Trump carinama kani zaustaviti rast Kine

U neobičnoj situaciji punoj ekonomskih nepoznanica našao se svijet, nakon što je SAD s nekoliko neočekivanih odluka bitno promijenio pozicije mnogih na tržištima. Američki predsjednik Donald Trump prvo je najavio nametanje carina za šezdesetak zemalja, potom dodao još neke, a potom je odlučio sve odgoditi na 90 dana, osim za Kinu.

Promjena svjetske moći

Ta odgoda, ističu gospodarstvenici i ekonomisti, donijela je nemir i agoniju neizvjesnosti jer nitko ne zna što će se dogoditi u tih 90 dana. Dr. sc. Željko Lovrinčević, znanstveni savjetnik Ekonomskog instituta u Zagrebu, kaže da američka administracija svojim potezima želi zaustaviti Kinu u promjeni skale svjetske moći, no pitanje je što će biti s američkim javnim dugom.

- Neravnoteže s javnim dugom SAD-a akumuliraju se dulje vrijeme, a eskalirale su u vrijeme pandemije koronavirusa. Javni dug SAD-a je danas 121 posto njegova BDP-a, i u projekcijama od, recimo 25 godina, povećava se prema razinama od 140 posto i više. Tu se sada otvaraju određena pitanja. Do sada je to tržište prihvaćalo, dolar je bio rezervna svjetska valuta. Sada to tržišta prihvaćaju sve teže jer se pojavljuju druge valute i sile, kao i inicijative za stvaranjem svjetske valute novih saveza. I jedan dio ljudi u SAD-u, oni oko Trumpa, smatra da će to biti dugoročno neodrživo i da je sada vrijeme da se Kina zaustavi na tom putu, jer će kasnije biti još teže, rekao nam je Željko Lovrinčević.

No, primjećuje da tržišta dosta nervozno reagiraju, što se vidi po cijeni američke obveznice, drugim riječima »ljudi izlaze iz dolara«. U prijašnjim krizama uvijek su dolarske obveznice ili trezorci služili kao sigurno utočište, kao i jen te švicarac, podsjeća, a ovo je prvi put da se u vremenu turbulencija ljudi »odmiču« od američke imovine.

- Pomiču se prema jenu, švicarskom franku, zlatu, australskom dolaru. Trump ili netko njemu blizak će reći da je sve počelo zbog deficita, no vjerojatno je stvarni razlog pokušaj zaustavljanja Kine da ih pretekne u nekom srednjoročnom razdoblju, smatra Lovrinčević.

Improvizirana odgoda

U jednom je danu Trump objavio nove carine, pa ih onda i odgodio, no naš sugovornik ne misli da su potezi američkog predsjednika precizno osmišljeni. Misli da se radilo o improvizaciji, ovisno o tome kako su stvari kretale, gdje ih se pokušavalo PR-ovski »popeglati«, no već u petak je opet bilo problema s tim jer je tržište opet padalo.

Stoga misli da je primarni cilj Kina, ali i pritisak na zemlje u koje Kina diversificira svoju trgovinu zadnjih godina. Jer, Kina je premjestila proizvodne lance u zemlje oko sebe pa se čini kao da uvoz iz Kine pada.

- Treba reći i da Joe Biden nije smanjivao ograničenja koja je Trump uveo Kini u prvom mandatu. Stoga slutim kako će američko društvo postići suglasje da bi ova prva carinska stopa od 10 posto mogla ostati za velik broj zemalja kao minimalna. Oni će sada razgovarati s velikim partnerima od zemlje do zemlje, a najinteresantnije su im države koje su u suradnji sa Kinom. I tu će biti najvažnija pozicija dva bloka, u jednom je Europa, a u drugom Indija. Očekuje se da će Europa postići neko suglasje sa SAD-om, dok bi Indija mogla izabrati neutralnu poziciju, iako Kinezi od njih nastoje stvoriti saveznika. I tu SAD želi uspostaviti svoju »zonu interesa«. Mislim da će se u Indiju, s njezinom veličinom i utjecajem u zemljama oko nje, u budućnosti seliti kapaciteti. Mislim da će Indija biti jedna od dugoročno ključnih točaka kako će se zapravo razviti ovaj sukob, ističe Lovrinčević.

Dodaje kako se može dogoditi da velike europske zemlje naprave dogovor sa SAD-om na štetu malih. Recimo, sklope ugovore sa SAD-om o uvozu energenata iznad tržišnih cijena, što traže Amerikanci, a u isto vrijeme Europa zauzvrat dobije pristup automobilskoj i nekim drugim industrijama, što najviše muči Nijemce. Manje zemlje bi tako dobile više cijene energenata, a tu može postojati neka vrsta disproporcije.

- Hrvatska energente uvozi, osjetljiva je na njihovu cijenu i dosad je to subvencionirala velikim izdacima. Te visoke cijene rušile bi konkurentnost cijele industrije, a u isto vrijeme spašava se pojedine zemlje - odnosno njihove najvažnije industrije u smislu pristupa tržištu. Oko toga Europa neće lako postići suglasje.

Što se tiče carina, Hrvatska ima izravnu izloženost samo u tri sektora - farmacija, vojni sektor i dio prehrambenog. Vojni se obično trguje po posebnim režimima, farmaceutski dio ćemo tek vidjeti kako će završiti. Trump je farmaciju zasad izuzeo, ali najavljuje da će i tu nešto napraviti, a prehrambeni dio je već »pod udarom«. Neizravno se može dogoditi i drugi pritisak na hrvatsko gospodarstvo, kroz zavisnost od europskih zemalja kada uvoze iz RH i preko još jednog kanala koji može biti problematičan, a malo se spominje. To je da će europske kompanije, nakon što izgube dio tržišta SAD-a, pokušati to nadoknaditi na nekim drugim kroz rast marži i cijena. Gdje će prva na udaru biti »meka« tržišta novih zemalja članica i to je za Hrvatsku dosta »škakljivo« pitanje jer već imamo visoku inflaciju, ističe Lovrinčević.

Strategija Europe

Pitanje je i kako će se Europa strateški postaviti u odnosu na Kinu.

- To je velika nepoznanica. Ako ograniči i bitno zatvori svoje tržište, to znači udar na potrošače i standard, pa i vjerojatni sukob s Kinom, a ako ga prekomjerno i naglo otvori, to zapravo znači težu situaciju nego što SAD sada ima. Jer je Europa nekonkurentnija od SAD-a. Tu je puno toga neizvjesno, mi govorimo o tome, a možda ni Trump sam ne zna što će do kraja ovog dana napraviti, upozorava Lovrinčević.

Zaključuje kako će se situacija vjerojatno rasplesti tako što će Europa ostati strateški vezana uz SAD, no najproblematičniji dio bit će pitanje pristupa američkih proizvoda europskom tržištu. Europa će vjerojatno dijelom popustiti u segmentima uvoza i standarda hrane i pića te zdravstvene zaštite, kao i nabave vojne opreme, tako da i SAD tu može sudjelovati. Dakle, pitanja zaštite kvalitete, zdravstvenog standarda i ostalog bit će na udaru.

- SAD će zauzvrat osigurati prisutnost u Europi i daljnju zaštitu, kao i nesmetan pristup tržištu europske autoindustrije, prehrambenih proizvoda i drugih stvari kod njih. Izvan Europe, SAD će stvarati pritisak na svaku državu da se svrsta uz njih ili Kinu. Dio država, predvođenih možda čak Indijom, mogao bi izaći s idejom neutralnosti. Praktično će na terenu biti jako puno fiktivne trgovine gdje će se proizvodnja usmjeravati u zemlje koje imaju manju carinsku stopu nego SAD. Kinezi će tako preusmjeravati svoju trgovinu kroz zemlje partnere i imati »skrivenu trgovinu«, zaključuje Lovrinčević.