Kome vjerovati i što je istina u doba političkog i medijskog spektakla?

Čovjeka kao političko biće, kaže Aristotel, oblikuje društvo jer pripada zajednici građana u kojoj i rob razumije jezik vladara, iako ga nužno ne koristi. Jezik politike uprizoren je kroz niz estetskih obilježja po kojima narod lako prepozna ono što im je ugodno ili neugodno, što im se sviđa ili ne sviđa, odnosno za što bi glasali ili ostali suzdržani. Aristotelov rob, iako je razumio jezik svojeg vladara, nije imao pravo sudjelovanja u prividu demokracije. Uza sav današnji potencijal da čovjek bez obzira na socijalni status ima pravo odlučivanja, apolitičnost glasačkog tijela nam ukazuje na otupjelost i osjećaj zatrpanosti podražajima koji naviru iz mnogobrojnih komunikacijskih platformi. Jezik demokracije u politici, Platon je usporedio s onime u kazalištu, kao jezikom koji ne zatvara svoje scenarije, već ih otvara i ostavlja sudionicima slobodan prostor interpretacije i fantazije. Jer, naime, pri doživljaju ljepote unutar stvarnosti koja nas okružuje, kaže Kant, jednako sudjeluju razum i fantazija koja ideje uma čini vidljivima, oblikujući ih kao estetske slike. Kao što logika označava znanost onog jasnog, estetika je znanost o svemu što je osjetilno, znanost o ukusu i zamjedbi promatrača, slušatelja, gledatelja. Estetika nam daje alate kako otkrivati stvari oko sebe, kako ih poimati, osjećati i stvarati, pa čak i strukturirano raspravljati o tuđem ukusu.

Naprasan dolazak Elona Muska na političku pozornicu i njegovo još brže odustajanje od svjetala Bijele kuće, ocrtali su ulazak u jednu povijesnu eru potkopavanja američke demokracije i davanja vlasti bogatim oligarsima. Ritmičan i harmoničan napad dronova ukrajinske tajne operacije na ruske zrakoplove označava novi senzibilitet ratovanja, ali i kreativan način javnog poniženja Vladimira Putina. Tobožnji anti-Rus koji je u Poljskoj na krilima MAGA nacionalističke retorike upravo osvojio predsjedničke izbore, protivnik je europejstva i planira voditi politiku koja će odgovarati Putinu, iz čega prepoznajemo još jednu rusku manipulaciju politika europskih zemalja. Suhoparno trezven i diplomatski efikasan nastup novog kancelara Friedricha Merza, vjerojatno će ponovo uliti povjerenje svijeta u Njemačku, ovaj put kao vojnu silu. U svrhu dostavljanja humanitarne pomoći u Gazu morskim putem, aktivistica Greta Thunberg je isporučila medijski spektakl presvučen mediteransko subverzivnom estetikom migrantskih stradanja. Novi papa Lav XIV. ne gubi vrijeme u ovim teškim vremenima te vodi dijalog aktivne kritike vodećih politika.

Američka pozornica discipliniranog kaosa

Nedavno je Elon Musk dao službenu ostavku na mjesto voditelja Odjela za vladinu učinkovitost (DOGE), ureda koji je trebao uštedjeti milijarde dolara poreznih obveznika kroz smanjenje radnih mjesta i otkrivanjem prevara bivšeg vladajućeg sistema. Vidljivo je da je pobjednički dvojac Trump-Musk okončao njihov kratak, ali žestok politički odnos koji svakodnevno promatra cijeli svijet i koji je zauvijek promijenio politički bonton. U očima MAGA istomišljenika njihov utjecaj oslobodio je istinu iz okova neo-liberalnog pritiska lažne demokracije i rastućih woke ideologija.

O tome kako je estetika u srži politike raspravlja Jacques Ranciere, upravo redefinirajući politiku kao oblik, odnosno »razdiobu osjetilnog« iskustva u zajedničkom vremenu i prostoru društva. Estetici kontroverzne predsjedničke izborne bitke koja je Donalda Trumpa iznijela na vlast, najviše je pripomogao Musk svojom osobnošću bogatog genijalca i lucidnog pionira novih tehnologija, čime je osvježio MAGA konzervativne redove. Nekonvencionalnim istupima na političkoj pozornici i izvan nje, stvorio je sasvim novi oblik društveno prihvatljivog ponašanja, a zapravo je odradio ulogu trojanskog konja koji je opasan lukrativni spoj broligarhije i politike predstavio širim masama na benigan i humorističan način. Političkim bitkama estetika pomaže u jačanju oblikovanja kulta ličnosti pa je tako svaki američki predsjednik stvorio vlastiti osjetilni svijet koji će progovarati za njega i pronositi određene vrijednosti.

Američki dnevni list The Washington Post je »Trumpovu estetiku« opisao kao simulakrum »klasične arhitekture s crtičkom muževnosti u kombinaciji s alternativnom stvarnošću sadržaja zabave profesionalnog hrvanja«. Drugim riječima, Trump je približen široj američkoj javnosti kao simpatični lik iz crtića, uvijek u nekom ringu i na pozornici, osvaja nove svjetove, bori se za svoju svjetinu. Prekid suradničkog odnosa Muska i Trumpa došao je preuranjeno, naime Musk je prva osoba iz njegovog najužeg kruga pristaša koji se povukao i napustio ga. Iako cijela priča nije tako predstavljena u javnosti, Trumpu je to zasigurno težak udarac. Musk se priključio predsjedničkoj kampanji u ključnom trenutku i izdašno je pomogao financijski te medijski preko netom kupljene društvene mreže X. Nakon što je imenovan za voditelja Odjela za vladinu učinkovitost (DOGE) počela su masovna otpuštanja saveznih djelatnika, zamrzavanje financiranja zdravstvene skrbi, ukidanje Odjela za obrazovanje (ED) i ukidanje Američke agencije za međunarodni razvoj i pomoć (USAID).

Iako su imali donekle zajednički cilj, a to je preusmjeriti državni novac u subvencioniranje projekata oligarha, neslaganje je krenulo od Trumpovih uvođenja tarifa u svim državama svijeta, što je izuzetno naškodilo Muskovim tvrtkama čija je vrijednost dionica potonula, posebno Tesli. Kroz javnu svađu preko društvenih mreža Musk Trumpu prijeti otkrivanjem istine o svim zakulisnim igrama kojima se služio kako bi dobio izbore, a Trump Musku prijeti otkazivanjem milijunskih državnih poticaja njegovim tvrtkama, posebno SpaceX-u. Mnogi kažu da je Musk izazvao javnu svađu s Trumpom i zbog kontrole štete negativnog publiciteta nastalog kroz njihov prisan odnos te kako bi ponovo pridobio izgubljenu popularnost u narodu. Slike grafitima obojenih i devastiranih Cybertruckova postale su simboli subverzivne, post-punk protestne kulture koja se proširila diljem Amerike i kulminirala nasiljem u Los Angelesu. Naime, Trump šalje u Los Angeles 4.000 pripadnika Nacionalne garde i 800 marinaca kako bi suzbio nerede nastale nakon racija Službe za migraciju i carinu (ICE). Racije rezultiraju hapšenjima ilegalnih migranata i njihovim zatvaranjem u pritvorske centre privatnih tvrtki koje inače pružaju usluge državi u upravljanju ustanovama za zatvor i pritvor. Takve privatne tvrtke, otkako je Trump došao na vlast i započeo s hapšenjima, trenutačno zarađuju velike novce od države, odnosno poreznih obveznika. Guverner Kalifornije Gavin Newsom tvrdi da je Trumpovo slanje vojske na demonstrante dodatno eskaliralo situaciju panike u redovima do jučer mirnih prosvjeda migranata koji su ključna radna snaga u obnovi Los Angelesa od nedavnih požara.

O ukusima se itekako raspravlja

Po Immanuelu Kantu, temelj razumijevanja ukusa, odnosno estetičkog suda, počiva u konstantnom naporu uspostavljanja zakona kojima možemo suditi u polju subjektivno-osjetilnog. Ono što Kant želi naglasiti jest da se u ukusima itekako može raspravljati. Jednako tako, estetski ukus pri procjeni određenih političkih režima uvjetovan je poznavanjem kulturno-društvenih praksi i općom medijskom informiranošću. Estetika je nešto onkraj u duhu vremena u kojem čovjek živi, radi i stvara, isprepletena je u osobnoj širini pogleda i znanja. Procjena ispravnosti političkih poteza kod glasača često kasni za osjetilnom prosudbom. Putin je tako u početku svoje obmane i pružanju argumenta za agresiju na Ukrajinu igrao na snažan narativ očuvanja imperijalne Rusije koja ima za pravo okupirati kad i kako želi svoje bivše teritorije, a u široj je zapadnoj javnosti stvorio percepciju spasitelja svijeta od lijevih ideologija. Sad je i manje iskusnim političarima na zapadu, pa i samom Trumpu, jasno da Putin ne želi obustavu sukoba bez kapitulacije Ukrajine i priznanja ruske aneksije okupiranih područja Krima, Zaporožja, Hersona, Luganska i Donjecka. Putin također traži razoružanje Ukrajine i čvrstu garanciju zapada da nikad neće biti članica NATO-a. Ne poštuje niti Budimpeštanski sporazum kojima se Ukrajina odrekla atomskog oružja u zamjenu za teritorijalni integritet u trenutku kada je bila druga atomska sila svijeta. Jednak narativ Putin provodi prema svim državama iza nekoć željezne zavjese, odnosno bivše ruske federacije i Varšavskog pakta te je dovoljno pogledati što se trenutačno dešava u Slovačkoj, Češkoj, Mađarskoj, Srbiji, Rumunjskoj, Bugarskoj, Moldaviji, Gruziji, Ukrajini, Litvi, Estoniji i Poljskoj, odnosno državama koje su pod snažnim utjecajem ruske propagande kojoj ne odgovara proeuropsko raspoloženje.

Foto: Sputnik/Vyacheslav Prokofyev/Pool via REUTERS 

Trumpov odnos s Putinom se s vremenom promijenio i iza zaglušujuće buke sadržaja puštenih u informacijski prostor s američke i s ruske strane, pozitivno je to što se Trump najvjerojatnije okreće na stranu Ukrajine. Trump svakodnevno izbacuje nepodnošljivu količinu hiperteksta preko različitih komunikacijskih platformi kojim maskira pravu istinu o etičnosti njegovih političkih poteza i čime privlači medijsku pozornost. Sadržaj varira od službenih pa do objava bizarnih videa na Instagramu upitnog humora, jarkih boja američke zastave, napravljenih pomoću umjetne inteligencije čija je estetika u kontrastu sa standardnim demokratskim vrijednostima. Čak kad se odmara u rezidenciji Mar-a-lago na Floridi, javnost i dalje biva zatrpana različitim sadržajima. Novinarima se također stvara pritisak jer ne stignu kvalitetno kritički popratiti sve vijesti koje se odnose na njega, a s druge strane Trump im postaje glavni fokus pisanja. Ipak, Trump je najvjerojatnije vjerovao da će se postići sporazum s Putinom i bio je spreman na ukidanje sankcija i stvaranje partnerskih odnosa s Rusijom. Sada je jasno da i Trump shvaća da Putin odlaže bilo kakve pregovore dok ne postigne navedene strateške ciljeve, a između redaka medijskog teksta, Trump najavljuje uvođenje sankcija Rusiji.

Politička idila Friedricha Merza

Bez obzira na to što je tijesno izabran u drugom krugu za kancelara Njemačke, Friedrich Merz se u kratkom vremenu pokazao kao europski orijentiran državnik koji se odlučio snažno jačati nacionalne obrambene kapacitete, pa čak i dozvoliti Ukrajini da koristi rakete Taurus u obrani od ruske agresije. Došao je na čelo Njemačke u trenutku jačanja radikalno desne populističke opcije AfD, a istovremeno i nakon loše migrantske politike nasljeđa Angele Merkel i ne zaživjele lijeve zelene politike njegovog prethodnika lijevog-centrista Olafa Scholza. Ipak, vidljivo je da Merz ne podjarmljuje poetiku velikog sukoba ljevice i desnice koja suprotnim krajevima političkog spektra često medijski služi samo kako bi se snažnije grupiralo biračko tijelo. Orijentiran je na budućnost i suštinu politike obnove njemačkog gospodarstva i spreman je jačati zajedničku ideju Europske unije.

Fenomen »estetizacije politike« Herbert Marcuse opisuje kroz »proizvodni aparat industrijskog društva« 1920-ih. Kaže da su se estetizacijom ekonomsko-političko-medijskog odnosa determinirala, ne samo društveno potrebna zanimanja, vještine i stavovi, već i individualne potrebe i aspiracije čovjeka. Kao rezultat toga promišljanja proizlazi Marcusov čuveni pojam »čovjeka jedne dimenzije«, čovjeka koji obitava između novih ugodnijih formi društvene kontrole i kohezije te tendencije sputavanja njegovih izvornih potreba i njegovog društvenog revolucionarnog djelovanja. Upitajmo se kako bi »čovjek jedne dimenzije« bio definiran danas na pragu nove industrijske revolucije, koja će biti okrenuta više prema proizvodnji oružja i dronova nego proizvodnji autonomnih vozila i pametnih kućanskih uređaja. Upitajmo se što čovjeka današnjeg doba uljuljkava i nagoni na apolitičnost i kulturološku uravnilovku? I je li današnji čovjek gurnut u lijevi i desni radikalni kut kao dva sigurna mjesta njegove moralne egzistencije?

Marcuse je predvidio da su u formiranju nacionalne ekonomije istaknute potrebe velikih korporacija, a upravo je vlada ta sila koja ih potpomaže i kontrolira te uključuje u svjetski razgranat sistem vojnih saveza i monetarnih aranžmana. Radnika se tako postepeno asimilira u zanimanja koje diktira veliki biznis uz unaprijed utvrđenu harmoniju između školovanja, nacionalnih ciljeva i usklađivanja javnog mnijenja putem medija masovne komunikacije. Merz izgleda nastavlja navedenu klasičnu kapitalističku praksu koja nam se, iz nove perspektive svijeta u kolapsu, čini gotovo retro-idiličnom. Merz je brzo reagirao i podržao rastući trend nacionalnog oružanja zemalja Europske unije, posebice dronovima. Kako bi se javnosti približila nova poetika ratovanja, možemo spomenuti najnoviji primjer javnog poniženja Putina, gdje je Ukrajinska vojska prikriveno ušla u središte Rusije kamionima iz kojih se izvela tajna operacija napada dronovima na rusku zrakoplovnu flotu. Jasno je da Merz ima pozitivnu i snažnu karizmu, što svjedoči njegov posjet Trumpu u Bijeloj kući koji je odradio u klasičnoj maniri političara diplomata-intelektualca.

Pokušaj otvaranja humanitarnog koridora do Gaze

Umjetnički režimi kao spoj estetskih i političkih dimenzija, raspravlja Ranciere, itekako utječu na društvenu percepciju stvarnosti, redefinirajući politiku kao oblik osjetilnog iskustva. Doseljenici u državu Izrael 1950-ih, estetske su vrijednosti kozmopolitskog modernizma primijenili kao političke kako bi nadoknadili izgubljeni povijesni kontinuitet u kontekstu multikulturalnog Mediterana. U rastućoj želji za povezanošću i hibridnosti, lokalne su se kulture, palestinska i arapska, od tada prestale doživljavati kao modernima. Zadnjih 20-ak godina mediteranske migracije u neraskidivom su odnosu s medijskim izvještavanjem političkog izbjegličkog spektakla. Vizualna reprezentacija postaje ključna širenjem fotografija, filmova i aktivističkih umjetničkih projekata o migrantskim pitanjima. Transformacijom Sredozemnog mora u prostor smrtonosnih putovanja i ranjivih tijela u malim brodicama natrpanima ljudima, otvara se pitanje kakav je odgovor zapadna geopolitika spremna dati kada svjedočimo tuđoj patnji.

Klimatska aktivistica Greta Thunberg također se uklopila u imaginarij subverzivne mediteranske estetike u pomorskoj akciji prevoženja humanitarne pomoći do obale Gaze britanskom jedrilicom Madlen kojom je u međunarodnim vodama upravljala pro-palestinska organizacija Freedom Flotilla Coalition (FFC). Akcija je nesretno okončala kad su 180 kilometara od obale Gaze izraelske pomorske snage preuzele kontrolu nad brodom i deportirali u svoje matične zemlje 12 aktivista. Pomoć su Izraelci navodno distribuirali, ali humanitarni koridor je ostao zatvoren do daljnjega.

Hamas u Gazi jest teroristička organizacija, jedna od četiri koje vodi i financira Iran, a ostale tri su Hezbolah u Libanonu, Huti u Jemenu i Islamski Džihad na teritoriju Sirije. Hamas urušava sva umjerena demokratska gledišta, a izvršivši teroristički napad na Izrael prije godinu dana, poginulo je najviše Židova od vremena Holokausta. Hamas ne vjeruje u pravo postojanja izraelske države i bori se svim sredstvima protiv nje. Iako je legitimno pravo Izraela da se bori protiv Hamasa, trebao bi poštovati međunarodno humanitarno pravo i ratovati tako da ima obzira prema civilnim žrtvama. Izrael trenutačno ne poštuje humanitarne organizacije koje pomažu civilima i ne vodi brigu o tome da se umanje ljudske žrtve. Također su skloni likvidirati dostave humanitarne pomoći Palestincima, bombardirati bolnice i ostale vitalne ciljeve koje više ocrtavaju izraelsku kulturu zločina nego kulturu specijalnih vojnih operacija. Izrael također ne želi prihvatiti činjenicu da je budućnost tog prostora, prostor s dvije države, izraelskom i palestinskom, pod pretpostavkom da uopće itko ostane živ ili neraseljen iz pojasa Gaze.

Međunarodna zajednica kasni s uključivanjem u zaštitu civila i pomoći Palestincima da razviju vlastitu demokraciju i svjesnost o mogućnostima civilnih žrtava, a ne da ih ostavlja da ih predstavlja teroristička organizacija Hamas. Jasno je da je trenutačna vlast u Izraelu pod vodstvom Benjamina Netanyahua ekstremno desna opcija koja se želi riješiti Palestinaca. Kako vide da imaju priliku to napraviti, ne staju s zločinom i dapače, trenutačno provode izgradnju 30-ak naselja na zapadnoj obali Gaze. Izraelci tako opet posežu za modernom obnovom sponzoriranom tko zna čijim novcem, kako bi ovom, do jučer zajedničkom teritoriju, dali novu političku legitimaciju i novu arhitekturu koja će brisati stare i ispisivati nove kulturne narative.

Poljska u raljama MAGA imaginarija

Martin Heidegger i Anthony Giddens se slažu da je globalizacija socijalni proces koji je teško i nemoguće zaustaviti te da ga države trebaju prihvatiti i integrirati se u veće cjeline. Napominju da Europu možemo gledati kao nastavak globalnih procesa, ali sa socijaldemokratskim modifikacijama. Trenutačna politička kriza zaoštrava rasprave o nacionalističkom vojnom protekcionizmu nekih europskih država, posebice Poljske, koja je imala trnovit put do europskog sna. Naime, u periodu nakon Drugog svjetskog rata, poljske radikalno desne struje su gurale ideju da bi ukoliko i dođe do raspada SSSR-a, Poljska svakako trebala povratiti svoje povijesne granice s Njemačkom i Litvom.

Umjerenu struju koja je propagirala mirno rješenje »pitanja granica Poljske« i zagovarala prihvaćanje rezultata pakta Molotov-Ribbentrop i Jaltske konferencije, predvodio je Jerzy Wladyslaw Giedroyc, poljski pisac koji je u Parizu radio kao odvjetnik, publicist i politički aktivist. Bio je urednik utjecajnog poljsko-emigrantskog književno-političkog časopisa Kultura, koji su čitali anti-komunistički disidenti, članovi poljske katoličke crkve, članovi prvog neovisnog sindikata Solidarnost, zatim studentske organizacije te također komunisti koji su bili kritični prema partiji.

Foto: REUTERS/Aleksandra Szmigiel/File Photo

Tekstovi književnika i intelektualaca časopisa Kultura napravili su ideološku pripremu Poljske na raspad komunizma i prihvaćanja državotvornosti koji uvažava druge nacionalnosti te stremi percepciji Poljske kao centralno europske zemlje. Dolazeći iz miješane poljsko-litavske obitelji Giedroyc je imao posebni senzibilitet za osjećaj nacionalne pripadnosti pitanja države u kontekstu većih ekonomsko-vojnih savezništva. Njegove vizije su bile ispred svojeg vremena i osvijestile su Poljake o primarnoj važnosti imanja jake države pa tek onda jake nacije.

Vizionar je koji je još 1970-ih predvidio raspad SSSR-a, ali i ponovnu rusku agresiju koja će se kad-tad pojaviti jednog dana u bližoj budućnosti, što se upravo i dešava. Na putu prema ostvarenju jake države, Poljaci su u Americi vidjeli pouzdanog saveznika koji joj je pomogao da izgladi odnose s Njemačkom te u sklapanju vojnog saveza i u konačnici pomagača u ostvarenju europskog puta i priključivanju NATO savezu. Također, u procesu osamostaljivanja ostalih država bivšeg SSSR-a, Poljska i Amerika su davale podršku njihovim pokretima za neovisnost i poticale diplomatsku suradnju na putu prema priključivanju Europskoj uniji.

Bliske poljsko-američke veze su ponovo došle pod povećalo nakon tijesne pobjede neovisnog kandidata kojeg je podržala nacionalistička oporbena stranka Pravo i pravda (PiS) za novog predsjednika Poljske u drugom krugu izbora. Konzervativac Karol Nawrocki se naime koristio MAGA imaginarijem u oblikovanju izbornog narativa po čemu vidimo da su američke estetske konotacije Poljacima itekako i dalje bliske, ali ovaj put iskorištene za potpuno drugačiju svrhu. Krajnji cilj MAGA narativa koji miriši na rusku propagandu je ponovno slabljenje Poljske unutar Europske unije i možebitno vraćanje njenog teritorija u ralje Rusije.

Sadašnja vlada Poljske se može svrstati u politički centar jer trenutačni premijer Donald Tusk vodi snažnu proeuropsku politiku, ali i protekcionističku jer je svjestan ruske opasnosti. Također, Poljska je najviše je do sad od europskih država uložila u obranu i snažno pojačava vojne kapacitete. Gubitnik predsjedničkih izbora, protukandidat Rafal Trzaskowski, liberalni gradonačelnik Varšave kojeg je podržala vladajuća Građanska platforma (PO), bio je spreman voditi proeuropsku politiku, za razliku od novoizabranog predsjednika prikrivene proruske provenijencije koji dovodi u pitanje pomoć Ukrajini i koji bi lako mogao početi stvarati probleme vezane uz odluke koje Poljsku približavaju Europi.

Papa Lav XIV. u misiji očuvanja demokracije

Upravo je Pariz bio grad u kojem se poljska emigracija do vremena raspada SSSR-a osjećala slobodno izražavati politička gledišta, posebice kroz misao i riječ već spomenutog kultnog časopisa Kultura. Nije niti čudo da je kao Poljak, Ivan Pavao II. znao tečno govoriti i francuski, kao jezik na kojemu se na izmještenom prostoru komuniciralo ideje stvaranja nezavisne Poljske. Pamtit će ga se kao papu koji je pomogao padu željezne zavjese i uključivanju bivših socijalističkih zemalja u tokove europske demokracije.

Papu Franju će svijet pamtiti kao papu koji je radio na širenju ekumenizma, socijalne pravde i vjerske tolerancije, zatim po uvođenju reforme unutar Crkve i osude seksualnih zločina prema maloljetnicima koji su počinili svećenici.

Tko je papa Lav XIV. i na koji način će on komunicirati sa svjetinom? Novoodabrani Papa je opisan od bliskih suradnika kao pažljiv slušatelj s pastoralnim stilom oblikovanim godinama misionarskog rada u Peruu. Sudeći po njegovim prvim potezima vidimo da će biti papa koji će htjeti imati aktivnu ulogu u rješavanju ideoloških, političkih i ratnih sukoba. Ne ustručava se kritizirati Trumpovu politiku prema nehumanoj deportaciji migranata iz SAD-a te ju naziva sramotnom. Javno je prozvao pojavu desnih nacionalističkih političkih pokreta u Europi. Osudio je izraelski zločin u Gazi i rusku agresiju na Ukrajinu te je predložio Vatikan kao mjesto pregovora završetka rata u Ukrajini.

Foto: REUTERS/Remo Casilli

Netom prije samog izbora novog pape, izvrsnom filmu »Konklava« iz 2024. redatelja Edwarda Bergera, naknadno je porasla prodaja i film je ponovo prikazan u kinima diljem svijeta. Film koji je dobio Oskara za najbolji adaptirani scenarij opisuje folklor kardinala u procesu izbora novog pape, kao prepun ljudskih i političkih intriga, ucjena i otkrivanja osobnih skandala, naglašavajući da su čak i u svetim institucijama i najvišim crkvenim redovima ljudske slabosti sveprisutne. Gubitak zajedničke vjerske svrhe u korist političkih spletki u filmu dočarava scena terorističkog napada na Sikstinsku kapelu. Čin duhovnog prodrmavanja crvenih otaca kada vide božju svjetlost kako prodire kroz rupu na oštećenoj kupoli, poziva ih na suosjećajnost. Dok zadnja scena otkrivanja potencijalne transrodnosti, odnosno prisutnosti arhetipa žene u novoizabranom papi u filmu, poziv je autora bestselera Roberta Harrisa po kojem je odlično napravljena adaptacija scenarija, na prihvaćanje spolne i nacionalne raznolikosti unutar klasične crkvene ikonografije. Mnogi raspravljaju jesu li alati demokracije podređeni elitama, individualcima ili društvu u cjelini. Kako se rodila skepsa i mržnja prema demokraciji objašnjava Jacques Ranciere. Demokraciju opisuje kao borbu u kojoj počivaju dva suprotna pola, odnosno kao borbu između samovoljne vladavine diktaturom i mogućeg izbora pretjeranog individualizma. Upravo je taj pretjerani individualizam u demokratskom društvu izjalovio samoga sebe i počeo predstavljati krajnosti koje predstavljaju opasnost za demokraciju, raspravlja Ranciere. Po riječima i djelima novog pape Lava XIV., vidimo da će po pitanju istospolnih brakova voditi drugačiju politiku od pape Franje i najvjerojatnije zauzeti onu stranu demokracije koja će na štetu individualizma zaštititi tradicionalne vrijednosti Crkve.