Nadrealni krajolik
Pinnacles – Geološka i paleoklimatska enigma stara 500.000 godina
Tisuće stupova od kalcarenita uzdižu se iz žutih pješčanih dina - Pinnacles / Foto Sandra Uskoković
Bilo je potrebno petnaest godina da se ponovo sretnem s Romeshom Goonewardeneom, australskim arhitektom čiju sam srdačnost prvi put upoznala na konferenciji u Tokiju davne 2005. godine. Tada smo razgovarali o urbanim prostorima i utopijama, a sad nas je – mene i mog partnera Borisa – Romesh srdačno ugostio u Perthu, povodom mog gostujućeg predavanja na University of Western Australia. Romesh je predložio da nas odvede na izlet u jedno mjesto za koje nikada nisam čula – u pustinju s kamenim stupovima zvanu Pinnacles.
Naravno da mi, »europejci«, nismo imali pojma da tako nešto uopće postoji u Australiji. Na putu prema Nambung National Parku, krajolici su se mijenjali: od urbanog prostranstva Pertha do valovitih pejzaža obasjanih suncem. S vremena na vrijeme, klokani bi nepozvano iskakali na cestu – poput divljih svinja na hrvatskim cestama – ali s dužim nogama i više gracioznosti. No, pravi trenutak prijelaza u sasvim drugo geografsko i klimatsko stanje dogodio se kad smo skrenuli prema unutrašnjosti, u Gingin, maleno naselje gdje nas je dočekala pustinjska vikendica Romeshovih prijatelja arhitekata.
U Ginginu je zrak bio drugačiji – sušniji, zasićen peludom i tišinom. Sjedila sam ukočeno na verandi te kuće, uvučena u vlastitu nelagodu, znajući da je pas vlasnika uginuo prije nekoliko dana od ugriza zmije – upravo ovdje, kod kuće. Bila je to ona vrsta tišine koja donosi nelagodu nepoznatog, podsjećajući te da nisi doma. I da priroda, koliko god fascinantna bila, ima svoja pravila, ritmove i prijetnje.
To je bio početak našeg susreta s pustinjom Pinnacles – neplaniran, ali posve nezaboravan.
Danas pustinja, nekoć more
Pinnacles, jedan od najzagonetnijih prirodnih krajolika Zapadne Australije, smješten je u Nacionalnom parku Nambung. Na lokalitetu se nalazi tisuće stupova od kalcarenita koji se uzdižu iz žutih pješčanih dina. Točan proces i vrijeme njihova nastanka još uvijek nisu potpuno razjašnjeni.
Sirovina za vapnenac Pinnaclesa potječe od školjki koje su nastale prije otprilike 500.000 godina, kada je to područje bilo prekriveno plitkim morem. Prije otprilike 25.000 godina more se povuklo, a školjke su se razgradile u pijesak bogat vapnencem koji je vjetar nanio prema unutrašnjosti, formirajući visoke pokretne dine.
Pinnacles su građeni od vapnenca Tamala, koji potječe od drevnih školjaka i oblikovan je utjecajem vjetrom nošenog pijeska i kemijske cementacije. Stupovi imaju različite oblike – od koničnih i cilindričnih do gljivastih – i visoki su od nekoliko desetaka centimetara do preko 5 metara.
Formacija Pinnaclesa se datira u razdoblje tijekom vlažne međuledenjačke faze. Ova paleoklimatska perspektiva pozicionira Pinnacles kao geokronološki marker klimatskih promjena u kvartaru i vrijedan je doprinos razumijevanju geološke i klimatske povijesti Zapadne Australije.
Grad Cervantes
Cervantes je najbliži grad i glavna pristupna točka do Pinnaclesa. Cervantes je mirno obalno naselje netaknute prirodne ljepote i južna je ulazna točka u jednu od biološki najraznolikijih i geološki najzanimljivijih regija Australije – Coral Coast (Koraljna obala). Naselje je naziv dobilo po brodu »Cervantes« (nasukanom u blizini 1844.), koji je pak dobio ime po španjolskom piscu Miguelu de Cervantesu.
Miguel de Cervantes Saavedra (1547.–1616.) najpoznatiji je po svom romanu »Don Quijote«, koji se smatra jednim od najvažnijih djela svjetske književnosti i prvim modernim romanom u europskoj tradiciji. Radnja se odvija u Španjolskoj, najviše u regiji La Mancha, koja ima polusušni, suhi krajobraz visoravni koji u pojedinim dijelovima podsjeća na pustinjske uvjete – osobito tijekom vrućih, suhih ljetnih mjeseci.
Cervantes opisuje La Manchu kroz suhoću, prazninu i prašinu koja priziva pustinjsku prostranost, simboličnu za Don Quijoteovu izolaciju i ludilo. Iako La Mancha nije pustinja u geografskom smislu, njezin ogoljeni i otvoreni krajolik igra ključnu ulogu u oblikovanju snovite i introspektivne atmosfere romana. Zapravo, La Mancha funkcionira kao psihološka ili moralna pustinja – otvorena pozornica za idealizam, zabludu i lutanja.
Ovdje u Cervantesu, gdje bijele dine Thirsty Pointa vijugaju prema tirkiznom oceanu, a vapnenački stupovi Pinnaclesa izranjaju iz žutog pijeska poput okamenjenih duhova, naišla sam na krajolik jednako čudan i potresan kao i izmišljena La Mancha. Kao što je Cervantesov Don Quijote lutao ogoljenom španjolskom visoravni koja je odražavala njegovu narušenu percepciju stvarnosti, tako smo i mi stajali između kostura drevnih mora i nemirnih dina oblikovanih davno izgubljenim klimama, suočavajući se s vlastitim iluzijama o postojanosti.
Tada sam spoznala da te pustinje – jedna zamišljena, druga geološka – govore istim jezikom izolacije i privida. One nisu mrtve, već sanjaju; nisu praznine, već arhivi sjećanja. U objema, vjetar nosi više od pijeska – šapuće o onome što je nekad bilo i o onome što još uvijek može biti.
Koraljna i tirkizna obala
Gradić Cervantes je dio Koraljne obale koja se proteže otprilike 1.100 kilometara od Cervantesa na jugu do Exmoutha i Ningaloo grebena na sjeveru. Ime je dobila po koraljnim grebenima koji prate njezinu obalu – osobito Ningaloo greben, koji je na popisu svjetske baštine UNESCO-a.
Thirsty Point Reserve je slikoviti obalni vidikovac i rekreacijsko područje smješteno na zapadnom rubu Cervantesa, svega nekoliko minuta od centra mjesta. Ovdje se Indijski ocean susreće s unutrašnjim pješčanim dinama nacionalnog parka Nambung, pružajući panoramske poglede i miran prirodni ambijent.
Thirsty Point (Žedna točka) nudi spektakularan pogled od 180 stupnjeva na ocean. Za vedrih dana kao što je bio slučaj tijekom mog posjeta, vidi se nekoliko otočića Turquoise obale, uključujući Favorite Island i Boullanger Island. Thirsty Point je dio prirodnog rezervata Turquoise Coast Islands (nazvane po živopisnoj tirkiznoj boji Indijskog oceana u tom području), koji štiti osjetljive obalne i morske ekosustave. Prirodni rezervat otočja Turquoise Coast obuhvaća lanac više od 40 malih otoka raspoređenih duž otprilike 150 kilometara obalne linije.
Stanište je autohtone obalne flore i ptica, uključujući selice i morske ptice, a obližnje dine podržavaju jedinstvene biljne vrste prilagođene pjeskovitim i slanim uvjetima. Podrijetlo naziva »Thirsty Point« nije potpuno jasno, ali vjerojatno potječe od ranih istraživača ili doseljenika koji su zabilježili nedostatak slatke vode u tom području. Unatoč imenu, danas se ovo područje cijeni zbog bogatog morskog okoliša, a ne zbog suhoće.
Klimatsko pamćenje
Krajolici poput Pinnaclesa čuvaju klimatsko pamćenje i preispituju ustaljene predodžbe o geologiji pustinjskih područja. Fizičke karakteristike prirodnih formacija poput oblika, sastava i starosti vapnenačkih stupova sadrže tragove prošlih klimatskih uvjeta. Pinnacles su nastali u vlažnijem međuledenjačkom razdoblju, što danas kontrastira s njihovim suhim, pustinjskim okruženjem jer današnji suhi krajolik skriva tragove prošlih zelenijih, vlažnijih faza.
Pinnaclesi nisu samo »lijepa prirodna znamenitost«, već arhiv koji nam govori o klimatskim, ekološkim i geomorfološkim procesima – i istovremeno nas tjera da promislimo iznova o tome što sve »pustinja« može ponovno biti, ali i zapitamo se mogu li paleoklimatske formacije poput Pinnaclesa promijeniti našu percepciju pustinja – ne kao statičnih praznina, već kao dinamičnih palimpsesta ekološkog pamćenja?
Susret s krajolikom Pinnaclesa nadmašio je očekivanja – ne samo kao izlet u nepoznato, već kao slojevito iskustvo koje je spojilo prijateljstvo, znatiželju i kontemplaciju. Između vapnenačkih stupova koji izviru iz pješčanih dina i tirkiznog horizonta Coral Coasta, otkrila sam prostor koji nije samo prirodni spektakl, već i tihi svjedok dubokih vremenskih i klimatskih promjena. Ovo putovanje potaknulo me na promišljanje tema izolacije, privida i sjećanja koje su utkane u krajolik. Otkrila sam Pinnacles ne samo kao geološko čudo, već i kao metaforički arhiv vremena, prostora i mašte.
Podijeli: Facebook X
