DOMOVINSKI POKRET NAJVEĆI JE GUBITNIK PROTEKLIH IZBORA

Hrvatska demokratska zajednica jedina je velika stranka u Hrvatskoj koja ima razvijenu stranačku infrastrukturu u gotovo svim dijelovima zemlje. Ta organizacijska mreža ključna je na lokalnim izborima, osobito kad je izlaznost niska, kao što je bilo ovaj put - kaže Ankica Mamić, komunikacijska stručnjakinja i vlasnica Agencije IMC iz Zagreba, te dodaje:

- U takvim uvjetima mogućnost mobilizacije vlastitog biračkog tijela donosi veliku prednost. Osim toga, HDZ je trenutno na vlasti na nacionalnoj razini, što znači da može institucionalno podupirati svoje kandidate i lokalne čelnike. U sredinama gdje ne istaknu snažnog kandidata, poput Zagreba i Rijeke, gube izbore. Međutim, u ostatku Hrvatske očita je snaga njihove organizacije.

Gledajući u širem kontekstu, koji su pozitivni, a koji negativni aspekti ovakvog hrvatskog jednostranačja (dominacija HDZ-a), koje se potvrdilo i proteklim lokalnim izborima? Koliko je za ovakvo stanje kriva i slaba oporba, ponajviše SDP, kao i slaba izlaznost?

- Iako dominacija jedne stranke može ostaviti dojam jednostranačja, u većini lokalnih jedinica vlasti ipak postoji politički pluralizam i možemo reći da je Hrvatska prava demokracija. Ipak, slaba oporba omogućava HDZ-u da u mnogim sredinama pobjeđuje gotovo bez borbe. Jedan od ključnih problema je činjenica da oporba često ne nudi dovoljno snažne i prepoznatljive kandidate, osobito u sredinama gdje je HDZ tradicionalno jak. Time se ne koristi demokratski prostor, a odgovornost za takvo stanje svakako je na oporbi. U konačnici, vlast se može promijeniti samo ako postoji ozbiljna i vjerodostojna alternativa, što trenutno uglavnom izostaje.

Kad smo kod SDP-a, kako komentirate njegove izborne rezultate, kao i rezultate Možemo!, njihov "brak" u Zagrebu pokazao se uspješnim, za razliku od SDP-ove propasti u Rijeci? Kakva je za sve što se dogodilo odgovornost Hajdaša Dončića?

- Rezultati SDP-a na ovim izborima pokazuju da se stranka i dalje bori s krizom identiteta i slabom organizacijom. U Zagrebu je SDP praktično nestao, njegov savez s platformom Možemo! zapravo je značio da su prihvatili sve uvjete koje im je Možemo! postavio, ali to nije bio slučaj na parlamentarnim izborima. SDP je u Zagrebu bio potpuno nevidljiv, što svakako nije dobro za najjaču oporbenu stranku. Iako je Hajdaš Dončić formalno na čelu stranke, teško ga je izravno smatrati odgovornim za sve lokalne poraze, pogotovo jer su mnogi problemi započeli još za mandata prijašnjih predsjednika stranke. Treba podsjetiti da je Peđa Grbin pola Saborskog kluba SDP-a pretvorio u oporbu. Stoga, iako je šef uvijek kriv ili zaslužan, realno, ne možemo očekivati da će se u većoj mjeri propitkivati odgovornost Siniše Hajdaša Dončića.

Kratki komentari rezultata Mosta, DP-a, nezavisnih kandidata (Selak Raspudić, najviše), nekih iznenađenja (kojih i kakvih)?

- Domovinski pokret najveći je gubitnik ovih izbora, izgubio je i svoju ključnu bazu, u Vukovaru, i to uz potporu HDZ-a. Njihova budućnost je upitna. Most je uspio zadržati vlast u Sinju, bar što se tiče gradonačelnika, što je za njih značajan uspjeh, ali općenito su u stagnaciji. Pokazalo se da otkrivanje afera ne privlači birače u mjeri u kojoj bi Most želio. Sada je na njima tražiti nova rješenja kako bi se nametnuli. Marija Selak Raspudić ostvarila je izvrstan rezultat u Zagrebu, osobito uzimajući u obzir da je njezina politička platforma tek osnovana. To je dobar politički kapital za razdoblje do idućih izbora.

Za kraj nekoliko vezanih pitanja, da zaokružimo cijelu priču: Kakvu sliku daje ovakva postizborna raspodjela vlasti na lokalnoj i regionalnoj razini? Što to znači za iduće četverogodišnje razdoblje...? Treba li nam i dalje ovakva teritorijalna podjela Hrvatske, na toliko županija, gradova? Treba li mijenjati sadašnji Zakon o lokalnim izborima?

- Postizborna raspodjela vlasti pokazuje jasnu prevlast HDZ-a, koja mu osnažuje poziciju do idućih parlamentarnih izbora, a oporba će trebati uložiti veće napore kako bi se nametnula biračima.

Što se tiče teritorijalnog ustroja, većina građana slaže se da Hrvatska ima previše jedinica lokalne samouprave, ali političke volje za reformu nema. Ni HDZ ni SDP ne pokazuju ozbiljnu spremnost za smanjenje broja županija, gradova i općina. Privatni sektor teško može podnositi troškove ovakvog ustroja, međutim, bez snažne političke volje ne možemo očekivati da će se trenutno stanje skoro promijeniti.