U SRCU PARIZA
BnF RICHELIEU: Od kraljevske knjižnice do otvorenog muzeja
Otvaranje Richelieua izvan njegove uloge kraljevske knjižnice i potpuno prihvaćanje njegova muzejskog identiteta više je od simboličnog čina - ono pretvara instituciju u živi prostor kulturne razmjene. Otvorenost pretvara pasivno promatranje u angažirano otkrivanje, osiguravajući da umjetnička i književna ostavština nacije bude doživljena, propitkivana i iznova tumačena od svih, a ne zaključana samo za odabrane
Potpuno obnovljena, spektakularna Ovalna dvorana (Foto Sandra USKOKOVIĆ)
Povodom tristote obljetnice prvog smještaja u Palais Mazarin, Francuska nacionalna knjižnica, Bibliotheque nationale de France, otvara svoja vrata javnosti, otkrivajući blaga koja su obično skrivena od pogleda, raspoređena u nedavno obnovljenim prostorima. Tri stoljeća nakon što je Kraljevska knjižnica smještena u Palais Mazarin, knjižnica Richelieu nudi novoobnovljene prostore otvorene za javnost.
Osnovana 1666. kao Kraljevska knjižnica od strane Colberta za vrijeme Louisa XIV., institucija se trajno smjestila u Palais Mazarin 1722. U 19. stoljeću kompleks je proširen monumentalnim dvoranama.
Danas, na površini od 58.000 metara kvadratnih, nudi 20.000 »kvadrata« muzejskih prostora s kolekcijama koje se protežu od numizmatike do povijesti umjetnosti. Uz podršku arhitekta Bruna Gaudina, posjetitelji mogu istražiti Kabinet medalja, galeriju izvanrednih grčkih i rimskih antikviteta, bogato ukrašene čitaonice knjižnice i izložbe koje ističu povijest zgrade od 1724. godine.
Galerija Mazarin
Godinu dana nakon što se nastanio u hôtel de Chevry-Tubeuf, kardinal Mazarin odlučio ga je proširiti te je u lipnju 1644. naručio od arhitekta Françoisa Mansarta izgradnju dviju nadzemnih galerija. U početku jednostavan prostor za povezivanje, galerija je od 16. stoljeća postao mjesto primanja i reprezentacije. Za kardinala, radilo se o tome da svojim izvanrednim zbirkama podari dostojan okvir i da im osigura scensku prezentaciju.
U ovom novom krilu, podijeljenom na dva dijela, donja galerija bila je namijenjena predstavljanju antikviteta, dok su u gornjoj galeriji bile izložene zbirke slika, skulptura i namještaja. Dekor ovog potonjeg prostora povjeren je talijanskom slikaruGiovanniju Francescu Romanelliju (1610.–1662.), učeniku Pietra da Cortone, koji je sudjelovao u dekoriranju palače Barberini u Rimu. Po nalogu Mazarina stigao je u Pariz 1646. Djelo je bilo ambiciozno jer se galerija protezala na 45 metara duljine i 8 metara širine.
Romanelliju, kojem je kardinal dao potpunu slobodu, pripala je podjela svoda na odjeljke u kojima su se nalazile freske, prema kanonskom modelu koji je razvio Annibale Carracci u slavnoj galeriji palače Farnese u Rimu. Dvadeset godina kasnije, ovaj će koncept biti izveden u monumentalnim dimenzijama u Dvorani zrcala u dvorcu Versailles.
Knjižnica-muzej
Kraljevska knjižnica danas posjeduje više od 22 milijuna tiskanih dokumenata i znatnu količinu rukopisa, gravura, fotografija, karata, kovanica i medalja, koji su se neprekidno obogaćivali tijekom stoljeća. »Knjižnica-muzej« omogućuje nam rekonstrukciju povijesti Francuske i njezinih monarha.
Karlo V. imao je ideju stvoriti jednu od prvih kraljevskih knjižnica u Europi u kuli Louvrea u 14. stoljeću. Luj XII. naslijedio je zbirku svog rođaka, vojvode od Orléansa, a Franjo I. ju je znatno obogatio nakon konfiskacije 1521. godine knjižnice konetabla de Bourbona. Francuski su kraljevi kraljevsku knjižnicu smatrali i riznicom povijesnog pamćenja i političkim instrumentom.
Baština i prestiž
Galerija Mazarin, obnovljena Gaudinovim timom, remek-djelo je slikarskog ukrašavanja 17. stoljeća, s freskama i trompe-l’oil ornamentima.
Vodi do Ovalne dvorane, spektakularne čitaonice koju je projektirao Jean-Louis Pascal, a otvorena je 1936. godine. Njezina prostrana kupola i monumentalne police ostavljaju snažan dojam. U ovoj »katedrali knjiga« posjetitelji sada mogu slobodno pristupiti 20.000 svezaka smještenih nadohvat ruke - prostor koji je nekoć bio rezerviran isključivo za istraživače.
Ovalna dvorana - novi plućni prostor BnF-a
Potpuno obnovljena, spektakularna Ovalna dvorana koju je projektirao Jean-Louis Pascal predstavlja, prema riječima arhitektica Virginie Brégal i Brune Gaudin, »novi plućni prostor BnF-a«, s kolekcijama u slobodnom pristupu - umjetnost, baština, pa čak i stripovi! Središnji dio nudi 160 mjesta za čitanje. Uz obod dvorane, medijacijski sadržaji obrađuju digitalizirane zbirke u svoj njihovoj raznolikosti i bogatstvu: povijest slavnog djela, od izvornog rukopisa do različitih izdanja, virtualna proba scenskih kostima.
(Foto Sandra USKOKOVIĆ)
U muzeju postoji 18 interaktivnih točaka posredovanja što pomaže otkrivanju izloženih djela. Njihov sadržaj je raznolik: razgovori sa stručnjacima, igre, 3D animacije, upoznavanje s vještinama i zanatima i ujedno dokaz da visoka erudicija i pedagogija nisu nespojivi.
Ulazak u Ovalnu dvoranu pruža zadivljujući prizor. Pascalova arhitektura savršeno se slaže sa zbirkama koje čuva: knjigama, grafikom, fotografijama, rukopisima, kovanicama, medaljama, antikvitetima, kartama i planovima. Posjetitelji mogu razgledati odabrana blaga - više od 150 predmeta - raspoređenih u tematske cjeline.
Sustav interpretacije osmišljen je kako bi vodio svakoga, od znatiželjnih posjetitelja do stručnjaka. Digitalni uređaji, signalizacija i objašnjenja pozivaju publiku na istraživanje zbirki na način koji povezuje tradiciju i suvremenu pedagogiju, pokazujući da to dvoje nije nespojivo
Od Staklene galerije do Riznice
Prolazeći novom Staklenom galerijom, posjetitelji mogu uživati u pogledu na Cour d’Honneur hotela Tubeuf i pročelja povijesnih zgrada knjižnice.
Izvanredna ruta nastavlja se u Dvorani sa stupovima, sa skulpturama, starim oružjem i egzotičnim predmetima. Prostorija posvećena povijesti lokaliteta prikazuje ključne trenutke u životu kompleksa Richelieu, od osnutka 1666. kao Kraljevske knjižnice do preseljenja ovamo 1722. Među izloženim remek-djelima nalazi se i bista Karla Velikog, a u susjednim prostorijama raskošni oslikani stropovi Charlesa Natoirea, naručeni 1740. godine.
Uveden u Francuskoj 1537. godine od strane Franje I., depozitni primjerak je obveza tiskara i izdavača da u kraljevsku knjižnicu dostave primjerak svakog izrađenog djela. Ova je mjera omogućila stvaranje sustavne i sveobuhvatne zbirke tiskanih djela objavljenih u kraljevstvu. S vremenom je depozitni primjerak postao glavni način obogaćivanja nacionalnih zbirki. Danas se odnosi na sve vrste dokumenata (tiskovine, fotografije, audiovizualne materijale, internetski sadržaj) i predstavlja više od 2 milijuna jedinica prikupljenih svake godine.
Otvaranje Richelieua izvan njegove uloge kraljevske knjižnice i potpuno prihvaćanje njegova muzejskog identiteta više je od simboličnog čina - ono pretvara instituciju u živi prostor kulturne razmjene.
Pozivajući javnost u obnovljene dvorane, izlažući blaga koja su nekoć bila skrivena i koristeći interaktivne alate za vođenje kroz zbirke, knjižnica postaje ne samo čuvar baštine nego i aktivni pripovjedač. Takva otvorenost pretvara pasivno promatranje u angažirano otkrivanje, osiguravajući da umjetnička i književna ostavština nacije bude doživljena, propitkivana i iznova tumačena od svih, a ne zaključana samo za odabrane.
Povijesni i umjetnički značaj
Bogata zbirka iluminiranih rukopisa uključuje »Les Tres Riches Heures« vojvode od Berryja, Bibliju mozaika Filipa II. Smjelog, te mnoge druge dragocjenosti.
Jedan od najpoznatijih listova iz ovog remek-djela je prikaz mjeseca ožujka: scena sjetve u blizini dvorca Lusignan. Na minijaturi, pod polukružnim nebeskim kalendarom, vidi se raskošna arhitektura dvorca te seljaci koji obrađuju polja – spoj svakodnevnog rada i plemićke moći, oslikan izvanrednom pažnjom prema detaljima. Ova minijatura djelo jebraće Limburg, nastalo oko 1412. - 1416. godine, a danas se čuva u Nacionalnoj knjižnici Francuske, u Odjelu za rukopise (ms. 65, fol. 3v).
»Les Tres Riches Heures« vojvode od Berryja jedno je od najvažnijih i najljepših djela međunarodne gotike. Nastao u prijelaznom razdoblju između srednjovjekovnog i ranorenesansnog slikarstva, rukopis predstavlja vrhunac umijeća minijature - s iznimnom pažnjom prema realističnom prikazu prirode, arhitekture i ljudske figure. Njegov kalendar nije samo pobožni vodič kroz liturgijsku godinu, već i dragocjen vizualni dokument o društvenom, gospodarskom i kulturnom životu francuskog plemstva i seljaštva početkom 15. stoljeća. Upravo zbog svoje umjetničke izvrsnosti i povijesne važnosti, djelo je postalo simbol europske kulturne baštine.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook X
