JEDNIMA VRIJEME PROLAZI, DRUGIMA JE ODAVNO PROŠLO

Na lokalnim izborima birali smo ne samo 576 načelnika, gradonačelnika i župana nego i članove još toliko predstavničkih tijela. Dodamo li izbore za gradske kotare i četvrti, riječ je golemom broju kandidata, listi, programa i kampanja, odnosno o ogromnom logističkom naporu za sve. Nisu sve stranke dorasle takvom izazovu: u sedam gradova i 119 općina bila je prijavljena samo jedna lista ili kandidat za čelnu funkciju. Svi gradonačelnici iz tih sedam gradova i velika većina lista bili su kandidati HDZ-a. Ostali se nisu uopće organizirali ili nisu uspjeli prikupiti potpise - kaže Zoran Pucarić, komunikacijski savjetnik iz Zagreba, predavač na Londonskoj školi za odnose s javnošću, te dodaje:

- Većina stranaka ne uspijeva održati kvalitetan rad na terenu. To zahtijeva napore pojedinaca, a one nemaju dovoljno motivirane pojedince. Podsjeća to na Kutlinu izjavu o vožnji bicikla: Kad stanem - padam! HDZ marljivo vrti pedale: pobjeđuje na izborima i raspoređuje svoje ljude na razne pozicije, koji su onda motivirani raditi na terenu i ta priča traje. Mali politički perpetuum mobile.

Premda je potpora HDZ-a nekim kandidatima bila diskretnija (npr. Radićevi plakati u Osijeku na kojima logotipa stranke nije bilo), ona je i dalje itekako značajna. Vidimo to na primjeru nove županice u Osijeku: da je HDZ kandidirao kosilicu za županicu, kosilica bi pobijedila! Nataša Tramišak je prije godinu dana na parlamentarnim izborima imala manje od 1,5 % preferencijalnih glasova, no sada je, zbog potpore stranke, pobijedila u prvom krugu s 55,5 % glasova.

O LISTAMA I IZLAZNOSTI...

- Činjenica da smo u gotovo četvrtini JLS-ova imali samo jednog kandidata odnosno listu ne pridonosi razvoju demokracije, no za to ne možemo kriviti one koji rade. Na lokalnim izborima 2021. osječki SDP se mogao pohvaliti veličanstvenim rezultatom - nije uspio prikupiti potpise za svojeg kandidata za župana! Mnogi izborni epizodisti prikupili bi potreban broj potpisa, a poslije dobili manje glasova, no SDP je uspio suprotno: nije prikupio nekoliko tisuća potpisa, a županijska je lista dobila više od 10.000 glasova.

Slaboj izlaznosti pridonosi više faktora: u javnosti se lokalni izbori percipiraju manje važnima. Vladajućima to odgovara jer ionako dobro prolaze. Stranke ne nude dovoljno izazovne kandidate koji bi izazvali reakciju birača, pa oni najčešće percipiraju da na listiću s velikim brojem imena (ili samo jednim) nemaju koga izabrati, pa i ako su odlučili "glasati protiv"...

O HAJDAŠ DONČIĆU...

- Dončićeva odgovornost je neupitna. On je prije četiri godine u izbornoj noći, tješeći se zbog rezultata Možemo!, govorio kako je SDP najjača oporbena stranka, a ne junior-partner. Vidjeli smo kamo ih je to dovelo. Postali su "mlađi junior-partner". Odbacili su svog gradonačelničkog kandidata i bez pogovora podržali Tomaševića. Nisu dobili ni zamjenika, a na listi za Skupštinu imali su svakog trećeg kandidata. Premda brojčano imaju više zastupnika u novom sazivu Skupštine, upitno je koliko će im to pomoći jer bilo je lomova u stranci i oko odabira (nametanja) kandidata za listu.

SDP-u ne pomažu stalne zakulisne igre i dvorske borbe. Dovele su one i do gubitka grada Rijeke, jer se stranački faraon odlučio zaigrati prije nego što ode u mirovinu. Sada se može mirno umiroviti...

SDP-u ne pomaže ni samozavaravanje da je na ovim izborima uspio jer, eto, vratio se i u Slavoniju osvojivši Orahovicu. Orahovica ima 4,5 tisuća stanovnika, a Mamutica, zgrada u Novom Zagrebu, pruža krov nad glavom za oko pet tisuća stanara. Mogao bih povući paralelu i reći da su uspjeli imenovati predstavnika suvlasnika zgrade u Zagrebu. Nije to baš neki uspjeh.

O MOSTU, DP-u, SELAK...

- Vrijeme Mosta, čini se, prolazi. Niti je Grmoja postao gradonačelnik Metkovića niti Petrov župan u Dubrovniku. Poraz Petrova nije tragičan jer, realno, nikada nije imao stvarne izglede, no poraz Grmoje u rodnom Metkoviću ima veću težinu. Utjeha im svima može biti Bulj. I dalje imaju saborske zastupnike i pristup medijima, ali morat će raditi na politikama i jasnije se pozicionirati.

Domovinski pokret se prekombinirao. Prevelike ambicije, nedorađene politike i brojni kandidati "s greškom" su ga koštali. Kada pogledamo njihove izjave sve ovo vrijeme, pitam se je li za njih gore to što su izgubili Vukovar ili bi bilo gore da su pobijedili zahvaljujući glasovima lokalnih Srba. Rezultat na lokalnim izborima ozbiljno im smanjuje značenje na nacionalnoj razini.

Kako je kampanja odmicala, tako se ljuštila pozlata s Marije Selak Raspudić. U sučeljavanjima je izbjegavala konkretne odgovore, nije iznosila osobne stavove, kod bilo čega "škakljivijeg" bježala je u opće tvrdnje. Potpuno usiljeno zvučalo je spominjanje hrvatstva ili ponosa što se uspjela roditi kao Hrvatica. Svjesna svojih stvarnih izgleda u izborima koristila se svakom prilikom podilaziti ciljanoj publici za neke sljedeće izbore. Možda sve ovo najbolje ilustrira šala kako je odustala od kandidature za gradonačelnika da bi se kandidirala za papu...

O PREUSTROJU, BIROKRACIJI...

- Sve dok strankama odgovara mogućnost "uhljebljivanja" svojih zaslužnih članova, neće biti volje za preustrojem lokalne samouprave, a ni volje za promjenom zakonodavnog okvira, omogućavanja elektronskog prikupljanja potpisa i elektronskog glasovanja.

I dalje ćemo imati neučinkovitu lokalnu birokraciju, koja će (uglavnom) biti sama sebi svrhom. Primjerice, gradonačelnik Siska je tijekom kampanje najavljivao primjenu uspješnog osječkog modela suradnje sa županijom i Vladom, obećavao red u Sisku nakon duge SDP-ove vladavine. Za sada je tek otkazao Bajagin koncert jer Grad nema novca i povećao si plaću jer Grad odjednom ima novca (tvrdi da će primati manje od Baniček, no prešućuje da je ona primala saborsku plaću).