ZOV ULICA I TRGOVA: Jesu li prosvjedi nešto novo na društvenoj sceni?

Svjedoci smo da se društvena scena uskovitlala. Sve su češći prosvjedi različitih skupina, okupljenih oko rješavanja nekog problema javnim iskazivanjem nezadovoljstva. U demokratskom društvu, kakvim se predstavlja Hrvatska, svakom je dopušteno javno iskazivanje nezadovoljstva. Regulirano je to Ustavom RH, u kojem se navodi da svatko ima pravo na javni prosvjed i mirno okupljanje, naravno, ako se provodi u skladu sa Zakonom o javnom okupljanju. To područje regulirano je i u Kaznenom zakonu RH. Očito zakonodavac razlikuje dvije vrste dopuštenog okupljanja. Jedno je mirno okupljanje, a drugo je javni prosvjed.

Između redaka

Koja je uopće razlika između te dvije vrste protesta? Mirnim okupljanjem prosvjednici na miran način iskazuju svoj stav, svoje mišljenje o nekom društvenom problemu, ili o onome što ih tišti. U svojoj osnovi i nazivu ne predviđa upotrebu nasilja sa strane prosvjednika, pa tako ni redarstveni organi ne predviđaju potrebu osiguranja takvog skupa većim snagama za održavanje reda i mira. Takvo okupljanje nije usmjereno neposredno protiv nekoga/nečega, premda posredno prosvjednici svakako žele poslati neku poruku. Zbog toga je moguće da dođe do nasilnih incidenata, osobito ako se prosvjednicima suprotstave skupine koje su suprotnog mišljenja. Stoga mirno okupljanje ponekad i ne završi posve mirno, čemu smo svjedočili prijašnjih godina, kad su u našim gradovima članovi LGBT zajednice iskazivali svoju spolnu orijentaciju i tražili određena prava, nailazeći pritom na razjarene pojedince ili manje skupine koje su ih vrijeđale, prijetile im ili čak uporabile silu. Otada jake redarstvene snage prate takva okupljanja, kojima se radi stjecanja političkih poena redovito pridružuju neki političari.

Ili, u novije vrijeme, mirno okupljanje molitelja svake prve subote u mjesecu na Trgu bana Josipa Jelačića. Premda nije jasno iskazano što je nakana tog okupljanja, a okupljaju se muškarci katoličke vjeroispovijesti u većinski katoličkom društvu, poruka se ipak može iščitati između redaka. U osnovi je to okupljanje s ciljem zabrane pobačaja. To su prepoznali oni koji se s njima ne slažu, među kojima i pripadnici nekih političkih stranaka, te istovremeno na istom prostoru organiziraju javni prosvjed kojim ometaju molitelje. Među njima je moguć sukob, da okupljanje postane poprište nasilništva. Tada redarstvene snage moraju aktivno djelovati. Stoga su redovito prisutne na takvom okupljanju, kako bi spriječile sukob dviju skupina prosvjednika.

Dakle, drugi oblik okupljanja je javni prosvjed. Očito okupljeni žele prosvjedovati protiv nečega ili nekoga. To podrazumijeva i dozu agresivnosti koja može zavladati među okupljenima, osobito nakon javnog istupa organizatora prosvjeda koji "pale" okupljene mase.

Što se tiče prosvjeda, ili, kako smo ih nekada nazivali, štrajkova, nije to nikakva novost u razvoju društva. Oduvijek je bilo nezadovoljnih koji su javnim istupom željeli utjecati na javno mnijenje i promjenu društvenih okolnosti. Primjerice, prosvjedi žena na prijelazu 19. u 20. st. kojima su željele ostvariti jednaku društvenu ulogu ne samo u području prava glasa. Iz ne tako davne socijalističke prošlosti sjetimo se štrajka radnika u brodogradilištu Uljanik 1967. Ili višemjesečnog štrajka rudara u rudnicima u Labinu 1987., a potom onog u Borovu u ljeto 1988, koji je završio upadom prosvjednika u Skupštinu SFRJ. Uoči ratnih zbivanja na Balkanu poznat je štrajk rudara na Kosovu, koji su tražili samostalnost te pokrajine. Taj prosvjed završio je velikim nemirima i velikim brojem žrtava, koje su ubili ili ranili represivni organi tadašnje države.

Trenutačno smo svjedoci velikog prosvjeda studenata u Srbiji, u kojem, potaknuti smrtnim stradanjem šesnaest osoba na željezničkom kolodvoru u Novom Sadu, žele korjenite društvene promjene i odlazak s vlasti sadašnje garniture političara. Ili prosvjeda u Turskoj zbog lišavanja slobode najvećeg oporbenog protivnika aktualnom predsjedniku, gradonačelnika Istanbula. Stotine prosvjednika privela je policija te velik broj i drugih oporbenih političara. Radi se o prosvjedu više stotina tisuća građana s kojima se policija oštro obračunava uporabom vodenih topova, suzavaca i gumenih metaka.

Naravno, nitko se s vlasti ne miče dobrovoljno, pa su izražene represivne mjere prema prosvjednicima, ponekad uz uporabu nedopuštenih sredstava poput nedavno zvučnog topa u Beogradu. Studenti su često bili avangarda društvenih promjena, koje su nerijetko započinjale dugotrajnim i vrlo brojnim prosvjedima. Tako je to bilo i kod nas 70-ih godina prošlog stoljeća, tijekom tzv. hrvatskog proljeća, kada su studenti tražili više slobode i samostalnosti za Hrvatsku. Bili su prethodnica kasnijim promjenama, koje su kulminirale agresijom Srbije na našu domovinu i druge republike bivše države.

Vrijeme promjena

Stoga prosvjede ne treba ignorirati. Oni su uvijek izraz nečijeg nezadovoljstva nekim stanjem u društvu. I odušak su nezadovoljstva naroda. Posljednjih nekoliko tjedana svjedoci smo nezadovoljstva naših građana neprekidnim, neopravdanim rastom cijena i visokom stopom inflacije. Očituje se to neodlaskom u trgovine i druge uslužne djelatnosti, uključujući i bankarski sustav, koji se ponaša lihvarski.

U vezi s tim nema okupljanja, upravo suprotno, ljudi su pozvani na bojkot svih onih koji na nama kao potrošačima neopravdano zarađuju. Akcija je djelomično urodila plodom, jer su trgovci stotinama proizvoda snizili cijenu. A i Vlada je poduzela neke, premda nedovoljne, korake da se zaustavi inflacija. Pritom se Vlada ponaša kao da nema veze s rastom cijena i inflacijom, te na određeni način javno podupire taj način prosvjedovanja širokih narodnih masa (čitaj: biračkog tijela). Na meti se našla Hrvatska narodna banka, čiji je zadatak sprječavanje inflacije i održavanje stabilnosti monetarnog sustava. Održani su i javni prosvjedi ispred zgrade HNB-a, kao i drugih novčarskih institucija u državi. Nije ni čudno kada je kod nas inflacija gotovo 5 %, što je najviše među zemljama EU-a. U susjednoj Sloveniji je upola manja, a njihova su primanja dvostruko veća. Dakle, nerazmjer je sve izraženiji, a siromaštvo naših građana sve veće. Vrijeme je da se nešto učini kako bismo isplivali iz tog gliba! Prosvjedi su uvijek najava nužnih društvenih promjena.

Posljednjih dana osobita pozornost svijeta usmjerena je na događaje u SAD-u, nakon dolaska na vlast Trumpove administracije. Trump povlači poteze koji su uzdrmali uspostavljeni sustav bescarinske trgovine kako bi visokim carinama ograničio uvoz strane robe te izbalansirao uvoz i izvoz. Kao protumjeru svijet uvodi visoke carine robi iz Amerike, što posljedično dovodi do gubitka radnih mjesta u SAD-u i drastičnog pada vrijednosti dionica na najvećim svjetskim burzama. U nekoliko dana vrijednost dionica pala je za nevjerojatnih 10 %, čime je izgubljeno pet tisuća milijardi dolara tržišne vrijednosti kompanija. Uz savjete Elona Muska, ograničavaju se sredstva za funkcioniranje nekih državnih institucija, planira se smanjiti sredstva za socijalnu pomoć, Medicaida i Medicare.

Tek dva i pol mjeseca nakon dolaska na vlast nezadovoljstvo pojedinih društvenih skupina takvom ekonomskom politikom dovelo je do najave masovnih prosvjeda u svih 50 saveznih država. Prosvjedi se organiziraju i u drugim velikim državama i svjetskim ekonomijama poput Kanade i Meksika. Prosvjede Trump ne shvaća olako čim je u pripravnost stavio Nacionalnu gardu i dio oružanih snaga, a Musk uplašen njihovom masovnošću mijenja svoje stavove.

Nastavi li se s takvom politikom, nikome se ne piše dobro, a ponajmanje samim Amerikancima. Masovni prosvjedi sa zahtjevom za promjenu politike tek se mogu očekivati. Uskoro ćemo ponovno biti svjedoci kolika je moć prosvjeda.