Budućnost se sasvim sigurno neće odigrati prema scenariju prošlosti 

Gledajući retrospektivno, pokazalo se da je rat u Ukrajini jedan od prijelomnih događaja s jakim transformativnim učincima i globalnim reperkusijama - navodi izv. prof. dr. sc. Branimir Janković s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, te u nastavku svoga priloga piše:

- Potvrđuje se da je rat snažan "motor promjene" koji utječe na sva polja - od politike i diplomacije do ekonomije i društva - i čije se posljedice posvuda osjećaju. Nakon hladnog rata, pada socijalističkih režima u Europi 1989. te raspada SSSR-a i Jugoslavije 1990-ih bilo je ratova diljem svijeta, ali pretežno lokalnog karaktera. Radilo se o tzv. malim ratovima, koji su vodili fragmentiranju dotadašnjih višenacionalnih političkih zajednica. Činilo se da neće biti više sukobljavanja velikih imperija.

No 2000-tih i poslije uslijedili su "rat protiv terora" i "humanitarne intervencije" SAD-a i europskih saveznika u Afganistanu, Iraku i Libiji. To je bio još jedan udarac međunarodnom poretku i daljnje slabljenje UN-a te udaljavanje zemalja globalnog juga. Stoga je rat u Ukrajini 2022. (s prethodnicom u 2014.), zahvaljujući međupovezanosti svijeta u kojem nije moguće ostati izoliran, postupno uvukao gotovo cijelu globalnu scenu. Od EU-a i SAD-a preko Kine, Irana i Sjeverne Koreje do mnogih drugih zemalja. Na to se nadovezao 2024. novi rat u Gazi, čiji je sukob oduvijek bio globalnog karaktera, kao i munjeviti pad režima u Siriji 2024. te sveprisutni sukobi u Africi. Takav lanac konfliktnih događaja i novih tenzija - koji snažno mijenja međunarodne odnose i političke okolnosti - stvara strukturne uvjete koji ostavljaju mogućnost za intenziviranje sukoba i pokretanje novih.

O odjecima Münchena...

- Činjenica da se međunarodna sigurnosna konferencija u Münchenu odvijala nakon što je Trump govorio u prilog Rusiji oko rješenja rata s Ukrajinom pojačala je povlačenje povijesnih paralela. Brojni su podsjećali da je upravo u Münchenu 1938. tadašnji demokratski Zapad prepustio dijelove Čehoslovačke Hitleru, nadajući se da je time izbjegao rat, što se ubrzo pokazalo iluzijom.

Suvremeni uspon populističkog nacionalizma, praćen socioekonomskim i demokratskim izazovima, stalno se uspoređuje s velikom političkom i ekonomskom krizom 1930-ih, što je postalo opće mjesto. Česte su i usporedbe Trumpa s Hitlerom i njegovo imenovanje fašistom. Dokaz je to da je nemoguće misliti bez usporedbi. Stalno se oslanjamo na ono što nam je poznato i slično. Iako nam takve povijesne paralele i analogije mogu omogućiti da bolje razumijemo sadašnjost, one imaju svoje granice i nerijetko nam zamućuju pogled. Problem je što se preko njih ne može uvijek prepoznati ono što je bitno novo. Previše se podrazumijeva da će se budućnost odigrati prema scenariju prošlosti - kao povratku starog i već viđenog - a ne prema nekom vlastitom i potencijalno radikalno novom putu. Okolnosti su uvijek drukčije.

O odjecima budućnosti...

- Usred smo nove prijelomne krize međunarodnog poretka, koji je znatno narušavan i prije. Moguće legitimiranje ruskog osvajanja teritorija jedne suverene države opet otvara vrata povratku imperijalnih logika velikih sila. To je zaokret koji potiču Trumpove izjave bez presedana o Kanadi, Panami, Grenlandu i Gazi te pohvale krajnje autoritarnoj Putinovoj Rusiji. Veliki je to izazov za transatlantski savez. Pritom EU plaća danak svojem dotadašnjem slijepom vezivanju uz politiku SAD-a i izostanku diplomatskih inicijativa prema kriznim žarištima diljem svijeta. Na djelu su jake ideološke podjele i političke promjene u SAD-u i EU-u, ojačane unutrašnjim kulturnim ratovima. No domaći i strani akteri koji zbog toga nekritički podržavaju Trumpa zaboravljaju da su mnoge njegove politike u osnovi protudemokratske i da otvaraju prostor promjenama granica.

Ulogu imaju i globalne socijalne nejednakosti koje su desetljećima toliko rasle da radnici odbacuju dosadašnje političke elite jer im ništa ne nude. Socioekonomske krize uvijek su plodno tlo za autoritarne zaokrete. Sve je međusobno povezano. Na globalnoj razini jača podjela autoritarizam - demokracija, koja je obilježila povijest 20. stoljeća, sada u novim okolnostima. Riječ je o još jednoj krizi liberalne demokracije kakvih je također bilo kroz povijest. Pritom svjedočimo velikom povratku nacionalnog, dok internacionalni projekti poput UN-a i EU-a više nisu u modi.

Ni demokracija nije više toliko jaka pokretačka snaga kao u mnogim razdobljima 19. i 20. stoljeća. Međutim, demokratska se tradicija kroz povijest - usprkos svemu - pokazala vrlo žilavom. Treba se nadati da će tako biti i u 21. stoljeću te da će jačati novi alternativni internacionalizmi njoj u prilog.