FUZIJA FILMA I PEJZAŽA
FILMSKI TURIZAM: Gradovi i pejzaži kao filmske ikone
Zidine Dubrovnika u "Igri prijestolja" /Foto Wikicommons
Na Novom Zelandu priroda ostaje uporno zelena tijekom cijele godine, pa čovjek lako stekne dojam da je zaglavio u jednom beskonačnom godišnjem dobu – nekom vječitom prijelazu između kasnog proljeća i rane jeseni. Čak i ljeti, kad se zrak jedva primjetno zagrije, a ocean sramežljivo dosegne 17 stupnjeva, toplina ostaje više simbolična nego stvarna – tek podsjetnik da je to ovdje ljeto samo po imenu.
Novi Zeland postao je svjetski poznat kao filmski pejzaž prvenstveno zahvaljujući filmskom redatelju Peteru Jacksonu i njegovim trilogijama "Gospodar prstenova" i "Hobit". Novi Zeland nudi dramatične i raznolike krajolike na relativno maloj površini – od snježnih planina, dubokih fjordova, zelenih brežuljaka, prastarih šuma, vulkanskog tla do divljih obala. Ta raznolikost omogućila je Jacksonu da snimi gotovo sve zemlje Međuzemlja bez napuštanja zemlje.
Prazno platno
U vrijeme snimanja, Novi Zeland bio je relativno nepoznat međunarodnoj publici, što ga je činilo idealnim "praznim platnom" za izgradnju potpuno novog filmskog svijeta. Peter Jackson je jednom objasnio svoju odluku da "Gospodara prstenova" snima u Novom Zelandu riječima usmjerenima na potpunu fuziju filma i pejzaža: "Na neki način, nadam se da će film toliko obuzeti gledatelje da će s vremenom potpuno zaboraviti da gledaju Novi Zeland".
Drugim riječima, Jacksonu je bio cilj stvoriti svijet koji je toliko uvjerljiv da gledatelji prestanu prepoznavati stvarnu zemlju, i zažele vjerovati da se nalaze u Međuzemlju – a ne negdje na zemaljskoj mapi. Tome je pogodovala činjenica da nisu postojale jake kulturne ili arhitektonske asocijacije koje bi odvlačile pažnju – krajolik je mogao postati Međuzemlje bez prepreka.
Peter Jackson je rodom iz Novog Zelanda, rođen u Pukerua Bayu. Dobro je poznavao teren i bio odlučan da svoju zemlju iskoristi kao pozornicu za film. Njegovo lokalno znanje omogućilo mu je da pronađe skrivene, netaknute lokacije i vodi produkciju s velikom sigurnošću. Nadalje, Vlada Novog Zelanda snažno je podržala produkcije, nudeći porezne olakšice, pravnu zaštitu i logističku podršku. Tijekom snimanja Hobita, čak su mijenjali zakone o radu kako bi osigurali da produkcija ostane u zemlji. Filmovi su donijeli dugoročna ulaganja u lokalnu filmsku industriju.
Filmovi su Novi Zeland pretvorili u globalno turističko odredište. "Filmski turizam" postao je cijela industrija: lokacije poput Matamata (Hobbitona), Nacionalnog parka Tongariro (Mordor), Fiordlanda (Fangornova šuma), Kaitoke (Rivendell-Vilenjačko kraljevstvo) privlače tisuće posjetitelja svake godine. "Zemlja je prihvatila taj identitet sa sloganom: "Novi Zeland: Dom Međuzemlja".
"Gospodar prstenova"
Regionalni park Kaitoke je bujna, planinska prirodna oaza smještena otprilike 45 minuta sjeveroistočno od Wellingtona, na sjevernom otoku Novog Zelanda. Poznat je po svojoj prastaroj autohtonoj šumi, kristalno čistim rijekama i maglovitoj atmosferi – a svjetsku slavu stekao je zahvaljujući filmskoj ulozi u trilogiji "Gospodar prstenova" Petera Jacksona.
Upravo ovdje, kroz prizore snimane u Kaitokeu i na drugim lokacijama diljem Novog Zelanda, odvija se borba dobra i zla kroz veliki narativ i pejzaže: epski sukobi, moralni izazovi i tihe scene nade oslikani su veličanstvenom prirodom koja ne samo da služi kao kulisa, već aktivno oblikuje atmosferu i značenje same priče.
Regionalni park Kaitoke je lokacija snimanja Rivendella, vilenjačkog kraljevstva u kojem živi Elrond. U filmu "Prstenova družina" ovdje se Frodo oporavlja nakon što je ranjen Morgulskim nožem, službeno formira Družina prstena, odvijaju emotivni trenuci između Arwen i Aragorna.
Bujna kišna šuma, viseće mahovine i eterealno svjetlo činili su ovu lokaciju savršenom zamjenom za mirno i bezvremensko vilenjačko utočište. Originalni filmski setovi su uklonjeni, ali lokacija je i danas označena i moguće je prošetati stazama kroz "Rivendell". Na licu mjesta postavljena je i replika vilenjačkog luka za fotografiranje obožavatelja. Informativne ploče na lokaciji objašnjavaju kako je područje transformirano za potrebe snimanja.
Hobbiton je pak izmišljeno selo u književnom univerzumu Međuzemlja autora J.R.R. Tolkiena, najpoznatije iz romana "Hobit". Nalazi se u Kraju (Shire), mirnoj i ruralnoj regiji koju nastanjuju hobiti – malena, ljudima slična bića poznato po ljubavi prema udobnosti, poljoprivredi i jednostavnom životu.
Filmski set izgrađen je u mjestu Matamata na Novom Zelandu i ubrzo je postao važna turistička atrakcija. Nakon snimanja trilogija "Gospodar prstenova" i "Hobit", set je sačuvan i danas je poznat kao Hobbiton Movie Set. Hobbiton simbolizira predindustrijsku idilu, često interpretiranu kao Tolkienova nostalgična vizija seoske Engleske. U epskoj priči služi kao moralna i emocionalna točka oslonca – mjesto koje vrijedi braniti.
Mitološka struktura
Kroz prostornu simboliku i moralne dimenzije narativa, filmska mitologija J.R.R. Tolkiena je urezana u kolektivnu svijest Novog Zelanda, do te mjere da u društvu koje je u velikoj mjeri sekularno i u kojem se više od 50 posto stanovništva izjašnjavaju kao ateisti, ova mitološka struktura funkcionira gotovo kao oblik nove, sekularne religije. Film postaje medij duhovnog identiteta, a pejzaž postaje sveti prostor moderne epopeje.
Gradovi već dugo funkcioniraju kao filmske pozornice, oblikujući priče i istodobno bivajući oblikovani njima. Ovaj fenomen – često nazivan "filmski grad" – ne odnosi se samo na lokaciju, već i na identitet, turizam, kolektivno pamćenje i urbano brendiranje. Gradovi poput Pariza, New Yorka, Tokija, Los Angelesa i Napulja, a odnedavno i Dubrovnika, postaju više od kulisa – oni su likovi, brendovi, pa čak i destinacije hodočašća za filmofile.
Zadnja dva desetljeća se sve više koristi pojam filmskoga grada – gdje film djeluje kao medij za konstruiranje urbane osobnosti, memorije i značenja. Dubrovnik se tako ne pojavljuje samo kao kulisa u filmovima poput "Robina Hooda" ili "Igre prijestolja", već kao lik – živopisan, mitski, nestalan.
U seriji "Igra prijestolja" Dubrovnik predstavlja Kraljev grudobran, glavni grad Westerosa. Postoji anegdota vezana za nezaboravnu scenu iz serije. U toj tihoj, ali vizualno dojmljivoj sceni, Tyrion i Varys stoje na gradskim zidinama Kraljeva grudobrana, promatrajući luku i južne gradske bedeme - u stvarnosti to su južne dubrovačke zidine, koje gledaju na Jadransko more. Kamera prikazuje široke kadrove tvrđave Bokar, tvrđave Lovrijenac i masivnih kamenih zidina, obasjanih dnevnim svjetlom ili zlatnim zalaskom sunca. Dijalog je smiren, ali prožet političkom napetošću. Razgovaraju o moći, povjerenju, sudbini kraljevstva i nesigurnoj ulozi u budućnosti grada. Mirno more ispod njih kontrastira spletkama i nestabilnosti unutar zidina. Povijesna arhitektura Dubrovnika daje sceni autentičnu težinu i mediteranski sjaj, pretvarajući razgovor u filozofski trenutak.
Pogled kamere
Iako su zidine Dubrovnika već same po sebi impresivne – s kulama poput Minčete, Bokara i Lovrjenca – produkcijski tim serije "Igra prijestolja" odlučio je dodatno naglasiti monumentalnost Kraljeva grudobrana. U postprodukciji su korišteni vizualni efekti (VFX) za dodavanje dodatnih kula koje u stvarnosti ne postoje unutar gradskih zidina. Dodane kule su pojačale osjećaj kontrole, militarizacije i nadzora – tematski važnog za političku dinamiku serije. Dubrovnik je tako postao "kostur" grada, dok je postprodukcijska filmska gradnja proširila njegov identitet u hiperrealni fiktivni prostor.
Ova fuzija stvarnog i imaginarnog toliko je uspješno zavarala publiku da brojni fanovi serije, stajući pred stoljetne dubrovačke zidine, s punom ozbiljnošću pitaju: "A gdje su one kule iz serije? Jeste li vi ovo sve sagradili samo za snimanje?" – kao da su UNESCO, HBO i gradski građevinari sjeli za isti stol i rekli: "Ajmo napravit fantasy Disneyland".
Grad na ovaj način postaje filmski arhetip, mjesto koje se neprestano preoblikuje pogledom kamere i očekivanjima gledatelja. Taj "mitologizirani" Dubrovnik lebdi između autentičnog urbanog identiteta i konstruirane fantazije, ilustrirajući zamagljenu granicu između prostorne stvarnosti i narativne fikcije. Dubrovnik je tako manje grad, a više narativni prostor – oblikovan emocionalnim, političkim i vizualnim kodovima koji nadilaze geografsku stvarnost.
Kinematografija ne odražava samo prostor, već aktivno konstruira nova prostorna značenja. Spajanjem kulturne geografije s filmskom teorijom otvara se ključno područje posebno važno za razumijevanje kako gradovi, krajolici i identiteti bivaju oblikovani pokretnim slikama. Film kao vizualni medij smješta opisane prirodne krajolike Novog Zelanda i mali mediteranski gradić Dubrovnik u područje filmske geografije i mitopoetske reprezentacije što je ujedno svjedočanstvo o tome kako vizualni mediji posreduju, konstruiraju i mitologiziraju urbani ili ruralni identitet.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook X
