavi kraj s krajem. Nakon što je 1932. godine završio srednju školu, radio je brojne bijedne poslove kako bi platio školovanje na koledžu. Bilo je to iskustvo koje je snažno utjecalo na budućeg pisca.

Moglo bi se reći da Arthur Miller ima tipičnu biografiju američkog književnika – bio je pjevač na lokalnoj radiopostaji, vozač kamiona, konobar i monter u brodogradilištu. Tridesetih godina prošlog stoljeća studirao je novinarstvo na Sveučilištu u Michiganu, gdje je počeo pisati prve dramske tekstove. Nakon slaba odjeka prvih drama i romana »Žarište« (1945.), u kojem kritizira američki antisemitizam, pozornost kritike i publike privukao je dramom »Svi moji sinovi« (1947.), koja govori o tvorničaru vojnih zrakoplova i ratnom profiteru koji neodgovornošću izaziva pogibiju mnogih pilota, pa i vlastitoga sina.

Slijedi najpoznatija njegova drama »Smrt trgovačkog putnika« (1949.), s podnaslovom »Izvjesni intimni razgovori u dva čina s rekvijemom«, u kojoj se prikazom osobnog i poslovnog sloma glavnog lika kritički osvrće na »američki san«. Drama prikazuje tragičan krah malog čovjeka koji se poveo za svojim iluzijama o uspjehu. Naslovni lik, Willy Loman, neuspješan je trgovački putnik, neiskren i nevjerni muž i otac dvojice odraslih sinova upitnih moralnih vrijednosti. Nakon 36 godina radnog staža dobiva otkaz, a zadnju ratu kredita za kuću još nije otplatio. Razmišljajući o mogućnostima izlaska iz te neugodne situacije, odlučuje staviti cijenu i na vlastiti život. Na kraju drame Willy se odveze od kuće te se ubije u prometnoj nesreći – uz prethodno uplaćeno životno osiguranje. Njegova žena Linda, shrvana tugom, u završnom se monologu pita: »Zašto si to učinio? Danas sam uplatila posljednju ratu za kuću. Baš danas, dragi. A kod kuće neće biti nikoga.«

Podsjetimo i na riječi Willyjeva susjeda Charleyja: »Neka nitko ne osuđuje ovog čovjeka. Ti to ne razumiješ, Willy je bio trgovački putnik. A za trgovačkog putnika u životu nema nemogućnosti. On ne sastavlja strojeve, on ljudima ne tumači zakone i ne dijeli im lijekove. On je zanesenjak koji uspijeva svojim smiješkom i ulaštenim cipelama. A kad mu prestanu uzvraćati smiješak – to je smak svijeta. I kada još počinje gubiti povjerenje u sebe, on je gotov. Neka nitko ne osuđuje ovog čovjeka. Trgovački putnik mora sanjati, sinko. To je vezano uz njegov posao.« (preveo Ivo Juriša)

Drama »Smrt trgovačkog putnika« preispituje vrijednosti »američkog sna«, bračne i obiteljske odnose, te je odmah nakon objavljivanja požnjela velik uspjeh i ovjenčana je Pulitzerovom nagradom za dramu i kazališnom nagradom Tony. Više je puta i ekranizirana. Tu je dramu Miller režirao 1983. u Pekingu te iskustvo opisao u knjizi »Trgovački putnik u Pekingu«.

Tema je njegove drame »Kušnja« (»The Crucible«, 1953; u Hrvatskoj izvođena pod naslovom »Vještice iz Salema«) progon vještica u Americi u 17. stoljeću, no autor zapravo progovara o fenomenu masovne histerije koja je zahvatila američko društvo u doba makartizma. Millerov je to obračun s mračnim silama američkog društva, zahuktalim u antikomunističkoj hajci koju je predvodio senator Joseph Raymond McCarthy. Otuđenost malog čovjeka u industrijskom svijetu prikazana je u drami »Sjećanje na dva ponedjeljka« (1955.), dok je »Pogled s mosta« (1955.) inspiriran grčkom dramom te prikazuje slom ilegalno doseljenog talijanskog radnika. U središtu ove drame su izdaja i osveta te odnosi među radnicima na bruklinskim dokovima.

Na proturječne reakcije i površna tumačenja naišla je drama sjećanja »Nakon pada« iz 1964. godine. Premda se u njoj Miller ponovo bavi problemom progona, izdaje i osobne krivnje te uspostavlja analogiju između njemačkog nacizma i holokausta te američkog antikomunizma i antisemitizma, zanimanje su gotovo isključivo izazvale aluzije na njegov neuspjeli brak s glumicom Marilyn Monroe i njezino samoubojstvo. Krivnjom pojedinca u kontekstu holokausta bavi se i u »Slučaju u Vichyju« (1964.), antifašističkoj drami iz vremena njemačke okupacije Francuske. Tema odnosa dvojice braće prisutna je u drami »Cijena« iz 1968. godine. Spomenimo i komad »Američki sat« (1980.) čija se radnja odvija 1930-ih godina, u vrijeme Velike depresije, te opisuje ekonomske i druge teškoće suvremene Amerike.

Niz drama i jednočinki koje je Arthur Miller napisao 1970-ih i 1980-ih godina, kada je nastala i njegova autobiografija »Zavijutci vremena: životopis«, nije imao odjeka, ali su novo zanimanje za Millera 1990-ih pobudile drame »Posljednji Sjevernjak« o susretu dvaju bračnih parova u duševnoj bolnici, »Razbijeno staklo« o tjeskobi i strahu koji paraliziraju žrtvu, i »Veze gospodina Petersa« o umirovljenom pilotu kojega muči pitanje »o čemu se u životu radi«. »Privrženik ibsenovske dramaturgije, u kojoj se konfliktne situacije objašnjavaju i pokušavaju riješiti uvidom u prošlost i svijest pojedinca te verbalnom analizom uzroka sadašnjemu stanju, a dramski likovi redovito promatraju u kontekstu gospodarskih, društvenih, političkih i ideoloških zbivanja, Miller je na hrvatskim pozornicama bio često izvođen u 1950-ima i 1960-ima«, navodi natuknica na mrežnom izdanju Hrvatske enciklopedije.

Kao i norveški dramatičar Henrik Ibsen (1828. – 1906.), Miller se zalaže za prisustvo društvenih tema u teatru te u svojim dramama obrađuje aktualne i akutne probleme iz američkog života. Njegove drame odlikuju se vješto vođenom radnjom, uvjerljivim dijalozima i likovima čije moralne dileme mogu zaokupiti pažnju gledatelja, čak i izazvati određenu katarzu. U dramsku tehniku koja načelno ne odstupa od tradicionalne dramaturgije uspio je uvesti i neke eksperimentalne postupke. Njegov roman »Neprilagođeni« predložak je za glasoviti film Johna Houstona iz 1961. godine. U filmu glume Clark Gable (Gay Langland), Marilyn Monroe (Roslyn Taber), Montgomery Clift (Perce Howland), Thelma Ritter (Isabelle Steers) i Eli Wallach (Guido). Arthur Miller je glavnu žensku ulogu napisao posebno za Marilyn Monroe, od koje se razveo desetak dana uoči premijere filma. Radnja filma je sljedeća – bivša plesačica i striptizeta Roslyn Taber upravo se razvela od svog imućnog supruga Raymonda, odlučna u gradu Renou u Nevadi započeti novi život u iznajmljenom stanu kućevlasnice Isabelle Steers. Najveću potporu nakon bračnog brodoloma Roslyn pruža upravo Isabelle, a u njezinu društvu mlada žena ubrzo upozna sredovječnog kauboja Gayja Langlanda i njegova prijatelja, mehaničara Guida. Gay putuje američkim zapadom, pritom se bavi različitim poslovima, a najveća mu je strast rodeo... Riječ je o vrlo sugestivno režiranom djelu dobrano depresivnog ozračja, britkih dijaloga, suptilne karakterizacije likova, izvrsne fotografije oskarovca Russella Mettyja (»Imitacija života«, »Spartak«) i jasne poruke o završetku mitskog američkog razdoblja.

Arthur Miller bio je društveno angažirani pisac i borac protiv nasilja, a tijekom 1940-ih, 1950-ih i 1960-ih godina našao se pod povećalom javnosti kada je svjedočio pred Odborom za protuameričko djelovanje. Christopher Bigsby napisao je knjigu »Arthur Miller: The Definitive Biography«, zasnovanu na kutijama materijala koje mu je predao Miller neposredno prije smrti. Knjiga je objavljena 2008. godine, a imala je za cilj otkriti neobjavljene radove u kojima Miller napada nepravde američkog rasizma mnogo prije nego je to učinio pokret za građanska prava. Zaključimo tekst Millerovom rečenicom: »Sve čemu se čovjek može nadati je da će otići s ispravnim pokajanjem.«