Svijet se mijenja, a preduvjet za kreiranje novog poretka je mir

Dok Sjedinjene Američke Države uništavaju poredak u čijoj su gradnji od 1945. godine sudjelovale, Europska se unija teško snalazi u nebranom grožđu u kojem se našla nakon desetljeća uljuljkivanja, govore geopolitički stručnjaci Mirjana Rakić i Goran Bandov koji su gostovali u ovotjednom izdanju emisije »Špica s Macanom«.

U razgovoru s voditeljem Krešimirom Macanom, novinarka, urednica i vanjsko-politička analitičarka te pravnik, politolog i profesor međunarodnih odnosa na zagrebačkom sveučilištu dotakli su se mnogobrojnih tema i žarišnih točaka globalne politike, od indijsko-pakistanskih odnosa, preko krize liderstva u Europi, Rusije, Kine, Turske i Trumpa, do uloge diplomacije u svijetu u kojem konsenzusa ima sve manje.

Američka nepredvidljivost

Kako ističu sugovornici, živimo u vremenima u kojem se prekidaju sporazumi, ne poštuje međunarodno pravo, rekonstruiraju odnosi među državama, međutim to ne znači da prostora za optimizam nema, budući da se nalazimo na početku kreiranja jednog novog poretka.

- Svijet uvijek ide naprijed i neće biti jednak kao što je bio prije 10, 20 ili 50 godina. Utjecaji klimatskih promjena, umjetne inteligencije, tehnologije i slično, sve mijenjaju, a sigurno ćemo se mijenjati i svi mi i drugačije ćemo vidjeti svijet ispred sebe. Čak i da se sve ovo ne događa, svijet bi bio drugačiji od onog iza nas, kazao je Bandov, dok Rakić ističe:

- Ja sam optimist. Osim čisto geografski, termini Istoka i Zapada se više neće upotrebljavati i stvorit će se neki novi savezi. Glavni preduvjet za to je apsolutno mir.

Krešimir Macan, Mirjana Rakić i Goran Bandov / Foto Mangjura

Mirjana Rakić osvrnula se na globalnu političku temu broj jedan i prvih stotinjak dana mandata američkog predsjednika Donalda Trumpa u čijem vladanju nema uloge za zastupnički dom i Kongres. Dugogodišnja novinarka navodi kako Trump, osim što se svakim novim jutrom u njegovoj glavi javljaju neke nove ideje, ne barata ni područjem koje bi mu po vokaciji trebalo biti blisko.

- Trumpu je ekonomija u prvom planu, zato je i potaknuo masu Amerikanaca da glasa za njega i dobio izbore. No pitanje je koliko on uopće zna o ekonomiji, jer kada burze počinju pokazivati padove, onda bi se predsjednik trebao zabrinuti. No on djeluje kao da nije naučio kako nastaje dug, imamo njegova iskakanja i kratkoročne poteze poput carina, pa zamrzavanja na 90 dana na koja rijetko koji privrednik može svaki put reagirati. Trump zna što hoće, on hoće mir, ali kako, kojom taktikom kada mu se svaka rasipa? Tu su i njegovi savjetnici koji su njemu odani ljudi, ali koji ne stoje čvrsto za ono što bi morali zastupati. Jedan veliki dio njegova dana posvećen je prezentaciji u svijetu, televizijski Ovalni ured nikada se nije koristio ovoliko, komentira Rakić, a s čime s složio i Bandov.

- Trump je šoumen, on uvijek traži pozornost medija i kamera. S druge strane, on se bavi trgovinom i gleda ekonomsku mikrosliku gdje je moguće vidjeti neke napretke, ali onda ga udari makroekonomija zbog čega mora poteze povlačiti nazad. Snažan je tu prostor nepredvidljivosti. To je za ekonomiju doslovno svake firme, svaki državni proračun i globalnu ekonomiju prilično teško, napominje Goran Bandov.

Izazovi Europe

U kontekstu američkog vanjskopolitičkog pozicioniranja nametnula se i tema Grenlanda, oko koje se, smatra profesor, može vidjeti da pitanje metode SAD stavlja na viši prioritet nego konačni cilj.

- Nije upitno da je Grenland geostrateški itekako bitan i sigurno je da i neke druge velike sile bacaju pogled tamo, kako koristiti pomorske puteve i resurse. Ono što se meni čini kao ključni izazov je onaj partnerstva. Kada imate nekoga tko vam je partner, onda do njega možete doći i reći »čujte, prijatelji, mi vidimo što se tamo događa, ajmo pokušati vidjeti kako možemo zajednički reagirati na potencijalne izazove koji se mogu dogoditi«. No ovaj način trenutnog funkcioniranja SAD-a sigurno nije onaj koji može učvrstiti partnerske odnose s Europom, a posebice s Danskom, ističe Bandov, komentiravši i stanje u kojem se nakon globalnih turbulencija našla Europska unija.

- Europa pred sobom ima cijeli niz izazova, a ključan je onaj da se ona kroz dugi niz desetljeća uljuljkala u određene sigurnosne okvire i energetske sporazume. Istovremeno, mi smo izrazito visoka sredstva ulagali u dizanja standarda našim građanima, iako u nekim aspektima više nismo tako napredni, kao što su nove tehnologije i visoko obrazovanje. Mi imamo potpuno pravo biti nezadovoljni i uvjereni da Europa mora više i jače, iako, kad vas skoro 30 sjedi za istim stolom, sigurno će uvijek netko doći s idejom koja nije svima najjednostavnija za provariti. No Europska unija je iz doslovno svake krize u kojoj je do sada bila, čemu je primjer Brexit, uspjela izaći kao jača, uvjerava Bandov, na što Rakić ustvrđuje:

- Europa je kroz te krize plivala na ovaj ili onaj način, ali s ovakvom krizom kao što je ova se nikad nije suočila. Imamo li lidersku krizu u Europi? Mislim da da. To nisu ljudi koji imaju kredibilitet da bi mogli nešto narediti, odlučiti i stajati iza tih odluka. Konkretan primjer je prijedlog »koalicije voljnih« za sastanak u Istanbulu gdje se predlaže prekid vatre od 30 dana sa zakazanim početkom. A ako se to ne dogodi, nitko ne zna što će biti. Vi morate biti jasni u tim porukama. Vraćamo se na pitanje – koliko je u današnje vrijeme jaka diplomacija koja se zasniva na konsenzusu? Sposobnost da se može odvagnuti što je u ovom trenutku bitno, a što će manje bitno, ali će biti za godinu-dvije, pita se Rakić.

Snaga diplomacije

Macan, Rakić i Bandov dotakli su se odnosa europskih država s Kinom čiji razvoj pokazuje vlastiti dinamizam. Sugovornici sugeriraju kako različita stajališta i interesi kreiraju politike pojedinih država prema vanjskim silama, što utječe i na odlučivanja na razini EU-a.

- Bilateralna trgovinska bilanca između Europske unije i Kine iznosi oko 780 milijardi eura, a unutar EU-a imamo države koje s Kinom imaju izrazito visoke trgovinske odnose i koje ih žele zadržati. Te će države što je više moguće pokušati zakočiti neke druge države koje će se pozivati na pitanja ljudskih prava, zelenih politika, kineskom pozicijom prema Tajvanu ili Rusiji, a na državnoj ćemo razini imati i cijeli niz sindikata, medija i drugih grupa koje će vući na svoju stranu. No izvrsno je da možemo i imamo pravo o tome govoriti u Europi koja je jedna fenomenalna tvorevina, govori Goran Bandov i dodaje kako će kineska diplomacija i interesi, kao i oni Turske, imati ulogu u okončanju rata u Ukrajini.

- Često se čini da Kina stoji bliže Rusiji nego Ukrajini, iako nisam siguran da je to stvarno tako. Kineski interesi u Ukrajini su ogromni, tu su ukrajinska poljoprivredna zemljišta koja su izrazito bitna Kini, kao i dugoročni ugovori koje je Ukrajina prethodno potpisala s Kinom. Isto tako, bitno je prepoznati geostrateški interes Turske, koja je jedna od rijetkih država koja je konstantno ponavljala da Ukrajina mora zadržati teritorijalnu cjelovitost, uključujući Krim. Turska se od prvog dana postavila, a predsjednik Erdogan je rekao kako će oni biti ti koji će ponuditi opciju za diplomatske pregovore i to su i činili. Iako je unutrašnja politika nešto drugo, u međunarodnim odnosima i vanjskoj politici turska uloga mi se ne čini spornom, ali to pokazuje koliko su svi ti odnosi kompleksni, ocjenjuje pravnik.

Da će u narednom periodu i u razrješavanju akutnih kriza značajna biti personalna diplomacija, istaknula je Mirjana Rakić, evocirajući nedavne posjete svjetskih državnika SAD-u.

- Meni je bilo silno žao što se dogodilo Zelenskom koji se dolazi dogovoriti o idućim koracima, a našao se u situaciji da želi opravdati ono što se događa na terenu. U toj jezivoj situaciji on je izveden na čistinu, što je krajnje nediplomatski. Pri dolasku talijanske premijerke Meloni i britanskog premijera Starmera u Washington moglo se vidjeti koja je to razina stare diplomacije, kako se kreće u small talk, ispred 60 novinara. No zato postoje zatvorena vrata iza kojih ćete vi razgovarati o svim pojedinostima, reći svoja mišljenja i saslušati drugu stranu. I prije je u diplomaciji osobni odnos značio strašno puno, da se do lidera može doći privatnim telefonom, a ne da se čeka samit pa ga se pregovara među 20-ak ljudi. U diplomaciji postoje diplomati od karijere i oni imenovani, a zna se što znače ovi prvi. Upravo to su ljudi koji znaju na koji način uspostaviti kontakte, to je snaga diplomacije, objašnjava Rakić.

Bandov je mišljenja da bi u rusko-ukrajinskom sukobu važnu ulogu mogla odigrati vatikanska diplomacija koju ocjenjuje kao najbolju na svijetu.

- U susretu Trumpa i Zelenskog u Sikstinskoj kapeli vidjeli smo drugi čin koji je pripremila vatikanska diplomacija, sa suprotnim ishodom, a sa sličnim akterima. Vidjeli smo cijeli niz promjena u ponašanju predsjednika Trumpa i u donošenju njegovih narednih odluka, popraćenih njegovom objavom »moguće je da predsjednik Putin mene malo mulja«. Ni papa nije slučajno izabran. Mislim da je to jedna ozbiljna poruka, ne samo Americi i Rusiji, nego cijelom svijetu. Mi imamo papu koji stvarno poziva na mir i mislim da je izrazito bitno da će mu među prvim posjetima biti i Ukrajina, izdvaja Goran Bandov.

Nuklearne sile Kašmira

Što se tiče vojne eskalacije na razini Indija - Pakistan i privremenog smirivanja situacije na nebu iznad regije Kašmir, analitičari u tom dijelu svijeta vide žarišnu točku koja može imati reperkusije na široke slojeve tamošnjeg stanovništva.

- Trump je sebi pripisao da ih je on zvao i primirio, a to je na kraju ispala jedna neugodna situacija jer državni vrhovi Pakistana i Indije, obje nuklearne sile, nikada nisu spominjali da tu postoji treća strana koja može utjecati na njih. Trump im je ovaj put javno rekao – ostat ćete bez novca, prekinut ću trgovinu i vidjeti do kada ćete moći ratovati. Poruka je bila vrlo jasna, ona je vrlo neugodna za indijskog premijera Modija. I jedna i druga strana smatraju da je Kašmir njihov, tamo su važne vode iz rijeka jer se 80 posto pakistanske poljoprivrede napaja iz tog dijela i konstantan je strah da s indijske strane ne dođe do preusmjeravanja vode, kaže Rakić, a Bandov dodaje:

- Kašmir je ključno geopolitičko i geostrateško područje koje drži i Kina, a bitno je istaknuti da ti odnosi napetosti nisu novi. U momentu kada se kolonijalna sila Velika Britanija povlačila i kada su nastajali Indija i Pakistan, svaka država sa svojim etničkim skupinama na tom potkontinentu imala je mogućnost odlučiti se kome će pripadati, a Kašmir je centralan za gotovo sve ratove koji su se dogodili između Indije i Pakistana. On je usto i izrazito bogat, uz Pandžab oni su najznačajniji za agrar i vodna bogatstva. Ono što se tamo događa unatrag 80 godina je da Kašmir postaje leglo naoružanih skupina koje Indija tumači terorističkim, a Pakistan ih gleda kao borce za pravdu. Ono što je tu ključno jest pitanje nuklearnog oružja, za koje vjerujem da se ipak neće koristiti, zaključio je Bandov.