Za 20 godina živjet ćemo u dramatično drukčijem svijetu

Činjenica je da je kroz prošlost svaki novi izum dočekan s otporom. Tako je televizija kritizirana jer slabi odnose unutar obitelji, a telefon je kritiziran sa stajališta javnog morala - mlade djevojke mogu razgovarati s mladićima bez pratnje odraslih osoba. Samo je ova tehnologija spremno prihvaćena iako je zahtijevala znatnu prilagodbu - kaže prof. dr. sc. Marija Putica, redovita profesorica na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, te dodaje:

- Umjetna inteligencija je sveprisutna, od istraživanja svemira do gadgeta, stvari koje nam nisu nužno potrebne, ali mislimo kako ih je lijepo imati. Računala postoje od Drugog svjetskog rata, jednako kao i ozbiljni radovi o umjetnoj inteligenciji. Unatoč činjenici da su se time bavili genijalni umovi, bitnih iskoraka nije bilo, a računala su se razvijala linearno. Prvo računalo je nastalo u vojnim laboratorijima, a PC u okrilju kontrakulture. Timothy Leary, američki pisac i psiholog, rekao je da je osobno računalo zapravo LSD devedesetih. Jer psihodeličnost je vezana uz otvorenost i kreativnost. Puno su postigli razvojem računalne grafike, aktualiziranjem teorije kaosa, vizualizacijom matematike dobivena je fraktalna geometrija, razumijevanje kompleksnih dinamičkih sustava...

I skromni napredci u razvoju umjetne inteligencije mogu pridonijeti dobrobiti čovječanstva kao što su smanjenje nesreća, iskorjenjivanje siromaštva, liječenje bolesti i njihovo sprječavanje, uklanjanje uzroka koji dovode do ratova, protiv teškog rada... Umjesto toga, svijet strepi od pandemije bioinženjeringa i od izumiranja ljudske vrste zbog umjetne inteligencije.

S razvojem u vezi: prije sedam godina objavili ste rad “Umjetna inteligencija: Dvojbe suvremenoga razvoja”. Da danas pišete nastavak, recimo tako, toga svoga rada, koje biste sve nove aspekte vezane uz umjetnu inteligenciju morali uzeti u obzir...?

- U obzir treba uzeti eksplozivan napredak u razvoju svih aspekata tehnologija koje su dio tog procesa; od kvantnih računala, unaprjeđenja umjetnih neuronskih mreža, preko nanotehnologije, do sintetičke biologije. Umjetne neuronske mreže odnedavno vladaju umjetnom inteligencijom u njezinu području koje se zove strojno učenje, čiji se naziv odnosi na proučavanje algoritama koji se poboljšavaju na temelju iskustva.

Stoljećima u djelima velikih mislilaca postoji ideja o izgradnji stroja koji će razumskim mehaničkim postupcima moći izgraditi savršeno logičan jezik kojim bi se cjelokupno mišljenje moglo reducirati na jednostavno izračunavanje. Računala kakva danas poznajemo loša su u procjeni prirodnih procesa. A računati s prirodom moguće je ako je računalo temeljeno na kvantnoj mehanici. Takva računala primjenjuju radikalno drukčije algoritme.

Kvantnim računalom je moguće raditi modele kvantnih sustava, može se pratiti vladanje atoma i čestica u neobičnim uvjetima, što je, primjerice, prije bilo moguće tek u golemim akceleratorima čestica poput LHC-a. Nadalje, mogu se modelirati i kemijske reakcije, što omogućuje istraživanje i izvedbu novih materijala. Omogućuju trenutačno procesiranje goleme količine podataka, čime su postavljeni i novi temelji za razvoj naprednih algoritama za neuronske mreže. Nitko još zapravo ne zna sve buduće primjene kvantnih računala, ali stručnjaci su uvjereni da će to biti jedna od najvažnijih tehnologija 21. stoljeća. Koliko će donijeti dobrog, a koliko lošeg, zasad je teško predvidjeti.

Suvremena tehnologija omogućila je brz razvoj sintetičke biologije, pa je stvoren sintetički živi organizam, nazvan zrcalni život. Kombinacija nanotehnologije i genetskog inženjeringa područje umjetne inteligencije uvela je u sasvim nove tijekove. Do čega će nas sve to dovesti je neizvjesno. Do kraja čovjeka kakvog danas poznajemo - sasvim sigurno.

Ukupno uzevši, koliko je umjetna inteligencija ne samo tehnološko i znanstveno pitanje nego i političko, ekonomsko, vojno, sigurnosno, pa i moralno i teološko, pitanje, zapravo općedruštveno pitanje razvoja, napretka i opstanka civilizacije?

- Ljudi funkcioniraju prema principu prihvaćanja pa naknadnog propitkivanja. Svi, na svim razinama, govore o umjetnoj inteligenciji bez postavljanja očitih, pa i sebičnih, pitanja. Primjerice, hoću li zbog automatizacije izgubiti posao? Želim li da moj posao postane nepotreban, pa da se osposobim za novi? Želim li živjeti u svijetu u kojemu rade strojevi koji zarađuju za ljudski život u dokolici i blagostanju? Ili, jesam li za razvoj autonomnog oružja? Želim li živjeti u svijetu u kojemu strojevi umjesto ljudi donose odluke? Kakav ćemo suodnos imati s inteligentnim strojevima, hoćemo li koegzistirati ili se spojiti?

Predviđa se kako će uskoro umjetna inteligencija ukinuti 80 % poslova. Istraživanje je pokazalo da će do 2030. godine zbog automatizacije umjetne inteligencije biti izgubljeno 300 milijuna radnih mjesta s punim radnim vremenom. Treba imati u vidu da poslovi ljudima ne donose samo novac. Još 1759. godine Voltaire je napisao da rad udaljava tri velika zla: dosadu, porok i potrebu.

Sukladno s tim, danas se razvija područje pozitivne psihologije, gdje su prepoznati faktori koji u ljudima potiču osjećaj svrhe i dobrobiti. Prema istraživačima i kreatorima umjetne inteligencije, ljudi neće samo prestati raditi nego i misliti. Tvrde kako će do 2030. godine više misli stizati iz clouda nego iz bioloških mozgova, a uskoro će strojevi postati pametniji, pa će umjesto nas donositi odluke.

Tko pobjeđuje u utrci prema budućnosti - čovjek osnažen čipovima ili umjetna inteligencija bez čovjeka? Smijemo li biti optimisti oko transhumanističke budućnosti?

- Ne, nikako. Transhumanizam je grana umjetne superinteligencije nastala kao odgovor na uvjerenje da će umjetno stvorena superinteligentna bića uništiti ljudsku rasu, te je potrebna kiborgizacija ljudi, njihovo fizičko i mentalno poboljšanje. Stoga on obuhvaća grane kao što su umjetna i raspodijeljena inteligencija, razvoj posthumane civilizacije, tehnološka singularnost, širenje života univerzumom i omega-točku. U tehnološkoj sferi obuhvaća: biotehnologiju, nanotehnologiju, kozmičku tehnologiju i kolonizaciju, kompleksne sustave, napredna računala, informacijski menadžment, “magascale” inženjering i prostor-vrijeme inženjering.

Zanimljiv je posjet Errola Muska (Elonova oca) Sarajevu prije 20 dana s ciljem, kako je rekao, otvaranja privatnog instituta za proučavanje gravitacije, putovanja kroz prostor i vrijeme, fuziju i dugovječnost. (Plan na kojemu bi i CERN pozavidio.) U siječnju je uredbom predsjednika Trumpa najavljeno ulaganje 500 milijardi dolara javnih sredstava za razvoj infrastrkture umjetne inteligencije, projekata iz područja transhumanizma. Oni koji nam žele dati lažnu nadu kažu da će singularnost (vremenska točka u kojoj tehnološki razvoj UI-ja dostiže eksponencijalni rast, predviđa se 2045. godina, što dovodi do superinteligencije koja daleko nadmašuje ljudsku i nakon čega nije moguće predvidjeti daljnji tijek događaja) dokinuti razliku između čovjeka i stroja. Oni koji su potpuno otvoreni u svojim istupima tvrde kako nakon singularnosti egzistencija ljudske rase neće ni biti potrebna.

Zaključno, kakva je budućnost umjetne inteligencije u godinama koje slijede? Hoće li civilizacija budućnosti opstojati u simbiozi s umjetnom inteligencijom ili će sve završiti katastrofom za čovjeka kao u filmu Terminator?

- Hoće li naša stvarnost postati remake Terminatora, Avatara ili nekog drugog holivudskog filma? Ako pođemo od današnje točke, osvajanje svijeta od strane UI-ja provest će se u sljedećim koracima: izgraditi opću umjetnu inteligenciju ljudske razine; uporabiti je za stvaranje superinteligencije koju ćemo osloboditi da osvoji svijet. Uzevši u obzir koncept ciljeva umjetne inteligencije; ako je, primjerice, dan cilj da s nekim razumnim kriterijem pomogne procvatu čovječanstva, shvatit će da će ga brže postići ako se oslobodi ljudi i preuzme kontrolu nad projektom, jer - tehnologija nema svijest.

U svakom slučaju, za 20 godina živjet ćemo u svijetu dramatično drukčijem od sadašnjeg. Tehnologije koje je čovjek stvorio postat će neovisne o njemu, pa nas očekuje neizvjesna budućnost. Predviđa se da će Zemlju naseljavati tri civilizacije: jedna tipično ljudska, drugu će činiti androidi i ostale vrste umjetnih inteligentnih bića ili organizama, a treću trans- i post-ljudi.

Postljudi će nastati kao hibridna vrsta ljudske i umjetne inteligencije. Ti ljudi će biti modificirani, izmijenjeni i unaprijeđeni spajanjem s različitim oblicima umjetne superinteligencije.

Eliezer Yudkowsky, američki istraživač umjetne inteligencije, specijaliziran za teoriju odlučivanja i etiku, kako bi potaknuo ljude da o tome počnu razmišljati, kao krajnju mjeru za osiguranje opstanka čovječanstva u jednom je javnom govoru predložio bombardiranje računalnih centara u kojima se razvijaju i treniraju sustavi umjetne inteligencije.