Hibridne prijetnje novo su normalno

Završio je okrugli stol “Hibridne prijetnje i cyber sigurnost”, koji su zajedno organizirali Sveučilište obrane i sigurnosti “Dr. Franjo Tuđman” i Veleposlanstvo Poljske. Okrugli stol, koji je bio zatvoren za javnost, održao se u srijedu u Zagrebu, u prostorijama Sveučilišta. Okupio je stručnjake iz akademske, znanstvene i stručne zajednice Hrvatske, Poljske i drugih zemalja, poput Češke, Danske, Estonije, Finske, Latvije, Litve, Norveške, Švedske, Ukrajine, te NATO SHAPE-a.

U povodu toga češki je pukovnik Vladimír Vyklický odgovorio na neka pitanja koja smo mu postavili. Vladimír Vyklický je u Brnu završio vojnu akademiju i specijalizirao vojnu meteorologiju. Radio je kao meteorolog, a zatim kao kontrolor zračnog prometa u vojnim zračnim lukama te kao koordinator suradnje s NATO-om i planer. Predstavljao je Češku u protuzračnoj obrani u sjedištu NATO-a u Bruxellesu. Radio je na razvoju kontrole zračnog prometa i kontroli zračnih snaga, kao i na elektroničkom ratovanju. Danas je zaposlen u Centru za sigurnosna i vojnostrateška istraživanja pri Sveučilištu obrane u Brnu, gdje je i predavač.

Kada rat u Ukrajini završi, politička tranzicija na istoku Europe mogla bi biti kaotična, što bi dodatno otežalo stabilizaciju Ukrajine... Kako će se sustav postaviti kada stanu borbene operacije i hoće li tada doći do krize sigurnosne arhitekture Europe?

- Još nije jasno kako će rat završiti. Postoje najmanje tri scenarija. U prvom scenariju sukob bi se mogao zamrznuti duž trenutne crte bojišta. U drugom scenariju Ruska Federacija mogla bi ostvariti pobjedu, a u trećem bi se Ukrajina mogla vratiti u izvorne granice. Čini se da je najrealniji scenarij zamrzavanje sukoba. Pitanje je hoće li Ukrajina smjeti funkcionirati kao suverena država u potpuno mirnom režimu na područjima izvan kontrole Ruske Federacije. Iz perspektive sigurnosne arhitekture Europske unije bit će ključno da države članice održe jedinstvo napora i fleksibilan pristup u okruženju koje će ostati nestabilno.

OČEKIVANA ATROFIJA

Zapadne sankcije i politički pritisci Zapada nisu srušili rusku ekonomiju niti su oslabili Putinov režim do točke pucanja. Naprotiv, Rusija se prilagodila, preusmjerila trgovinske tokove prema Aziji i globalnom jugu te stabilizirala svoju unutarnju ekonomiju, koja financira rat. Kakve su projekcije poslijeratne ruske ekonomije te njezina političkog i društvenog sustava u nadolazećem razdoblju?

- Kao što je već pokazano, sankcije se ne mogu shvatiti kao sredstvo koje bi samo moglo natjerati Rusiju da odustane od agresivne politike, nego su one jedan od koraka kojim joj druge zemlje mogu otežati djelovanje i pokazati da se ne slažu s njezinim ponašanjem. Istina je da je Rusija uspjela pronaći druga tržišta. No riječ je o gospodarstvu koje je pod jakim državnim nadzorom, s iskrivljenim tržištima, potisnutom potrošnjom, padom tehnološke samodostatnosti i ovisnošću o izvozu sirovina. Sankcije također dugoročno potkopavaju kapacitete modernizacije, posebno u područjima visoke tehnologije, zrakoplovne industrije, IT-a i preciznog inženjerstva. Učinkovitost sankcija stoga bi se trebala mjeriti godinama, s izgledima da će se Rusija suočiti sa stagnacijom i tehnološkim zaostajanjem. Sposobnost količinske proizvodnje u Ruskoj Federaciji je visoka, ali zemlja pati od demografske krize, koja je dodatno pogoršana gubitcima u Ukrajini, te se može očekivati ??da će početi osjećati nedostatak radne snage za svoju industriju.

Američki dužnosnici William Burns i Richard Moore izjavili su: “Ukrajina je poligon za testiranje razvoja i usavršavanja modernih tehnika ratovanja. To je kontaktna zona u kojoj se softver otvorenog koda kombinira s najsuvremenijim tehnologijama bojnog polja, koje nadziru komercijalni i vojni sateliti. To je također mjesto za unapređenje ratovanja bespilotnim letjelicama, sofisticiranih cyber operacija i upotrebe društvenih medija u koordinaciji s ljudskom inteligencijom neviđenom brzinom i razmjerom.” Je li Rusija nadigrana u Ukrajini ili je ovim ratom ponovno stekla željeni status sile sposobne projicirati vojni, politički, kulturni, ekonomski i ideološki utjecaj? Odgovara li zapravo Rusiji ovaj vojni sukob i, ako odgovara, zašto?

- U Ukrajini se doista može promatrati proliferacija tehnologija koja pokreće i civilni i vojni sektor. Ukrajinske snage, koje zauzimaju poziciju asimetrično slabijeg aktera u sukobu, moraju na materijalnu i brojčanu nadmoć protivnika odgovoriti prilagodbom i inovacijama, često na najnižim razinama među postrojbama i pojedinačnim inovatorima. No ne može se reći da se i Rusi nisu prilagodili. Naprotiv, u područjima poput elektroničkog ratovanja i bespilotnih sustava može se uočiti znatan napredak u odnosu prema stanju s početka sukoba. Osim toga, ovaj rat je natjecanje u uvođenju novih tehnologija ili u nalaženju načina za upotrebu postojećih u različitim ulogama ili područjima, na primjer, ukrajinska vojska kombinira stare sovjetske platforme, poput tenkova T-64 ili haubica D-20, s naprednim senzorima, digitalnim C4ISR sustavima, dronovima i softverom temeljenim na umjetnoj inteligenciji.

SVJESNI OPASNOSTI

Kako bi zaštitila svoje posjede unutar Arktičkog kruga i strateškog Sjevernog morskog puta, Rusija, uz podmornice, upotrebljava sustave protuzračne obrane i mrežu autonomnih bastiona i aerodroma od Karskog mora do Beringova tjesnaca. Tri baze su teško naoružane kombinacijom sustava dugog dometa (S-300 i S-400), srednjeg dometa (P-800 Oniks), kratkog dometa (Pantsir i Tor M2-DT) i obalne obrane (K-300P Bastion-P, 4K51 Rubež). Kakav je odgovor saveznika na to?

- NATO savez i njegove države članice dobro su svjesni prilika i prijetnji koje nosi povećani interes mnogih aktera za Arktik. Iz vojno-političke perspektive, potrebno je razumjeti rusku militarizaciju Arktika kao dio šireg napora da se projicira moć i definiraju sfere utjecaja - ne samo u smislu fizičke prisutnosti nego i kao simbol kontrole nad globalnim promjenama u transportnim rutama i potencijalu ekstrakcije. Sigurnost Arktika tako se sve više pojavljuje u strategijama i konceptualnim dokumentima važnih igrača. Na primjer, prošle je godine sklopljen ICE pakt između Sjedinjenih Država, Kanade i Finske. Zemlje također povećavaju svoje sposobnosti za djelovanje u tom izazovnom okruženju i demonstriraju svoje rastuće sposobnosti na vježbama sa saveznicima - kao što je Arctic Forge 25.

Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen najavila je golemi proračun za naoružanje, s fokusom na jačanju europske vojne industrije. Je li taj početak novog tehnološkog zamaha isprovociran geopolitičkom realnošću na prostorima dodira Europske nizine?

- Jasno je da je povećanje obrambenog proračuna odgovor na pogoršanu sigurnosnu situaciju. Zaraćene strane testirale su u borbenim uvjetima mnogo naprednih raketnih i drugih sustava. Rusija sada samostalno razvija projektile srednjeg i kraćeg dometa te njihove nosače kao odgovor na američke planove za proizvodnju i raspoređivanje projektila srednjeg i kraćeg dometa u Europi i azijsko-pacifičkoj regiji.

Kako će se prema tome postaviti NATO aktivnost ojačane prednje prisutnosti (Enhanced Forward Presence, eFP)?

- Vjerujem da Savez mora odgovoriti na razvoj ruskih raketnih sposobnosti transformacijom uporabe oružanih snaga i resursa.

Glavni Europski obrambeni bastioni nalaze se u Rumunjskoj (Deveselo) i Poljskoj (Radžikovo), gdje su instalirani univerzalni lanseri MK-41 kao dio sustava obrambenog raketnog štita Europe (AegisAshoreMissileDefense System - AAMDS). Rumunjska Konstaca također je važna jer se ondje nalazi velika NATO vojna baza za nadzor Crnog mora i delte Dunava. Ako je točna pretpostavka da će Rusija zbog geografije zahtijevati razgraničenje na Dnjepru i demilitarizaciju Ukrajine, hoće li onda NATO nastaviti utvrđivati vrlo skupe i logistički zahtjevne obrambene mreže prema istoku Starog kontinenta kako bi pokrio ruske obrambene štitove (Anti-Access/AreaDenial (A2/AD)?

- Ako bismo dopustili scenarij u kojem Rusija traži crtu razgraničenja na Dnjepru i demilitarizaciju ostatka Ukrajine, to bi bila de facto podjela europskog sigurnosnog prostora na sfere utjecaja, što bi značilo temeljno kršenje načela europske sigurnosne arhitekture. NATO na takav scenarij nije mogao odgovoriti povlačenjem ili stagnacijom, nego jačanjem obrambene infrastrukture i nastavkom izgradnje otpornih, višeslojnih obrambenih sustava, unatoč njihovim logističkim i financijskim zahtjevima.