NIKAD VIŠE LOŠIH KAMPANJA NA IZBORIMA KOJI SU POKAZALI DA POPULIZAM NE PROLAZI

Dobar rezultat na lokalnim izborima za HDZ već je konstanta, a jednako je to tako i glede neuspjeha u dva velika grada, Zagrebu i Rijeci, kaže Denis Avdagić, geopolitički analitičar, politički komentator i politički konzultant u konzultantskoj tvrtki INMS (Ideje novih medijskih strategija).

Demokratski diskontinuitet

- Zanimljivost je kako je nakon ovih izbora HDZ na vlasti u dva od četiri najveća grada, a SDP zapravo ni u jednom, što razbija mit o HDZ-u kao stranci pretežno ruralne, a SDP-u pretežno urbane Hrvatske. HDZ je najbolje organizirana, najbolje financijski situirana i stranka koja je prisutna u svakom dijelu Hrvatske. No ne treba zaboraviti na visoku personaliziranost lokalnih izbora u smislu direktnog izbora načelnika, gradonačelnika, župana, što govori i kako HDZ osim spomenute organizacije i financija ima i kadrovski potencijal, koji je omogućio osvajanje gotovo pola ukupnog broja svih lokalnih jedinica. Početkom kampanje ukazao sam ili predskazao kako nikoga ne treba iznenaditi dobar rezultat za Ivana Radića u Osijeku ili Magdalene Komes u Petrinji jer su iza njih četiri godine uspješnog vođenja svojih gradova, jer politička kampanja, kako se zna reći, počinje dan nakon izbora.

Gledajući u širem kontekstu, koji su pozitivni, a koji negativni aspekti ovakve dominacije HDZ-a?

- Prvo, razbijmo još jedan mit, a to je kako je takva dominacija neprirodna ili, kako se zna reći, nešto neprikladno demokratskom društvu. Naime, takvi rezultati kao da su zapravo nastavak demokratske izborne prakse iz prošlog stoljeća, prije komunizma, kada je na lokalnim izborima čak i više dominirala Hrvatska seljačka stranka, a i, recimo, na izborima 1940. godine bilo je općina u kojima je jedina lista bila HSS-ova, kao i na ovim, gdje su ponegdje jedini kandidati bili HDZ-ovi. Dogodio se demokratski diskontinuitet od 50 godina, ali birači su pronašli novi HSS s povratkom demokracije i višestranačja. HDZ je narodnjačka ili pučka te demokršćanska stranka, ne konzervativna, nego na neki način tradicijska stranka, a to odgovara nekakvom presjeku ili prosječnom građaninu. Kad gledamo nacionalne izbore, SDP je s drugim oporbenim strankama dobivao izbore kada su birači kažnjavali HDZ, što nas navodi na to da su programski oporbeni redovi slabi i dok je to tako, izborni rezultati će biti jednaki.

Kampanje su također bitne, prilikom našeg prethodnog razgovora, prije mjesec dana, kada ste me pitali za negativne primjere kampanje, istaknuo sam Ivicu Puljka, koji je suvereno nastavio s vjerojatno apsolutno najlošijom kampanjom za ove izbore. Stoga nisam nimalo iznenađen uspjehom HDZ-a u Splitu jer, uostalom, i tamo ima najbolji kadrovski potencijal.

Ponovit ću, preformulirano, na izborima birate ljude, a najveća oporbena stranka i na ovim izborima napravila je brojne velike kadrovske pogreške, primjerice micanjem vlastitog gradonačelnika u Rijeci, zbog čega je izgubila taj grad, ili sinergijom s Možemo! u Zagrebu, u kojoj nemaju ni zamjenika gradonačelnika, a predsjednik zagrebačkog SDP-a nije ni na listi za Gradsku skupštinu.

Neinventivne kampanje

Kad smo kod SDP-a, njihov »brak« u Zagrebu pokazao se, uvjetno rečeno, uspješnim, za razliku od SDP-ove propasti u Rijeci? Kakva je za sve što se dogodilo odgovornost Siniše Hajdaša Dončića?

- Upravo taj spomenuti brak smatram posve neuspješnim za SDP, koji je u najvećem gradu praktično izbrisan. Vrh stranke je tamo intervenirao i odlučili su se utopiti u Možemo!, a, s druge strane, ispada da su u Rijeci nemoćno promatrali utapanje. U nekim, recimo to tako, normalnijim ili odgovornijim uvjetima to bi bili ujedno uvjeti za ostavke, pa i samog predsjednika, koji je oduševljen, pa se hvali pobjedom u Orahovici i spominje kvalitetni kadar koji SDP ima u malim gradovima, kao i da su sposobni biti na čelu velikih gradova. Da takve stvari priča predsjednik HDZ-a, bio bi s pravom predmet ismijavanja, a Hajdaš Dončić najavljuje i dva premijerska mandata, teško objašnjivo ogromno samopouzdanje iza kojeg nema nikakvih rezultata. SDP je očito i dalje u limbu, stranka nije propala, ali nema potencijala, gubi identitet. Oporba mora raditi četiri godine, jednako kao i vlast, biti vidljiva. U nemalo lokalnih sredina oporbene političare glasači vide tek u vrijeme kampanje, a onda se čude rezultatima, krive birače, traže urote...

Kratki komentari rezultata Mosta, DP-a, Marije Selak Raspudić?

- Most se provukao u Sinju, ali bolan je poraz Nikole Grmoje u Metkoviću. Birači su im poslali važnu poruku, njihov populizam nema više prolaz, pogotovo ne tamo gdje se rješavaju konkretni problemi. Što se DP-a tiče, gubitak Vukovara za njega je katastrofalan, postavlja se pitanje opstanka te stranke, očito je da moraju poraditi na sebi, njihova komunikacija prilično je loša, a i dalje ih prati kletva raskola, pri čemu im je koalicijska cijena trenutačno pala...

Što se Marije Selak Raspudić tiče, 96 tisuća glasova nije malo, ali njezin se uspjeh dogodio isključivo zbog isticanja kako jedina može svladati Tomaševića u drugom krugu. Međutim, kampanja joj je bila jako loša, njezino poznavanje komunalnih tema izrazito slabo, zbog čega su nastupi na sučeljavanju onemogućili da ugrozi novog/starog gradonačelnika. Općenito su ovi izbori, po meni, obilježeni jako lošim i neinventivnim kampanjama, takvih je bilo nikad više.

Kakvu sliku daje ovakva postizborna raspodjela vlasti na lokalnoj i regionalnoj razini?

- Slika je prilično plava, a to je odluka birača, uključujući i oih koji na izbore ne izlaze, dakle, ona je posve legitimno takva. Smatram kako bismo trebali mijenjati ustrojstvo na regionalnoj razini, a ponajprije smanjiti broj općina, zapravo gotovo nitko ne spori da je to potrebno, ali se ništa i ne događa oko tog pitanja. U izbornom zakonu treba svakako jedan element postrožiti, a to je broj potrebnih potpisa za izbor čelnika i liste, a koji bi trebalo minimalno udvostručiti, kako bi se podigla kvaliteta kandidata, ali i angažman birača.