Izravni pregovori ili nastavak rata: U završnoj podjeli karata sve je u igri

Dok je američki predsjednik Donald Trump obilazio Saudijsku Arabiju i zaljevske zemlje u potrazi za novim gospodarskim sporazumima, istekao je ultimatum Europske unije Putinu i Rusiji da pristane na 30-dnevno primirje ili slijede znatno veće sankcije. U međuvremenu Putin je predložio izravne pregovore Ukrajine i Rusije, i to u Istanbulu, na što je odmah pristao ukrajinski predsjednik Zelenski, a svijet nestrpljivo čekao hoće li se na sastanku pojaviti i Putin osobno.

Prije toga Zelenski je u stilu ruskog provokatora odbacio mogućnost primirja tijekom Dana pobjede, koji su svečano obilježili 8. i 9. svibnja pobjednici iz Drugog svjetskog rata. Nekoliko dana prije obljetnice na Moskvu je Zelenski umjesto konfeta pustio rojeve dronova kako bi preplašio kineske, brazilske, burkinske i ine uzvanike koji su na Crveni trg stigli uživo pogledati vojnu paradu i da bi odvratio pozornost od rastućih ruskih vojnih uspjeha na terenu. Prvenstveno mislim na šest ofenzivnih akcija koje Rusi istovremeno provode u velikom obuhvatu, od Sumske oblasti, grada Kupjanska, Limana, Konstantinovke do Ševčenka i Pokrovska. U slučaju pada Pokrovska i nakon uspostave mostobrana na rijeci Oskil u regiji Harkiva mogle bi se ostvariti glasine milblogera (milblog, ratni blog) prema kojima će Rusija pokušati izvesti neku vrstu prekograničnog napada na ostatak Ukrajine, zbog čega Zelenski i njegova ekipa voljnih zapravo i traže trideset dana primirja. Forsiranje relativno uskog Oskila, širine od 40 do 70 metara, mnogi vide kao rusko uvježbavanje zahtjevnog manevra forsiranja divovskog Dnjepra, širokog 600 metara, i juriš na različite punktove u donjem i gornjem toku rijeke kako bi raslojili i izolirali ukrajinsku vojsku.

Labave bojišnice

Prema ratnim kartama i izvještajima s terena, vidi se da je donji tok Dnjepra prilično plitak, pogotovo od rušenja brane Khakovka, a rijeka je dublja kako se ide prema sjeveru, pa se pretpostavlja da bi Rusija, ako AFU (ukrajinska vojska) ikada prorijedi linije, mogla pokušati prijeći Dnjepar na nekoliko glavnih točaka na južnom pravcu. Nositelj akcije bi vjerojatno bile Zračno-desantne snage (VDV), koje u kombinaciji s drugim jurišnim odredima trebaju sa što manje gubitaka uzdrmati pozadinske ešalone AFU-a. U takvom scenariju operacija forsiranja rijeke bila bi lakši dio posla, jer je gotovo nemoguće ostvariti dugoročni nadzor i opskrbu neodrživog mostobrana, što se vidjelo na primjeru za Ukrajinu mučnog držanja Krinkija prošle godine.

Podsjetimo, Krinki kao strateški važno ribarsko selo u Hersonskoj oblasti Rusi su osvojili koristeći se taktikom "smrt tisuću rezova" (death by a thousand cuts). Iako se "smrt tisuću rezova" kao metoda mučenja i egzekucije primjenjivala gotovo tisuću godina u Aziji, britanski novinari pojam rabe kada žele opisati ruske napade na Ukrajince u vrlo malim grupama cijelo vrijeme, bez prestanka, danju i noću. Takvi ruski napadi u malim jurišnim valovima bili su i ostali problem za Ukrajinu tijekom cijelog sukoba, ali od sredine prošle godine čine poseban izazov režimu u Kijevu, koji se, kao što znamo, suočava s kritičnim nedostatkom ljudstva, zbog čega često moli pomoć u obliku dolaska stranih dobrovoljca.

Na tu su temu popularni ruski "komičari", a zapravo agenti GRU-a, Vovan i Lexus u svoju mrežu uhvatili Paula Massara, visokog američkog činovnika Helšinske komisije. Prankeri koji su se predstavili kao ukrajinski diplomat Kostiantyn Yelisieiev rekli su Massaru kako žele u znak zahvalnosti bratskom narodu poslati bojnu u Gruziju. Massaro se složio i poručio da Rusija sprječava SAD u preorijentaciji na Kinu, što je cilj koji se stalno odgađa zbog dosadne nepopustljivosti Rusije. Ispričao je još agentima provokatorima kako velik problem zapadnim silama čini ruski identitet, zbog čega propadaju svi pokušaji da se Rusiju balkanizira. Diskurs tog činovnika u plavom odijelu dovodi nas do znanstvenog rada "Smrt tisuću rezova", u kojem Raymond A. Millen opisuje psihološke fragmentacije društava i potkopavanje pobuna iznutra kako bi se ostvarilo nacionalno pomirenje i postavljanje temelja za stabilnost u razdoblju nakon sukoba. U slučaju Ukrajine ona bi se trebala odvijati onako kako je najbolji glumac u povijesti čovječanstva Zelenski prije deset godina objasnio u seriji "Sluga naroda".

No da Rusi pomno paze na trikove i psihološke igrice, vidi se po komentaru Sergeja Šojgua od 6. svibnja u novinama Rossiyskaya Gazeta, u kojem govori da je ruska javna svijest doživjela krizu nacionalnog identiteta nakon pada Sovjetskog Saveza i da je trenutno najvažnije očuvanje i jačanje tradicionalnih ruskih duhovnih i moralnih vrijednosti kako bi se učinkovito riješila kriza i učvrstila neslužbena ruska državna ideologija. Dalje, Raymond A. Millen u Death by a Thousand Cuts u tri studije slučaja - Malaja, Južni Vijetnam i Irak - proučava, a zatim i opisuje motivaciju pobunjenika za predaju, prema kojima treba prilagođavati informacijske operacije i programe pomirenja.

Potkopavanjem do mira

S vremenom se programi pomirenja uključuju u protupobunjeničku strategiju, što se pokazalo vrlo učinkovitim. Saveznici su se s velikim uspjehom koristili dobrovoljnim uslugama bivših pobunjenika u informativnim operacijama, prikupljanju obavještajnih podataka i vojnim operacijama. U svrhu trajne stabilnosti pomirenje je omogućilo bivšim pobunjenicima da se iskupe za svoja nedjela i ponovno se integriraju u društvo. U tome su smislu zanimljivi i neki primjeri iz prošlosti, na koje se s razlogom referiramo.

Slijedeći primjer i savjet britanskih stručnjaka iz Malaje, američke i južnovijetnamske vlasti usvojile su nacionalni program pomirenja pod nazivom Chieu Hoi ("Otvorene ruke"). Također, primijetivši nezadovoljstvo u redovima Vijetkonga (Viet Cong: Fronta nacionalnog oslobođenja Južnog Vijetnama), saveznici su osmislili informacijske operacije i program Chieu Hoi kako bi potaknuli njihovu predaju. Štoviše, vlada Republike Vijetnam uspostavila je desetke centara za reintegraciju diljem zemlje, koji su pružali skrb, obrazovanje i strukovne vještine u svrhu okupljanja pobunjenika. Kao i u Malaji, saveznici su angažirali bivše Vijetkongovce u opsežnim informacijskim operacijama, iskorištavanju obavještajnih podataka, vojnim operacijama i lokalnoj sigurnosti. Je li se bivši Vijetkong uspješno reintegrirao u društvo, nije poznato, s obzirom na sjevernovijetnamsku ofenzivu i oslobođenje Južnog Vijetnama 1975. godine.

Što se tiče izmrcvarenog Iraka, unatoč nedostatku formalnog programa nacionalnog pomirenja, sunitski pobunjenici (i neki šijiti) počeli su se 2005. godine obraćati koalicijskim zapovjednicima, što je dalo rezultate 2007. godine. Od interesa za studiju bilo je i provođenje programa reintegracije u zatvorima, koji su pružili uvid u tehnike mirenja zatvorenih pobunjenika pod američkom kontrolom. Autori iz neposrednih zapažanja navode sljedeće zaključke.

Prvo, kohezija pobunjenika uvijek je slabija nego što se pretpostavljalo, tako da program pomirenja mora omogućiti izlaz iz njihova teškog položaja. Informacijske operacije i programi nacionalnog pomirenja moraju biti osmišljeni tako da informiraju pobunjenike o programu, pomognu im da se sigurno predaju, osiguraju im dobar tretman i pruže im mogućnost da se ponovno uključe u društvo kao produktivni građani.

Drugo, obveza vlade domaćina programu pomirenja je imperativ. Budući da dugoročni legitimitet i vjerodostojnost pomirenja počiva na prihvaćanju vlade domaćina, saveznički pokrovitelji moraju rano posvetiti znatnu energiju tom cilju. Upravljanje, resursi i jezična/kulturološka oštroumnost zemlje domaćina čine program pomirenja održivim. Dok je protupobunjenička strategija bez programa pomirenja moguća, dugoročna stabilnost bez programa vjerojatno neće opstati. Treće, program nacionalnog pomirenja zahtijeva vrijeme, resurse i financiranje. Stratezima za borbu protiv pobunjenika takav bi se napor mogao činiti neprikladnim s obzirom na hitnost situacije. Međutim, pobune po svojoj naravi prosječno traju deset godina, pa su maratoni, a ne sprintovi. U smislu potencijalnih vojnih troškova, žrtava i štete, dobrobiti programa nacionalnog pomirenja vrijedni su ulaganja. Izgradnja centara za reintegraciju tijekom pobune može poslužiti za programe razoružanja, demobilizacije i reintegracije nakon sukoba.

Zelenski u drami

Međutim, prakse primijenjene na relativno slabim državama teško će se implementirati u istočnoj Europi dok su god na vlasti Zelenski i Putin, čija se moć multiplicira dok traje sukob.

- Ukrajinska unutarnja politika je nemilosrdna - Zelenski zna da će nakon rata njegov mandat biti preispitan. Bit će optužbi o zloupotrebama moći, o lošim odlukama, o ekonomskom kolapsu, o korupciji unutar vojske. Ukrajina je u ratu, ali ni u jednom trenutku nije prestala biti država s jakim političkim frakcijama, koje čekaju pravi trenutak da ga sruše. Ako rat završi neodlučeno ili kompromisom, imat će protivnike i među nacionalistima, koji će ga smatrati previše popustljivim, i među umjerenima, koji će ga kriviti za nepotrebno produženje sukoba. Nakon što rat završi, Ukrajini će trebati neko novo lice, netko tko može graditi mir, a ne samo voditi rat. No problem je što nitko još nije spreman preuzeti tu ulogu. Oporba je slaba i podijeljena, a mnogi potencijalni lideri ili su diskreditirani ili nisu dovoljno jaki da preuzmu vodstvo. To znači da bi politička tranzicija mogla biti kaotična, što bi dodatno otežalo stabilizaciju zemlje nakon rata, kazao nam je geopolitički stručnjak Branimir Vidmarović.

Razvidno je da nepotvrđenu vlast Zelenski trenutno učvršćuje gušenjem unutarnjih pobuna i sankcijama protiv bivšeg prijatelja i savjetnika Arestoviča, povjesničara Bondarenka te poduzetnika, novinara i analitičara. Sankcije uključuju zamrzavanje imovine, zabranu putovanja i oduzimanje državnih odlikovanja. Utamničeni ukrajinski zastupnik Oleksandar Dubinski smatra kako trenutak nije slučajan, jer su mjere i sankcije objavljene odmah nakon dogovora sa SAD-om, koji Amerikancima omogućuje povlašteni pristup ukrajinskim mineralnim resursima, ali ne sadržava sigurnosna jamstva koja je tražio Kijev. Zelenski tako provjerava reakciju Washingtona prije nego što sporazum bude ratificiran u ukrajinskom parlamentu. Dubinski upozorava da Zelenski, svjestan svoje ključne uloge u mogućim mirovnim pregovorima s Rusijom, situaciju koristi za obračun s političkim protivnicima. Oni koji sada podržavaju njegovu autoritarnost mogli bi uskoro i sami postati njezinom metom, zaključuje zastupnik kojem se sudi zbog veleizdaje.