Bez NATO-a i EU-a Amerika nema pravog saveznika u svijetu

Nakon višegodišnjeg samozadovoljstva uvođenjem niza sankcija Rusiji zbog ukrajinskog rata, uz stalnu podršku Zelenskom i, mora se priznati, pojačanu vojnu pomoć, može li se zaključiti da se EU, zahvaljujući ponajviše Trumpu, konačno probudio iz vlastite "zone komfora" i počeo hitno tražiti rješenja kako zaštititi sam sebe od sadašnjih i svih budućih ugroza - pitali smo mr. sc. Krševana Antuna Dujmovića, stručnog savjetnika s Instituta za razvoj i međunarodne odnose (IRMO).

Veliki šok

- Europska unija obilato pomaže Ukrajinu od samog početka opće ruske invazije na Ukrajinu, 24. veljače 2022., slanjem i humanitarne pomoći i vojne opreme i naoružanja te prihvaćanjem milijuna izbjeglica na svom teritoriju. Tako je kroz Europu prošlo više od osam milijuna Ukrajinaca, milijuni su i dalje u zemljama članicama EU-a, a i za onih 240 tisuća ukrajinskih izbjeglica pod Trumpom prijeti deportacija iz SAD-a. I financijski EU podnosi najveći teret pomaganja Ukrajine, više od 130 milijardi eura ukupno, a ona američka u istom razdoblju, od početka opće invazije do kraja prošle, 2024. godine, iznosila je manje od 115 milijarda eura. Udio vojne pomoći Europljana i Amerikanaca u ukupnoj pomoći je po šezdesetak milijarda eura, tako da ne možemo govoriti o brojci od 350 milijarda američkih dolara, koja se spominje.

Kad se govori o europskoj pomoći, tu svakako uz EU treba spomenuti prije svega Ujedinjeno Kraljevstvo (Veliku Britaniju), koje je možda i predvodnik zapadne pomoći Ukrajini, prije svega moralno, uz obilatu vojnu pomoć. Britanski premijer Johnson posjetio je Kijev uoči opće invazije, a nova vlada Keira Starmera na Europskom summitu u Londonu 2. ožujka izrazila je novu veliku i bitnu podršku predsjedniku Zelenskom i Ukrajini, bez obzira na fijasko koji se dogodio samo dva dana prije u Bijeloj kući.

Međutim, nova vanjska politika SAD-a pod predsjednikom Trumpom svakako je velik šok za sve Europljane, a ponajviše za Ukrajince. Sami temelji NATO-a su uzdrmani, a predsjednik Trump zauzima više trgovački, a manje ideološki stav očuvanja zapadnih vrijednosti i obrane demokracije od autoritarnih, agresivnih država poput Rusije. Europa, EU i europske NATO članice koje nisu u EU-u, Britanija i Norveška, imaju golem ekonomski, ali i vojni potencijal, u smislu ljudstva, u bazenu od oko 600 milijuna ljudi, koji konačno treba upregnuti, a ekonomski jer 12 puta nadmašuju gospodarstvo Ruske Federacije.

Nova stranica

Na nedavnom izvanrednom samitu EU-a u Bruxellesu podržan je prijedlog Europske komisije da se uspostavi posebni financijski instrument od 150 milijardi eura zajmova državama članicama za investicije u obranu. Kreće li EU sada ozbiljno k vojnoj samostalnosti? "Danas se okreće stranica i otvara se nova knjiga obrane Europe", izjavio je visoki dužnosnik Europske unije.

- Ukupni plan koji je usvojila Europska unija u punom obujmu zapravo iznosi 800 miljardi eura, a naziva se REARM Europe. Ambiciozan je to plan, ali i potreban, jer na europskom tlu vodi se rat nesmiljenih razmjera, koji nije viđen od 1945., a i ostvariv - sličan paket samo s drukčijim mjerama i ciljevima EU je usvojio u proljeće 2020. kao odgovor na COVID krizu.

EU treba težiti svojoj samodostatnosti, ima potencijala za to, a tu su i drugi važniji europski partneri, prije svega Ujedinjeno Kraljevstvo. Europske zemlje predugo su zapostavljale svoje vojne snage, a neke europske članice NATO-a i dalje nisu dostigle prag od 2 posto izdvajanja za obranu. U odličnom stanju su, recimo, francuska i poljska vojska, a Njemačka je predugo, zbog nekih povijesnih razloga, zapostavljala svoju vojsku. Ta vremena su sada zasvagda prošla, te je njemački Bundestag prošlog tjedna usvojio paket vrijedan jedan bilijun (tisuću milijarda) eura za ulaganja u infrastrukturu i vojsku. To je nužnost za Njemačku, koja je ekonomski div, a ima, za svoju veličinu, patuljastu armiju. Britanska armija je odlična, ali i Britancima će trebati još dvije godine da dođu na prag od 2,5 posto, te imaju samo 70 tisuća aktivnih vojnih djelatnika u borbenom sastavu, što je daleko premalo.

Što se tiče Amerike, kako stvari stoje, tijekom drugog mandata Donalda Trumpa, koji se jako približava Rusiji, Europa će se morati sve više oslanjati na svoje snage. Za nadati se je da Trump ipak neće povući SAD iz NATO-a, i da će ostaviti bar dio američkih snaga u Europi, ondje gdje je nepotrebnije, prije svega u Poljskoj i na Baltiku. To je u ovom trenutku, na žalost, maksimum koji Europljani mogu očekivati od Amerike.

Kad se sve uzme u obzir, može li se Europa obraniti od Putina bez pomoći SAD-a, makoliko se sad aktivirala za hitno jačanje vlastitih obrambenih sposobnosti (Macron naglašava i važnost nuklearnih EU potencijala!)? I što bi se dogodilo da Trump doista samovoljno povuče SAD iz NATO-a, je li ta opcija uopće realna? Američki ustav predviđa da Senat ratificira međunarodne ugovore, ali ne postoje procedure za njihovo poništavanje.

- Trebamo se nadati da će NATO opstati. NATO je sjajna organizacija, najjači vojni savez u povijesti. Povlačenje SAD-a iz NATO-a bilo bi katastrofa za Europu, ali i velik udarac američkim interesima u svijetu. Bez NATO-a Amerika zapravo gubi svjetsku dominaciju, jer bez Europe nema pravog, relevantnog saveznika u svijetu. Amerika bi time postala samo jedna od važnih sila, odnosno izgubila bi status globalne sile, te se srozala na status regionalne sile, suočene s brojnim izazivačima poput Kine, Indije, Rusije...

Mnoge su nacije u usponu diljem svijeta, i Amerika sama, s manje od 5 posto ukupne svjetske populacije, bez te snažne transatlantske veze, ne može imati apsolutnu dominaciju. Europljani su jedini pravi prijatelji i saveznici SAD-a jer su dio zapadne civilizacije i dijele iste ili sliče društvene vrijednosti, a ostatak je svijeta jako različit. Zato se treba nadati da Trump bar neće okončati postojanje NATO-a nakon više od 75 godina.

Kako god bilo, 600 milijuna Europljana, od Britanije do Ukrajine, a nadajmo se da će im se pridružiti Turska i drugi zapadni saveznici, prije svega Kanada, morat će biti jedinstveni u obrani Ukrajine, a time i u svojoj vlastitoj obrani, ako žele obuzdati ruske ambicije. Ukrajina je ostvarila fantastičan rezultat, nakon tri godine rata Rusi ne kontroliraju ni 20 posto njezina teritorija, a podnijeli su strašne i ljudske, i materijalne, i financijske gubitke. Iako nemaju snagu i svježinu koju su pokazivali početkom invazije, pokazali su veliku upornost i spremnost na golemu žrtvu, i to je moment s kojim će se Europljani morati i dalje suočavati, u nadolazećim mjesecima, a možda i godinama.

Dobar posao Hrvatske

Za kraj, gdje je u svemu tome Hrvatska, kako u EU-u i NATO-u tako i u regiji? Premijer Plenković je naglasio da EU nevjerojatno brzo napreduje u jačanju obrane, a s obzirom na ozbiljnost situacije Milanović i Plenković počeli su usklađivati vanjsku politiku, zasad preko telefona, ali i to je već pomak nabolje.

- Hrvatska je odradila zaista dobar posao, poučena teškim iskustvima koja je sama pretrpjela u devedesetim godinama. Gledajući prema udjelu pomoći Hrvatske Ukrajini u ukupnom hrvatskom BDP-u, a za sada je pomoć išla u 12 paketa od početka invazije, Hrvatska je jedna od najvećih podupirateljica Ukrajine. Hrvatska je također ostvarila NATO standard dostizanja 2 posto BDP-a izdvajanja za obranu, što neke zemlje članice još nisu ostvarile.

Najavljena daljnja ulaganja također su dobra, i Hrvatska treba iskoristiti potencijal svoje vojne industrije. Zašto bismo uvozili bazičnu stvar poput, recimo, streljiva ako možemo sami proizvoditi, pa ne radi se o razvoju zrakoplova pete generacije. S te strane ohrabruju i izjave i premijera i predsjednika na spremnost za suradnju - ovdje se radi o nacionalnoj sigurnosti i budućnosti Hrvatske i cijele Europe, i svi dionici u vlasti svjesni su da sigurnost nema alternative, te da je ona temelj bilo kakvog razvoja.