Ako trgovinski rat između SAD-a i EU-a eskalira, naše najjače oružje - LNG Krk

Makoliko sad sve zvuči dramatično, trgovinski ratovi nisu ništa novo u američkoj i svjetskoj povijesti. Ako se vratimo u prošlost, Sjedinjene Američke Države u osamdesetim i devedesetim godinama prošlog stoljeća vodile su veliki trgovinski rat s Japanom, u sličnom kontekstu kakav je ovaj sadašnji, no tada se umjesto Kine našla na udaru ne samo japanska nego i druge nadolazeće dalekoazijske ekonomije koje je Washington prozivao zbog nefer praksi još iz prijašnjih desetljeća. I tada se Donald Trump kao poduzetnik žestoko protivio japanskom trgovinskom utjecaju na SAD kazavši 1989. na televiziji kako je Japan "sistematično posisao krv iz Amerike".

Sve je tada završilo kompromisom, no problema s carinama i protekcionizmom bilo je i u novom, 21. stoljeću. Podsjetimo tek da je u 2002. godini administracija Georgea W. Busha uvela carine na proizvode od čelika prema svim zemljama osim Kanade, Meksika, Izraela i Jordana, a među glavnim metama bile su i članice EU-a. Posljednji veliki trgovinski rat, ne računajući ovaj sadašnji, koji je tek započeo, veže se, znanimljivo, uz prvi mandat Donalda Trumpa, kad je 2018. godine povećao carine na solarne ploče, čelik i aluminij, na što je Kina odgovorila, pa je uslijedilo nadmetanje uvođenjem novim carinama s obje strane.

Amerika i svijet

Doduše, svi ti spomenuti, kao i oni nespomenuti trgovinski/carinski ratovi ipak su bili ograničeni na jedan ili više ekonomskih i gopodarskih/proizvodnih i trgovinskih aspekata s više ili manje izraženom političkom pozadinom, za razliku od aktualnih Trumpovih uredbi/odluka kojima svoj novi trgovinski rat iz ograničenih opcija pretvara u globalnu doktrinu u kojoj svakog dana iz njegova ureda u javnost iziđe poneko više ili manje dramatično upozorenje. Uključujući dakako i neki novi "zakonski akt" u teatralnoj prezentaciji koja je za Trumpa prvorazredno medijsko oružje i u konkretnom smislu i kao oblik pritiska na sve one koji mu se pokušavaju oduprijeti u nakanama da od SAD-a iznova učini najjaču ekonomsku silu na račun svih drugih koji su Americi konkurencija, prije svega Kine. No, bez obzira na ozbiljnost situacije, mnogi na ovakvu Trumpovu javnu predstavu gladaju kao na neku njegovu verziju "igre prijestolja", koju će vrlo brzo i on sam biti prisiljen postaviti u neke realnije okvire. Cinik bi se, poput LeBrona Jamesa nadavno, pozvao na staru tursku poslovicu koja kaže: "Kad se klaun useli u palaču, ne postaje kralj, nego palača postaje cirkus!" (LeBron je mislio na vlasnika Dallas Mavericksa nakon što je taj verbalno napao Luku Dončića).

Bilo kako god, za nas je najvažnije pitanje bilo i ostaje hoće il i u kakvom obliku Trump krenuti u trgovinski/carinski rat protih Europske unije. Zasad se sve još svodi više na riječi, a manje na djela. Trump dakako ne odustaje od svojih planova da i EU zagorča život neprestano poput mantre ponavljajući kako EU i druge zemlje imaju problematične trgovinske suficite sa Sjedinjenim Državama i da se to više ne može tolerirati. "Europska unija je vrlo, vrlo loša prema nama", rekao je Trump, te dodao: "Dakle, oni će biti obuhvaćeni carinama. To je jedini način... da dobijete pošteni (odnos). Nemam točan datum, ali vrlo brzo ćemo uzvratiti." Trump se usput požalio na carine EU-a od 10 % na uvoz automobila koje su mnogo više od američke stope od 2,5 %. Često izjavljuje da Europa "neće uzeti naše automobile", ali otprema milijune na zapad preko Atlantika svake godine.

Trump, međutim, zanemaruje činjenicu da kompanije iz SAD-a najviše u svijetu investiraju u EU, i obrnuto. Čak četiri puta više investicija iz SAD-a usmjereno je u EU nego u Aziju, a iz EU-a je deset puta više investirano u SAD nego Kinu i Indiju zajedno.

Bilo kako god, jasno je da su već i prve Trumpove prijetnje carinama unijele povišene doze neuroze kod EU čelnika, pa su uslijedile očekivane reakcije, također zasad deklarativne naravi. Između ostalih oglasio se francuski ministar vanjskih poslova Jean-Noel Barrot kazavši kako Francuska i njezini europski partneri neće oklijevati kada se radi o obrani njihovih interesa pred prijetnjom američkih carina. "Europska komisija spremna je pritisnuti okidač kada za to dođe vrijeme. Sada je došlo to vrijeme. Ni u čijem interesu nije započeti trgovinski rat s Europskom unijom", upozorio je Barroit, što je dakako sukladno s izjavama predsjednice Komisije Ursula von der Leyen i drugih EU dužnosnika.

Upozorenja kakve bi sve štete (obostrane, za EU i za SAD) mogle nastati ako Trump krene u carinski rat s Unijom stigla su i od hrvatskog premijera Andreja Plenkovića, koji je prije sastanka u Bruxellesu rekao da "koncept nekog trgovinskog rata između Europske unije i SAD-a nikako nije dobar", što je potvrdio i poljski premijer Donald Tusk: "Trgovinski rat bio bi potpuno nepotreban. Ne smijemo izgubiti zdrav razum i svijest o našem europskom interesu."

U međuvremenu Trump se odlučio za nove carine od 25 posto na sav uvoz čelika i aluminija u SAD, koje bi bile povrh već postojećih carina na metale. Ni taj carinski rat nije ništa novo, čelik i aluminij i prije su bili važni faktori kad god je Washington reagirao na probleme koje su generirala ta dva nezamjenjiva metala bez kojih je američka industrija nezamisliva.

Što se pak Hrvatske tiče u kontekstu trgovinskog/carinskog rata, čini se da s jedne strane za nas ne bi trebalo biti velikih problema. Naša su ekonomija i gospodarstvo premali da bi bili u nekon "štetnom" odnosu prema SAD-u, no s obzirom na to da je RH članica EU-a, teško da možemo proći neokrznuti ako i kad Trump carinama udari po Europskoj uniji. Kako piše Branimir Perković (Bloomberg Adria) u tom smislu postoje dva utjecaja na ekonomiju u Hrvatskoj: direktni i indirektni. Direktni se odnosi na proizvode koje Hrvatska direktno izvozi u SAD, a indirektni na proizvode koje Hrvatska izvozi u druge države, a sudjeluju u izvozu tih država u SAD. Kada se uzme u obzir i direktni i indirektni izvoz u SAD, u Hrvatskoj je gotovo svako deseto radno mjesto (9,2 posto) ovisno o izvozu izvan EU-a. Kako je najveće izvozno tržište EU-a SAD, veći dio od tih 9,2 posto izloženo je upravo izvozu u SAD.

Eonomski stručnjak Igor Gavran upozorava na probleme u kojima bi se mogla naći nama susjedna Bosna i Hercegovina: "Ako dođe do uvođenja carina na robu iz Europske unije, prije svega možemo očekivati negativne posljedice za BiH izvoznike, s obzirom na to da većina našeg izvoza upravo odlazi na to tržište. Posredno bi to moglo utjecati i na izvoznike koji posluju ili surađuju s gospodarstvenicima u regiji, jer je i regionalno gospodarstvo uglavnom orijentirano prema Europskoj uniji." Gavran još naglašava da bi uz smanjenje izvoza posljedično mogla biti ugrožena i radna mjesta u BiH. Ipak, smatra da određeni poduzetnici imaju malu, ali moguću priliku iskoristiti situaciju i pronaći novi put do američkog tržišta: "Postoji blaga nada da bi neki od naših poduzetnijih gospodarstvenika u nekim područjima mogli iskoristiti ovu prigodu da izravno počnu izvoziti u SAD jer bi se smanjila konkurencija na tom tržištu", zaključuje Gavran.

Hrvatski kapital

U svem tom zasad posve neizvjesnom odnosu uzroka i posljedica Republika Hrvatska ima ipak jedan golemi kapital na koji Donald Trump svakako obraća pozornost. To je naš LNG terminal na Omišlju na Krku. Preko njega EU može znatnije povećati uvoz ukapljenog prirodnog plina (LNG) iz SAD-a, nadomještajući ruski LNG. Također može smanjiti različite carine, naročito one od 10 posto na uvoz osobnih automobila iz SAD-a, dok SAD naplaćuje carinu od samo 2,5 posto na takva vozila. Povećanje izdvajanja za obranu moglo bi dodatno zadovoljiti Trumpove zahtjeve i potaknuti trgovinsku razmjenu. Hrvatski robni izvoz u SAD trenutačno iznosi oko jedan posto BDP-a, s dominacijom visokotehnološkog izvoza, uključujući farmaceutiku, kemikalije, elektroniku i IT usluge, koje bilježe visoke stope rasta, navodi se u analizi lidermedia.hr.

Uglavnom, carine na proizvode iz EU-a još nisu donesene, ali nema sumnje da će biti. Razlog je jednostavan, a to je da EU u SAD izvozi oko 150 milijardi eura vrijednosti proizvoda više nego što uvozi. Činjenica da SAD u EU izvozi 100 milijardi eura usluga više nego što uvozi Trumpu je manje važna. Zato se EU već prije trebao pripremiti. Sad, pak, pred gotovim činom, uključujući širi i dublji kontekst cijele drame oko carina, prije svega potencijalnu opasnost da se trgovinski rat proširi i uvede globalna gospodarstva u novu veliku recesiju, EU mora biti jasan, precizan i konkretan, naravno i odgovoran za sve što kani poduzeti i što već poduzima kako bi izdržao prvi Trumpov udar te onda uzvratio na način koji će Uniju pozicionirati kao ozbiljnog i ravnopravnog trgovinskog partnera sa SAD-om štiteći vlastite interese, ali uvažavajući i interese kakve zagovaraju Sjedinjene Države. Drugim riječima, pronaći nekakav učinkovit i održiv oblik ravnotežnog stanja koje će biti funkcionalno na obostranu korist i SAD-a i EU-a kroz višegodišnje razdoblje opcija je koja nema alternativu u kontekstu kakav je sadašnji Trumpov "novi ekonomski poredak". n