Posljedice moguće nove recesije bile bi puno gore nego dosad

Već mjesec dana nema medija u svijetu koji se ne bavi potezima koje povlači američki predsjednik Donald Trump, bilo da u svom Ovalnom uredu Bijele kuće trijumfalno potpisuje seriju odluka/izvršnih uredbi, bilo da nazoči nekoj masovnoj manifestaciji poput Super Bowla u New Orleansu.

Trump je jednostavno kazano trenutačna globalna politička i općenito društvena zvijezda koja milijune usrećuje, ali i milijune tjera u strah i neizvjesnost. Taj strah i neizvjesnost ponajviše se posljednjih dana odnose na Trumpove carinske udare, na prve susjede Meksiko i Kanadu (s ponešto odgode), kao i na starog neprijatelja (ekonomskog) Kinu te Europsku uniju, koja doduše još čeka što će joj Trump u aktualnom trgovinskom ratu "podariti" kad krene s mjerama protiv vanjskotrgovinskog deficita SAD-a koji, kako DT ponavlja, izaziva i stara dobra Europa jer premalo kupuje od Amerike, a previše u Ameriku izvozi svojih proizvoda... Sve što se zbiva za ovotjedni Pogled Magazin komentirao je Ivica Žuro, konzultant u financijama, bankovnom poslovanju i upravljanju poduzećima.

Strah nad Europom

Kao iskusnom ekonomskom analitičaru i stručnjaku za financije, kakvo je vaše mišljenje o svemu što posljednjih dana poduzima predsjednik Trump?

- Najave carina sredstvo su pritiska za postizanje političkih ciljeva, što se već vidi u reakciji Kanade i Meksika, koji su odlučili napraviti ustupke kako ne bi došlo do navedenog jer su njihove ekonomije ovisne o vodećoj svjetskoj sili. No sve će vrlo izgledno ostati na prijetnjama jer znatan broj američkih kompanija ima svoje podružnice južno od rijeke Rio Grande i carinjenje njihovih dobara bio bi pucanj u nogu samom sebi. Inače, običan čovjek ima percepciju Meksika kao države trećeg svijeta s dobrim nogometom, no riječ je o zemlji na koju otpada 1,7 posto svjetske ekonomije i koja ima 130 milijuna stanovnika, odnosno 1,6 posto svjetske populacije.

Ako se Trumpova "carinska doktrina" provede u djelo, kakvi će biti učinci na kratke staze, a kakvi na duge staze, da se tako izrazim?

- Trgovinskim ratovima na dobitku nije nitko osim ulagača na burzama koji se klade na rast ili pad cijena pojedinih dobara. Financijski i energetski sektor tradicionalno su naklonjeni konzervativnim kandidatima, i Trumpov izbor nije iznimka. Na popisu deset najvećih privatnih donatora su dva velika privatna investitora te jedan predsjednik uprave velikog distributera energenata. Što se tiče kompanija, osim naftnog diva Chevrona velike donacije krenuli su davati IT divovi, proizvođači vozila, a tu su i velika platforma za trgovanje dionicama i farmaceutski div Pfizer. Malo ih je dalo donacije jer posebno vole neku političku opciju, znatno više taj novac promatra kao investiciju - ako ne i ulagački kapital - u olakšavanje odvijanja poslovanja, što podrazumijeva i pritisak te traženje slabije regulative od EU-a i ostalih partnera.

Jedna od prvih odluka je odustajanje od sporazuma za univerzalno oporezivanje multinacionalnih kompanija, prema kojima su divovi kao što su Google, Meta (Facebook) i Amazon trebali svagdje plaćati 15 posto poreza. Zamislite samo koja je za njih ušteda ako EU s visokom razinom korištenja IT usluga svojih 450 milijuna stanovnika bude prisiljen na odustajanje od te naplate poreza koji se mjeri u milijardama što eura, što dolara.

Koji bi ekonomski, gospodarski sektori mogli imati najviše problema ako trgovinski (carinski) rat eskalira i postane dugotrajnija opcija?

- Prerađivački sektori unutar EU-a imat će najviše problema na kratki rok, odnosno dok ne zaživi šira suradnja na drugim tržištima, što je jedini logičan potez ako će EU gledati svoj interes. Unija kojoj pripadamo izvozi strojeve u SAD u vrijednosti većoj od 55 milijardi eura godišnje, također i vozila u vrijednosti od 47 milijardi eura, što je vrijednost i izvezenih medikamenata. Nije zanemariva ni medicinska tehnologija koja se plasira u vrijednosti od 24 milijarde eura godišnje... Što se tiče burzi, ne treba biti zabrinut zbog potresa. Na njima se najmanje zarađuje ako je stanje stabilno, krize su prilika za profit.

Uvede li SAD više carinske stope za EU, što bi to značilo, i kako EU može i treba odgovoriti na takav (ne)očekivani američki udar? Kako će carine utjecati na inflaciju i euro? I gdje će u svemu tome biti Hrvatska?

- Američke bi carine u visini od 25 posto za EU značile cca 125 milijardi eura dodatnog troška s obzirom na to da je sadašnja vrijednost izvoza u SAD 502 milijarde eura. U svakom bi se slučaju na kratki rok odrazile na niži tečaj eura, pogotovo ako Unija odluči i dalje tvrdoglavo inzistirati na birokraciji umjesto na ekonomiji i zaposlenosti.

Sankcije na relaciji EU - Rusija dovele su do porasta troškova energenata, a time i gotovo svih ostalih cijena za stanovnike Unije i do 80 posto za neka prehrambena dobra široke potrošnje. K tome je Ukrajini poslano raznih potpora više od 80 milijardi eura. U tom svjetlu dodatnih potencijalnih 125 milijardi eura troška bi tek bacilo kontinentalnu asocijaciju u novu recesiju. U tom slučaju mogla bi se opet očekivati stopa inflacijeviše od 10 posto koja bi potrajala više od dvije godine prije ikakva smirivanja.

EU treba gledati sebe i može odgovoriti na uvođenje carina od SAD-a samo brzom liberalizacijom odnosa s drugim velikim tržištima uz ujedno povratak proizvodnje na istočni rub. Turska posluje sa svima, a doživjela je napredak kada je shvatila da će je - što god da napravi ili poduzme - i dalje zavlačiti sa statusom kandidata za EU.

Nije SAD jedini jak subjekt koji može povući potez. Gospodarstvo Kine vodeće je na svijetu sa 19,05 %, slijedi SAD sa 14,99 posto, od kojeg je tek za pola postotka manji udjel EU-a. Indija sa 8,23 posto je treća, a Rusija je četvrta svjetska ekonomija sa 3,55 posto, Japan je iza sa 3,38 posto. U top 10 još su i Brazil, s kojim EU ima sve bolje trgovinske odnose, te Indonezija, s kojom se priprema intenzivnija suradnja.

Znači, opcija ima, ali treba odigrati pametnije nego prije 25 godina, kada je iz Europe izmješteno što se god moglo u tada jeftine Kinu i Indiju. Nestandardna vremena traže i nestandardne poteze, a već se događalo da su dojučerašnji neprijatelji brzo postali partneri. Njemačka i Sovjetski Savez znali su svojevremeno godinama biti izopćenici iz međunarodne zajednice. Egipat i Izrael povezali su se četiri godine nakon rata sa cca 20.000 mrtvih na obje strane, a i razne socijalističke države još su se 1970-ih znale otrgnuti kontroli Velikog Brata i tražiti od Zapada kredite kad im je voda došla do grla. Najsvježiji je primjer da su u medijima dojučerašnji borci Al Kaide u Siriji sve apostrofiraniji kao jedini jamac demokracije i građanskih prava u toj ispaćenoj državi.

Što se nas tiče, posljedice uvođenja američkih carina EU-u bile bi ozbiljne. Prerađivačka industrija u Hrvatskoj i okolici ima Njemačku kao glavno izvozno tržište, a ova je zemlja sa 157 milijardi eura vrijednosti izvoza vodeća članica izvoznik u SAD. Pad njemačkog BDP-a za 1 posto znači pad vrijednosti cjelokupnog hrvatskog izvoza za 10 posto.

Što se tiče LNG terminala, on je jedan od pametnijih poteza koji treba nadograditi daljnjim radom na energetskoj neovisnosti.

Ako bi se trgovinski ratovi proširili, treba li strahovati od potonuća globalnog gospodarstva u novu recesiju?

- Apsolutno. Tu dobitnika nema, s višim carinama dolaze i više cijene dobara, a postoji granica do koje ih je netko spreman plaćati. Svjedoci smo situacije kako su skupi energenti uz kratkovidnost politike i birokracije doveli do jedne od većih ekonomskih kriza u Njemačkoj i Velikoj Britaniji u posljednjih 50 godina... Ako EU ne osvijesti da ima političku snagu uz gospodarsku - i dalje će biti birokratsko udruženje koje bez SAD-a ne može riješiti nijedan važniji problem, ratni sukob da i ne govorimo.

Naši problemi

S obzirom na situaciju kakva je sada, ali gledajući i na godine koje slijede, vaš završni komentar?

- Kao što SAD i druge države gledaju sebe i svoje interese, to bismo morali i mi napraviti. Naš problem nisu SAD, Kina ni Rusija, već mi sami sebi. Primjerice, aktualni potrošački bojkot ogolio je dvije stvari - našu naviku na život iznad mogućnosti te rast nacionalne ekonomije na račun potrošnje. Pustili smo da se stvari odvijaju same od sebe od rasta cijena hrane nadalje, kao teme se nameću jeftina politička prepucavanja i ona estradnih zvijezda, a ono što imamo konstantan je pad proizvodnje hrane te općenito prerađivačke industrije duže vrijeme. Imamo javni sektor u kojem je prosječna netoplaća 350 eura niža od realnog sektora, koji hrani oba, uz to i 555 općina i gradova od kojih je 2/3 samo i jedino stvaranje troška koji se broji u milijardama eura. Hvalimo se IT sektorom, a istina je da strane narudžbe stižu ne zato što smo ekstrainovativni, nego što je cijena rada u toj branši tri puta jeftinija od EU konkurencije, što ga u osnovi svodi na gig-ekonomiju jednaku onoj turističkoj.

Uglavnom, sve naše plusove kojima se volimo pohvaliti zasjenjuje mnoštvo negativnosti koje se svode na sljedeće - da nije doznaka novca izvana što od strukturnih fondova, što od iseljenih građana i što od turista - slabo bismo se hvalili rastom ičega. Već 2027. presušuje EU izvor novca i 5 do12 je za osnaživanje investicija u zapošljavanje i produktivnost rada. Slovenija zbog bolje produktivnosti ima pokrivenost uvoza izvozom od 93 %, mi manje od 60 %...

* Ivica Žuro konzultant je u financijama, bankovnom poslovanju i upravljanju poduzećima. Specijalnost mu je praćenje investicija u nautičkom charteru, turističkim kapacitetima i građevini te postavljanju solarnih elektrana. Bavi se financiranjem poduzetništva, kao i refinanciranjem postojećih obveza povoljnijim kreditiranjem te organizacijskim poboljšanjima i uštedama na troškovima poslovanja. Jedan je od malog broja osoba u Hrvatskoj koje imaju iskustvo obnašanja managerskih funkcija u klasičnim financijama i fintech poslovanju. Član je HUP-a.... Detaljnije o onom čime se bavi možete doznati na webu www.financiranje.net