Osim HDZ-a, Hrvatska više nema stranke koja pokriva cijeli nacionalni teritorij

Nakon održanog drugog kruga lokalnih izbora, predsjednik HDZ-a i Vlade Andrej Plenković gostovao je u Dnevniku HRT-a, gdje je komentirao rezultate, poziciju svoje stranke i planove za iduće trogodišnje razdoblje bez izbora. Plenković je između ostalog istaknuo novu generaciju političara koja se uključila u protekle lokalne izbore i koja je apsolutno opravdala povjerenje, jačanje HDZ-a u urbanim sredinama te uspjeh Vladine politike ravnomjernog regionalnog razvoja u proteklih devet godina. Sad kad je završen superizborni ciklus, premijer je kazao da slijedi razdoblje stabilnosti: "Vrijeme je za kvalitetan rad Vlade i Sabora. Imamo Nacionalnu razvojnu strategiju, Program Vlade, naše ciljeve - ekonomske, socijalne, razvojne, poljoprivredne i prometne politike". Istaknuo je i prioritete poput demografske revitalizacije, dekarbonizacije, digitalne transformacije i obrazovanja. Spomenuo je i jačanje produktivnosti i konkurentnosti hrvatskog gospodarstva. Posebno je naglasio nastavak obnove i ulaganja: "Usmjerili smo 3,8 milijardi eura - 2,2 milijarde za Zagreb, 1,6 za Banovinu. U Sisku već otvaramo nove zgrade, obnavljamo škole, bolnice, vrtiće, kulturnu baštinu. To su ogromni napori", ustvrdio je Plenković.

Kako objasniti toliku dominaciju HDZ-a na proteklim lokalnim izborima, Hrvatska je gotovo cijela poplavjela, premda mu se u Zagrebu ponovo dogodio neuspjeh, kao i u Rijeci i nekim drugim izbornim jedinicama, ali zato s (ne)očekivanim uspjehom u Splitu - pitali smo Davora Gjenera, političkog analitičara i komentatora s Krka.

STRANAČKI SENIORI

Koji i kakvi su razlozi trijumfa HDZ-a u većini županija i većini gradova, osim spomenutih?

- Za razliku od konkurenata u parlamentarnoj areni, HDZ jednostavno obavlja sve tri temeljne funkcije političke stranke: nastupa na izborima i na osnovi izbornih rezultata izgrađuje institucije države popunjavajući ih svojim ljudima; razvija javne politike; brine se o selektiranju, obrazovanju i promociji ljudi talentiranih za upravljanje javnim poslovima. Druge stranke ne bave se sustavno razvojem svojih kapaciteta, ne brinu se o razvoju znanja svojih članova i funkcionara na svim razinama, nedovoljno se bave stranačkom mrežom i lokalnim organizacijama. Nakon lokalnih izbora ta razlika u načinu vođenja stranke još je vidljivija nego nakon parlamentarnih ili europskih izbora.

Iako su istraživanja javnog mnijenja govorila o tome da se nakon predsjedničkih izbora rejting SDP-a izjednačio ili čak nadmašio HDZ-ov rejting, što se nekome moglo činiti logičnim, jer je za očekivati da u trećem uzastopnom mandatu HDZ-ove administracije, nakon godine tog trećeg mandata, rejting počne padati, međutim, svatko tko poznaje strukturu hrvatskih političkih stranaka unaprijed je znao da taj SDP neće činiti nikakvu konkurenciju HDZ-u. Naime, SDP je zapustio, rastočio, svoju stranačku mrežu, a godinama ne radi ništa na regrutaciji i selekciji novih ljudi koji bi se angažirali u javnim poslovima. Kad nešto negdje naprave, kao što su, na primjer, napravili regrutiranjem Nevena Bosilja, talentiranog upravljača u Varaždinu, rezultati se poznaju, ali se uglavnom ne radi o sustavnom radu odjela za upravljanje ljudskim potencijalima u stranci, o sustavnom obrazovanju članova, nego o spletu slučajnosti i sretnih okolnosti.

Valja očekivati da će se, ne napravi li se ozbiljan zaokret u upravljanju strankom, situacija u SDP-u samo pogoršavati. Na ovim izborima SDP je definitivno ostao bez sjajnog upravljača na regionalnoj razini, Zlatka Komadine, a Milanovićevi lojalisti, koji su uvijek napadali Komadinu, razbili su cijeli njegov tim suradnika. Umjesto njih, županijsku razinu vođenja stranke preuzeo je Ivica Lukanović, generator dodatne krize u organizaciji, jedan od aktera koji su izazvali sukob oko kandidata za gradonačelnika Rijeke. On je, doduše, tijesno pobijedio u borbi za župana, ali stranka više ne upravlja ključnim gradom u županiji, Rijekom, u kojoj su imali stabilnu većinu od 1990. do danas. Primorsko-goranska županija kao SDP-ova utvrda više ne postoji, a kadrovski bazen ondje posve im je iscrpljen, i stranka bez ozbiljnih promjena i velikog rada ne može računati na to da će za četiri godine na izborima proći bolje nego ovaj put, upravo suprotno.

HDZ je uvijek imao kvalitetan stranački rad na terenu, a to je dokazao i ovaj put... Vaš komentar?

- Kakva je razlika u radu HDZ-a, jasno pokazuje ono što se u četiri protekle godine, nakon očekivanog poraza Gorana Pauka u utrci za župana Šibensko-kninske županije, događalo u toj regiji. Vodstvo stranke preuzeo je jedan od najboljih ljudi koje HDZ ima, šibenski gradonačelnik, dr. Željko Burić, i atmosferu iz svoje gradske organizacije sustavno je prenosio na županijsku razinu. Čak ni činjenica da je u Šibenskoj županiji Hajdaš Dončić povukao svoj najbolji potez, regrutirao odličnog bivšeg HNS-ovca Petra Baranovića i istaknuo ga za kandidata za župana, nije zaustavila HDZ u povratku na poziciju izvršne vlasti u toj županiji.

Zanimljivo je bilo gledati i to kako su se "stranački seniori" angažirali u ovoj kampanji. Primjer dobre prakse je, recimo, angažman Andre Krstulovića, nekadašnjeg (neporaženog) splitskog gradonačelnika, u korist Tomislava Šute, ili način na koji je Branko Bačić "kadrovirao" pobjednika na izborima za gradonačelnika Siska. Slogan "Lokalna vizija - nacionalna snaga" nije bio tek fraza, nego je stranka doista, koliko je mogla, regrutirala ljude koji znaju upravljati javnim politikama, a onda je cijela stranačka organizacija stala uz njih i njihovu kandidaturu. HDZ je izgubio izvršnu vlast u Koprivničko-križevačkoj županiji, ali ju je dobio u Šibensko-kninskoj, i na taj je način "izjednačio" rezultat s onim od prije četiri godine. Za razliku od SDP-a, koji više nema stvarnog utjecaja na izvršnu vlast ni u jednom velikom gradu (u Zagrebu su tek slabašni mlađi partner platforme Možemo!, koja je stvarni izborni pobjednik), HDZ je uvjerljivo "obranio" Osijek i osvojio Split.

PRESUŠIVANJE BAZENA

Gledajući u širem kontekstu, koji su pozitivni, a koji negativni aspekti ovakvog "hrvatskog jednostranačja" (dominacija HDZ-a), koje se potvrdilo i proteklim lokalnim izborima? Koliko je za ovakvo stanje kriva i slaba oporba, ponajviše SDP, kao i slaba izlaznost?

- Izbornim gubitnicima najlakše je govoriti da je razlog njihova poraza nizak odaziv birača na izbore. Odaziv na izbore je u dobroj mjeri odraz rada stranaka u nekoj lokalnoj ili regionalnoj zajednici. Ako su birači nezadovoljni vlašću, a ne vide alternativu sadašnjoj većini, oni neće trošiti svoje vrijeme i izlaziti na izbore. Ako je, pak, smjena vlasti "u zraku", na izbore izlaze "birači promjene" i daju svoj doprinos toj promjeni, a odaziv na izbore raste.

Zabrinjavajuća činjenica je da, osim HDZ-a, Hrvatska više nema "nacionalne" stranke, stranke koja pokriva cijeli nacionalni teritorij, koja u svim relevantnim sredinama može ponuditi kvalitetne kandidate na izborima. Budući da bez političkih stranaka nema parlamentarne demokracije, ovo je zvono na uzbunu. Silno je važno da se sustavno počne raditi na razvijanju parlamentarne političke kulture, a da relevantne stranke koje čine ustavni luk (od socijaldemokrata i zelenih, preko liberala, do demokršćana ili konzervativaca) počnu sustavno regrutirati ljude koji dijele njihov svjetonazor, obrazovati ih i pripremati za obavljanje javnih poslova.

Kad smo kod SDP-a, njegov "brak" s Možemo! u Zagrebu pokazao se uspješnim, za razliku od SDP-ove propasti u Rijeci? Kakva je za sve što se dogodilo odgovornost Hajdaša Dončića?

- Naravno da je danas nesimpatično promatrati gospodina Hajdaša, koji je prije koji tjedan govorio o tome kako će SDP osvojiti izvršnu vlast u pet županija u kojima je bio u opoziciji, a stvarno je osvojio samo jednu te dramatično oslabio svoj položaj u jednoj od starih utvrda, te kako nakon poraza u Rijeci i Sisku govori o svojoj stranci kao izbornoj pobjednici, ali objektivno više od onoga što je on napravio otkad je na čelu izvršne vlasti, ne bi uspio ni netko s više socijalne imaginacije, znanja i političkih vještina.

Da nije sklopio predizbornu koaliciju s Možemo!, Hajdaš bi izložio SDP tome da se vidi koliko je minoran utjecaj te stranke u Zagrebu. I ovako je bio u teškoj situaciji, pa je SDP-ov dio zajedničke kandidacijske liste načinjen isključivo od stranačkih aparatčika, bez javne prepoznatljivosti i relevantnih političkih znanja.

U kako teškoj situaciji je stranka, govori činjenica da je njezina lokalna organizacija u jednom od slavonskih gradova donijela odluku da podrži kandidaturu bivšeg SDP-ova gradonačelnika i saborskog zastupnika koji je stranku napustio pridruživanjem autoritarnom populističkom pokretu, a dvaput je javno prepoznat zbog rizika od korupcije, jednom zbog troškova prijevoza iz svoga grada na dužnost zastupnika, a drugi put zbog krivotvorenja gradske javne isprave. U tom slučaju županijska organizacija stranke reagirala je na jedini mogući način, raspuštanjem gradske organizacije. To je potez stranačke strukture koji valja pohvaliti, to govori da rudimentarno još djeluju kao stranka u pravom smislu riječi, ali kad govorimo o političkoj kulturi, činjenica da se nešto takvo uopće moglo dogoditi, govori o ozbiljnom deficitu političke kulture.

U Rijeci je glavna krivnja na lokalnim liderima, prije svega bivšem gradonačelniku Vojku Obersnelu, koji se, paradoksalno, sada nada da bi mogao postati nadomjesni zastupnik umjesto novoizabranog župana, ali i na županu Ivici Lukanoviću, i to samo zbog raskola što su ga izazvali uklanjanjem kandidature dosadašnjeg riječkog gradonačelnika Marka Filipovića i nametanja Lukanovćeve suradnice Sandre Krpan, ponajviše zbog potiskivanja tima bivšeg župana Zlatka Komadine. Time je dramatično iscrpljen kadrovski bazen stranke, a ne čini se da bi sa sadašnjim vodstvom stranka u idućem razdoblju mogla doživjeti oporavak.

SDP-u u Rijeci ne ide na ruku ni činjenica da je Iva Rinčić, pobjednica ovih izbora, vodila najbolju kampanju u cijeloj Hrvatskoj, vrlo fokusiranu i jasnu, s ponudom novih javnih politika. Moguće je očekivati da bi opcije koje su je podržavale, prije svega Unija Kvarnera i Akcija mladih, mogle konsolidirati snažnu regionalnu političku platformu.

Kratki komentari rezultata Mosta, DP-a, nezavisnih kandidata (Selak Raspudić, najviše), nekih iznenađenja (kojih i kakvih)?

- Da s marginalnom većinom Miro Bulj nije obranio mandat gradonačelnika Sinja, Most bi pretrpio najteži politički poraz u svojoj povijesti, ali i ovako je veliko pitanje ostaje li mu ikakva niša za daljnje političko djelovanje. Lokalni izbori pokazali su do koje su mjere sve te populističke opcije tanke i zapravo slabe (DP, Most, DOMINO...). To daje priliku za ozbiljan razvoj nacionalne političke kulture i jačanje stranaka koje pripadaju ustavnom luku, ali pretpostavka je da se stranačka vodstva ozbiljno prihvate posla.

Gospođa Selak Raspudić, pak, nije izborni gubitnik, dapače. Vješto je prepoznatljivost stvorenu u prethodnom mandatu u Saboru i nastupom na predsjedničkim izborima iskoristila za nastup na lokalnim izborima u Zagrebu, a osvajanjem relevantno kluba u Gradskoj skupštini osigurala je infrastrukturu i financije za političku stranku koju formira.

TRANSFORMACIJA SUSTAVA

Za kraj nekoliko vezanih pitanja, da zaokružimo cijelu priču: Kakvu sliku daje ovakva postizborna raspodjela vlasti na lokalnoj i regionalnoj razini? Što to znači za iduće četverogodišnje razdoblje...? Treba li nam i dalje ovakva teritorijalna podjela Hrvatske, na toliko županija, gradova? Treba li mijenjati sadašnji Zakon o lokalnim izborima?

- Kad govorimo o Zakonu o lokalnim izborima, jasno je da je Hrvatskoj nužna temeljita transformacija izbornog sustava. Prije svega, nužno bi bilo oblikovati izborni zakon kao jedinstveni dokument, kojim bi na jednak način bile regulirane sve izborne procedure i prema istom načelu bi se oblikovala tijela za provođenje izbora. Ni za parlamentarne ni za lokalne izbore ne upotrebljavamo dobar izborni model. Daleko bi bolje bilo kada bismo općinske, gradske i županijske vijećnike birali nekim oblikom većinskog sustava, u malim izbornim jedinicama, imenom i prezimenom, a ne kao sada s kandidacijskih lista. Na taj bi način birači mogli uspostaviti vezu sa svojim vijećnikom, kojeg su sami izabrali, i time bi se povećala uloga građanskog društva i kontrola javnih vlasti.

Kad govorimo o reformi lokalne i regionalne samouprave, u javnosti dominira nezadovoljstvo pretjeranom fragmentacijom lokalnih i regionalnih jedinica, ali problem nije tako jednostavan kao što ga se pokušava prikazati. Moguće je razviti visoko fragmentiran, ali jeftin i kontroliran sustav lokalne samouprave, a samom defragmentacijom ne bi se napravio bitan iskorak prema pojeftinjenju sustava, jedino što bi se utjecaj građana na donošenje odluka o lokalnim politikama možda dodatno smanjio.