Nova Trumpova “revolucija” Hrvatskoj može donijeti više američkih investicija

S povratkom Donalda Trumpa u Bijelu kuću znatne promjene u američkoj vanjskoj politici krenule su već od prije svečane inauguracije, uz naglasak na realpolitiku, nacionalni interes i smanjenje američkog angažmana u globalnim sigurnosnim pitanjima koja ne donose izravnu korist SAD-u - kaže Vladimir Milinović, medijski stručnjak, politički komentator i konzultant iz INMS-a (Ideje novih medijskih strategija), te navodi sljedeće ključne aspekte:

Unija i NATO

Odnosi s Europskom unijom: Trumpova administracija već je u prvom mandatu imala složen odnos s Bruxellesom, a sličan kurs ima i sada. Trump je skeptičan prema multilateralizmu i europskim integracijama te bi mogao ponovno jačati pritisak na EU u pitanju trgovinskih odnosa, energetike i vojnog izdvajanja unutar NATO-a. Moguće su nove carinske barijere, kao i oštrija retorika prema Njemačkoj zbog trgovinskog suficita. Trump traži Grenland, i to nije šala, nije šaljiv ni njegov pritisak prema Kanadi. Trump želi ostaviti svoj legacy kroz proširenje SAD-a, izravno ili postavljanjem nove "Monroeve doktrine", ovu možemo zvati i "Trumpova doktrina", kojom bi se uspostavila totalna dominacija Washingtona nad kopnom i morem Sjeverne Amerike te polarnim resursima.

Rusija i Ukrajina: Trumpova politika prema ratu u Ukrajini drukčija je od Bidenova. Zalaže se za brži prekid sukoba, pa i kroz pregovore koji kao dio pogodbe uključuju ustupke Moskvi. Ali ne treba očekivati "savezništvo s Putinom" koje su za ovakav rezultat izbora najavljivali Demokrati - Trump će balansirati između smanjenja američkog angažmana i očuvanja globalne pozicije SAD-a.

Kina: Trump će nastaviti tvrdu politiku prema Pekingu, osobito u kontekstu trgovinskog rata, tehnološkog suparništva i Tajvana. Imenovanjem Marca Rubija, poznatog kritičara Kine, Trump šalje poruku da SAD neće popustiti prema Pekingu te da će nastaviti ekonomski i politički pritisak, uključujući sankcije i ograničenja na kineske tehnološke kompanije.

Izrael i Bliski istok: Trumpova administracija nastavit će i s politikom totalne potpore Izraelu, uključujući i moguće jačanje vojne pomoći. Međutim, s obzirom na trenutnu eskalaciju sukoba na Bliskom istoku, Trump bi mogao nastojati distancirati SAD od izravnih vojnih intervencija, tražeći da regionalni akteri sami preuzmu veću odgovornost za sigurnost. To bi moglo rezultirati većim pritiskom na Saudijsku Arabiju i druge američke saveznike u regiji, što se već događa kroz ponovno spominjanje "abrahamskih sporazuma" koji su bili praktički poništeni ratom u Gazi. Na tom području Trump također gradi svoj legacy jer je Izrael kao saveznik sve riskirao, ali i sve dobio, Netanyahu je, što god netko o njemu mislio, dobitnik ove faze "trećeg svjetskog rata", uništio je protivnike, što nisu očekivali ni mnogi Izraelci.

foto: Vladimir Milinović (foto: DominionArt studio)

Trump i sigurnosni aspekti SAD-a i ostatka svijeta? Hoće li i u kojoj mjeri NATO biti problem, a s tim i sigurnost Europe?

- Ako europske članice, velike i male, ne povećaju ulaganja i angažman, Trump to neće tolerirati. Međutim, sad se stvari kreću prema tome da će svi prihvatiti sredinu između 2 posto i 5 posto BDP kao ulaganja u vojsku, a to je 3,5 posto. To će za neke članice sigurno biti šokantno, ali jeftinije je od toga da se "sigurnosni kišobran" NATO-a zatvori. Međutim, s druge strane, Trumpu ne odgovara ni totalno zaoštravanje situacije sa saveznicima jer bi se onda postavilo pitanje - ako više nema NATO-a, zašto bi onda itko kupovao američko oružje, najskuplje na svijetu, a ne uvijek i najbolje...

Za veće europske članice NATO saveza vjerojatno neće biti problem izdvajati više novca, no mogu li taj trošak podnijeti one manje kao što je recimo Hrvatska?

- Europske će članice NATO-a morati odmah povećati ulaganja u vojsku ili će se Trump distancirati od te organizacije i pretvoriti je u svojevrstan forum za razgovore, što bi u konačnici Europu koštalo puno više u potrebnim investicijama. Ali, budimo iskreni, situacija u kojoj te iste (velike) zemlje participiraju u svjetskom utjecaju zapada, a nakon višegodišnjeg premišljanja naruče svaka po 30 tenkova, pet samohodnih topova i po deset zrakoplova za svoje vojske, računajući da ionako Amerikanci imaju snage - nije bila realna. Nije bilo realno ni da NATO za sobom vuče desetak malih članica, među kojima i Hrvatsku, koje su vojnu nabavu rješavale iz američkih donacija stare opreme, a vojsku su toliko smanjile da je zapravo i nema kao uporabljive sile. Male će se zemlje morati probuditi i dati sve od sebe ili ih neće više biti u NATO-u, što god da se s tom organizacijom dogodi.

Sretna okolnost u svemu ovome za Europski NATO je činjenica da je Poljska u svom strateškom planiranju predvidjela ovakvu situaciju još prije više od deset godina i za nju se pripremala, tako da je Poljska sad stožerna sila na istočnom krilu NATO. Također, ulaskom Švedske i Finske u NATO, koje su obje razmjerno militarizirane male države, kreiran je svojevrsni skandinavski savez kao podskupina u NATO-u, koji je razmjerno sposobniji, proporcionalniji veličini država, od ostatka Europe, pa i svijeta. Na jugoistoku jaka je Rumunjska, koja se, povedena primjerom Poljske, krenula jako vojno razvijati. Situacija Europe je izazovna, ali svjetlo na kraju tunela postoji - to je da sve članice učine ono što su već napravile Poljska i Rumunjska, te da "stare" stožerne članice kao što su Francuska i Njemačka prihvate i podijele novonastale odgovornosti, sve do troška revizije nuklearnog arsenala.

Međutim, ne mislim da je povećana vojna potrošnja loša stvar. Znam da je ovo što sad kažem svojevrsna "anatema" za dio intelektualaca i aktivista, ali vojna proizvodnja je kroz cijelu povijest motor razvoja država, društava i naroda. Pogledajmo samo potencijalni napredak koji Hrvatskoj donose četiri ključna UI i dronska vojna projekta: leteći dronovi iz Osijeka tvrtke Orqa u suradnji s Turskom, Amerikom i Mađarskom, kopneni dronovi Dok-inga u suradnji s Njemačkom, spoj te dvije komponente u integrirani prostor UI obrane te projekt podvodnih dronova Brodarskog instituta. Riječ je o pravoj renesansi tehnologije i namjenske industrije u Hrvatskoj koja bi se teško dogodila bez ovih međunarodnih okolnosti. Nisam ciničan, povijest ima svoje zakonitosti. Da je Hrvatska u ovu situaciju upala 2013. ili 2014., loše bismo prošli s HV-om u kojem se ručak vojnicima gledao kao nepotreban luksuz te oklijevalo s nabavom pušaka. Sada ipak postoje temelji razvoja i prilagodbe.

Trump i Balkan

Trump i naša regija, zapadni Balkan? SAD ima bazu na Kosovu, jesu li tu mogući problemi, da Trump povuče američke vojne snage iz te regije?

- Povratak Donalda Trumpa u Bijelu kuću mogao bi imati velik utjecaj na zapadni Balkan, ali u prvom redu smanjenjem općenitog američkog angažmana u regiji. Trump nije pokazivao veliko zanimanje za Balkan tijekom prvog mandata, a s naglaskom na smanjenje globalnog vojnog angažmana SAD-a, moguće su promjene koje bi imale posljedice za stabilnost regije. SAD već više od dva desetljeća održava vojnu bazu Bondsteel na Kosovu, koja služi kao ključna točka američke i NATO prisutnosti na Balkanu. Međutim, pod Trumpom bi moglo doći do nekoliko scenarija:

Smanjenje američke vojne prisutnosti: Trump bi mogao odlučiti smanjiti kontingent američkih snaga na Kosovu, tvrdeći da Europska unija treba preuzeti veću odgovornost za stabilnost Balkana. To se, međutim, sigurno neće dogoditi "preko noći" jer Trump ima vrlo specifične i pozitivne odnose s američkom albanskom zajednicom, koja je brojna, moćna i izdašna u doniranju, tako da možemo biti sigurni da neće biti šokova na štetu Kosovljana, koliko god se tome i isprazno nadao dio javnosti nesklone Albancima.

Pritisak na Kosovo i Srbiju za postizanje dogovora: Trumpova administracija mogla bi pokušati brzo riješiti kosovsko pitanje kroz sporazum koji bi uključivao teritorijalne ustupke, slično ranijim prijedlozima razmjene teritorija između Kosova i Srbije.

Jačanje utjecaja Rusije i Kine: Ako se američka prisutnost na Kosovu smanji, to bi moglo otvoriti prostor za jačanje ruskog i kineskog utjecaja na Balkanu, osobito u Srbiji i Republici Srpskoj.

Hrvatski interesi

Trump i Hrvatska, kakve odnose sad očekivati, između ostalog i oko pitanja vojne suradnje i suradnje oko kupnje oružja...?

- Hrvatska je članica NATO-a i dugogodišnji saveznik SAD-a, ali Trumpova politika mogla bi donijeti neke promjene u odnosima. Trumpova administracija mogla bi nastaviti podržavati Hrvatsku u modernizaciji oružanih snaga, ali uz naglasak na kupnju američkog naoružanja u mnogo većim apsolutnim iznosima nego do sada. To bi moglo značiti da će Hrvatska nabavljati američku protuzračnu i protudronsku obranu, možda i dodatne "teške", dalekometne dronove, dodatno raketno topništvo uz već odobrenih osam HIMARS-a te dodatna oklopna vozila - Bradley i Stryker, možda i nove lake tenkove.

Trumpova politika prema EU-u mogla bi staviti Hrvatsku u osjetljivu poziciju, jer bi Zagreb morao balansirati između lojalnosti Bruxellesu i Washingtonu. Ako Trump smanji američki angažman na Balkanu, Hrvatska bi mogla imati veću odgovornost u regiji, osobito u podršci Bosni i Hercegovini i jačanju NATO struktura na jugoistoku Europe.

Trump je ranije podržavao LNG terminal na Krku kao alternativu europskoj ovisnosti o ruskom plinu. Budimo realni, LNG je i postavljen zahvaljujući njegovom pritisku, usprkos otporima unutar Hrvatske, koji su i danas jaki. Nova administracija mogla bi nastaviti sličnu politiku, potičući Hrvatsku da jača svoju ulogu u regionalnoj energetskoj sigurnosti. Zato je, paradoksalno, uz opće pogoršanje odnosa Europe i Amerike, moguće i jačanje američkih investicija u Hrvatsku, osobito u sektoru obrane, energetike i infrastrukture.

Trumpov povratak mogao bi donijeti promjene u američkoj politici prema Balkanu, s potencijalnim smanjenjem vojnog angažmana i većom odgovornošću Europske unije za stabilnost regije. Hrvatska bi mogla ostati važan američki partner, ali uz očekivanje veće kupnje američkog oružja, jačanja infrastrukture za uvoz američkog LNG-a i nafte, olakšanja civilnih investicija te jačanja regionalne sigurnosne uloge.

Moj je zaključak pomalo i tentativan jer podrazumijeva - optimistički - da će unutarnja situacija u RH ostati stabilna i da nećemo krenuti putem političkog samouništenja i sveopće blokade.