Nastavlja se ulaganje u razvoj i napredak

Napokon je gotovo! Superizborni ciklus u Hrvatskoj je završen s drugim krugom lokalnih izbora, održanim prošle nedjelje, pa je sad cijela priča zaokružena i gotova, što znači da smo mirni iduće tri godine. Ako, naravno, kojim slučajem ne bude izvanrednih izbora, što je zasad nemoguća varijanta, s obzirom na to kakvo je stanje ne samo na lokalnoj i regionalnoj nego i na nacionalnoj razini, gdje je plava boja dominantna, sviđala se ona nekome ili ne sviđala. Drugim riječima, Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) nakon prošlogodišnjih parlamentarnih i europskih izbora trijumfirala je i na proteklim lokalnim izborima i to je činjenica, bez obzira na podbačaj na predsjedničkim izborima, i sad sa Zagrebom i iznova s Rijekom, ali zato s osvojenim Splitom, zapravo cijelom Dalmacijom, što je povratak HDZ-a na "tvorničke postavke" kad se radi o gradovima i županijama u tom dijelu hrvatskog zemljovida.

Uglavnom, Hrvatska se plavi na sve strane i to predsjedniku HDZ-a i hrvatskom premijeru Andreju Plenkoviću daje za pravo da kaže: "HDZ je ove utakmice odigrao odlično!" te doda: "Stvari su ponovo na svom mjestu. HDZ je praktično na razini rezultata za parlamentarne izbore i za europske izbore i uvjerljivo je najsnažnija politička stranka u Hrvatskoj." Usto je naglasio da će nastaviti s politikom ravnomjernog razvoja Hrvatske te istaknuo kako slijede tri godine bez izbora, ako se ne dogodi nešto nepredviđeno, "a meni se čini da neće", zaključio je premijer.

SVE NIJANSE PLAVE

Ukupno uzevši, "plava Hrvatska" iznova je potvrda HDZ-a kao formativno i sadržajno doista jedine doista jake, organizirane i relevatne političke snage, u odnosu prema kojoj se većina oporbenih stranaka doima poput amatera jakih na riječima i posve nemoćnih u djelima. Jedini minus u tom i takvom kontekstu i dalje je nemoć HDZ-a da osvoji vlast u Zagrebu, što baca sjenu na superiornu dominaciju u većini gradova i županija. Tu je naravno i Rijeka, koja je HDZ-u također nedostižna, ali manje bolna od uzastopnih podbačaja u Zagrebu.

Sve je minuse HDZ ovaj put nadoknadio, ponovimo još jednom, (ne)očekivanim trijumfom u Dalmaciji i na jugu Hrvatske, a poseban razlog za zadovoljstvo svakako im čini superiorna (i rekordna po broju glasova u prvom krugu!) pobjeda Ivana Radića u Osijeku i naravo pobjeda Tomislava Šute, koji je novi gradonačelnik Splita. "To je drugi od četiri najveća grada u kojima je HDZ dobio povjerenje, uz Osijek. Dva od četiri grada, to je ogroman uspjeh", ocijenio je Plenković.

Što se pak županija tiče, HDZ je zadržao dominantnu poziciju pobijedivši u čak 15 od 21 županije, uključujući ključne sredine na obali i u kontinentalnom dijelu zemlje, a u samo šest županija HDZ nema vlast. Impresivno.

Toliko o HDZ-ovu bojenju Hrvatske u plavo. Drugi aspekt cijele protekle izborne priče jest sve ono što otpada na oporbene stranke, njihove kandidate, uključujući i nezavisnjake i njihov neprijeporni uspjeh. Tu odmah valja spomenuti i dalje najjaču oporbenu stranku SDP. Za njega je najveći poraz onaj u Rijeci, kao i nešto manje bolan gubitak Siska i još nekih gradova, no poraznu statistiku donekle je kompenzirana uspjehom Peđe Grbina u Puli (gradonačelnik), kao i uspjehom u Koprivničko-križevačkoj županiji, u kojoj je prvi put u povijesti pobijedio kandidat SDP-a. Osim toga, SDP se može pohvaliti i sudjelovanjem u pobjedničkim koalcijiama - u Zagrebu s Možemo! i u Primorsko-goranskoj županiji (SDP, PGS, IDS, HSS, RI), gdje je Ivica Lukanović pobijedio HDZ-ova Alena Ružića. U Istarskoj županiji donekle je iznenađenje pobjeda Borisa Miletića (NL) nad SDP-ovom Sanjom Radolović. U širem kontekstu, odgovornost za SDP-ovu situacija ostaje na njegovu predsjedniku Siniši Hajdašu Dončiću. Hoće li i on pasti ili opstati, teško je prognozirati. Zasad mu je teška mrlja Rijeka, koja je prvi put u povijesti dobila gradonačelnicu - nezavisna Iva Rinčić uvjerljivo je pobijedila dosadašnjeg gradonačelnika, također nezavisnog Marka Filipovića, inače bivšeg SDP-ovca.

Što se tiče Možemo!, pobjeda Tomislava Tomaševića posve je očekivana, no poraz Marije Selak Raspudić zapravo je u neku ruku dobar zalog za njezinu političku budućnost, kako u Zagrebu tako i na nacionalnoj razini. S druge strane, Most ni na proteklim izborima nije uspio zaustaviti negativni trend, no može se pohvaliti da je u utrci za gradonačelnika Sinja na kraju ipak pobjedu odnio mostovac Miro Bulj ispred HDZ-ovca Igora Vidalina. Gorak okus, međutim, ostavlja težak poraz Nikole Grmoje u Metkoviću, gdje je Dalibor Milan (HDZ) osvojio treći uzastopni mandat na čelu Grada pobijedivši u prvom krugu.

Konačno, "slučaj DP-a" posebna je priča. Domovinski pokret izgubio je Vukovar, pobijedio je suverenist Marijan Pavliček. Domagoj Bilić, iza kojega su stajali DP i HDZ s partnerima, priznao je poraz, kao i predsjednik Domovinskog pokreta Ivan Penava. Odmah su počele rasprave kako će se poraz odraziti na koaliciju DP-a i HDZ-a na nacionalnoj razini. Penava stabilnost koalicije ne dovodi u pitanje, jednako kao ni Plenković, koji je kazao kako rezultat u Vukovaru neće utjecati na koalicijski potencijal DP-a, koji u Vladi ima tri ministra, iako na lokalnim izborima nije ostvario značajniji rezultat. "Mi nastavljamo suradnju na nacionalnoj razini sa svim partnerima neovisno o lokalnim utakmicama. Mi smo naučili držati parlamentarnu većinu jako stabilnom. Ako smo jedan sport dosta vješto svladali u posljednjih devet godina, onda je to taj", zaključio je Plenković.

Za kraj izdvojit ćemo neke od istaknutijih komentara proteklih lokalnih izbora. Tako je primjerice profesor Branko Caratan za "Studio 4" HTV-a rekao da je vodstvo SDP-a napravilo dobar potez kad se udružilo s Možemo! u Zagrebu, a politički analitičar Jerko Trogrlić naglasio je kako je HDZ napravio velik iskorak u mnogim urbanim sredinama i pokazao da ima najbolje kandidate. "Stranka mora biti svjesna da lokalna vodstva u nekoliko gradova ne vodi samo lokalnu politiku nego i nacionalnu. Vodstvo SDP-a trebalo je raditi bolje u Splitu i Rijeci. Očito su koraci bili krivi", naglasio je profesor Caratan. "Ne mogu kazati ni da je Šuta bio spektakularan kandidat s velikim šansama ni da je bila briljantna kampanja, ali pokazala se efikasna u okruženju u kojem je od prvog dana vrijedno radio. On je u toj utrci bio kornjača koja je polako išla naprijed dok su se ostali protukandidati ubijali. Puljak je prosuo prednost koju, mislim, dosad nitko u hrvatskoj politici nije izgubio. Imao je komotnu većinu u Gradskom vijeću. Strateški su potpuno krivo postavili kampanju, koja je bila izrazito negativna. Kad si favorit, ne ideš s takvom kampanjom", zaključio je Trogrlić.

Politolog Berto Šalaj s Fakulteta političkih znanosti u emisiji Hrvatskog radija "U mreži Prvog", komentirajući rezultate drugog kruga lokalnih izbora, ponovio je mišljenje mnogih "da je HDZ možda čak i jedina ozbiljna politička organizacija u Hrvatskoj koja radi po cijeloj Hrvatskoj, koja jako dominira u Dalmaciji i Slavoniji, ali - ajde, osim možda Zagreba - i u drugim dijelovima Hrvatske ostvaruje jako dobre rezultate, i to je ključ". Dodao je da je paradigmatski primjer toga Split, gdje je stranka na neki način više nego kandidat Tomislav Šuta iznijela pobjedu nad Ivicom Puljkom, zaključio je Šalaj.

Komunikolog Damir Jugo sa Sveučilišta Algebra Bernays rekao je da HDZ može biti itekako zadovoljan te da rezultate ne treba promatrati samo u kontekstu brojeva i postotaka nego i u kontekstu trenda i trenutka u kojima su se izbori dogodili. "Znamo da smo prije tih lokalnih izbora, potaknuti efektom Zorana Milanovića, koji je ostvario zaista dobar rezultat na predsjedničkim izborima, očekivali da se taj dio efekta prelije i na uspjeh SDP-a. Mislim da je manji problem što smo mi to očekivali, a puno veći je problem evidentno bio taj da su iz SDP-a sami to na neki način očekivali - da će bez nekakvog većeg angažmana, truda i nekih promjena unutar njihovih redova doći do nekih značajnijih rezultata, i to se upravo dogodilo, očekivani rezultati su izostali", rekao je Jugo.

STABILNA DEMOKRACIJA

Sve u svemu, općenit zaključak glasi: Hrvatska je u plavom, crveno je na margini, a ostali negdje u sivoj zoni raspodjele lokalne i regionalne moći. No ovako dominantna prevlast HDZ-a nameće ujedno i neka pitanja. Prije svega sad se može iznova raspravljati što to znači za iduće četverogodišnje razodblje, kakvu sliku daje ovakva raspodjela vlasti na lokalnoj i regionalnoj razini, s HDZ-om u prvom planu. Također, politolozi će iznova raspravljati i o tome koji su pozitivni, a koji negativni aspekti ovakvog hrvatskog "plavog jednostranačja", koje se potvrdilo i proteklim lokalnim izborima. Konačno, ali ne manja važno, bit će i pitanje treba li nam i dalje ovakva teritorijalna podjela Hrvatske, na toliko županija i gradova, a s tim u vezi - treba li mijenjati sadašnji zakon o lokalnim izborima.

Sve su to teme za širu, dublju i konstruktivnu raspravu, izvan okvira uskih stranačkih interesa i dnevnopolitičke retorike. No kakvi god odgovori na netom naznačena pitanja bili, vezani koliko uza teoriju toliko, još i više, uz praksu, nedvojbenim ostaje spoznaja da je hrvatska demokracija na stabilnim temeljima, što su potvrdili i protekli lokalni izbori. I to bez obzira na to koliko ta stabilnost bila obojena jednom bojom na 80 posto državnog teritorija. Uz ponešto crvenog i zelenog kolorita...