Jedan od najvećih gradskih parkova na svijetu
Kings Park u Zapadnoj Australiji kao prostor iscjeljenja
U parku vladaju mir, tišina i miris eukaliptusa / Foto Sandra USKOKOVIĆ
Kada sam prvi put stigla u Perth u Zapadnoj Australiji, grad me dočekao kao i mnoge druge moderne metropole – visokim staklenim zgradama, prometnim ulicama i živahnom urbanom energijom. No ono što me uistinu iznenadilo i očaralo nije bila moderna arhitektura, već nevjerojatni kontrast koji se stvorio tek nekoliko minuta od gradskog središta – Kings Park, ogromna zelena oaza iz koje puca pogled na grad, ali u kojoj vladaju mir, tišina i miris eukaliptusa. Taj susret s prirodom usred urbanog okruženja nije bio samo vizualno iskustvo. Bio je to osjetilni doživljaj koji me podsjetio koliko je važno očuvati ravnotežu između čovjeka i prirode.
Botanička i biološka raznolikost
Osim što nudi zadivljujuće poglede na rijeku Swan i panoramu grada, Kings Park ima višeslojnu ulogu: on je prirodni rezervat, kulturno središte, mjesto znanstvenih istraživanja i živa veza s domorodačkom baštinom. Kings Park se nalazi unutar Jugozapadne florističke regije Australije, koja je svjetski poznato žarište biološke raznolikosti. Jedan je od najvećih gradskih parkova na svijetu s površinom većom od 400 hektara. Kings Park je veći od njujorškog Central Parka i nalazi se svega nekoliko minuta od centra Pertha. Park je jedinstvena kombinacija uređenih zelenih površina, botaničkog vrta i netaknute prirodne šume.
Park je osnovan oko brda Mount Eliza, s pogledom na rijeku Swan i ranu kolonijalnu naseobinu. Njegovo osnivanje 1830. godine predstavlja ranu spoznaju o javnoj vrijednosti te zemlje, a od tada je postao središnji dio urbane slike Pertha i njegove kulturne baštine. Park se često naziva »dušom Pertha« zbog svoje važnosti u svakodnevnom životu lokalnog stanovništva, kao i uloge koju ima u obilježavanju povijesnih događaja i različitih kulturnih zajednica.
U parku raste oko 778 autohtonih biljnih vrsta, od kojih mnoge ne postoje nigdje drugdje na svijetu, dok je Zapadna Australija prepoznata kao jedno od 36 svjetskih žarišta biološke raznolikosti.
Nadalje, Kings Park služi kao globalni model za urbanu zaštitu prirode. Botanički vrt uzgaja ugrožene vrste; obnavlja prirodne ekosustave i dijeli znanja kroz međunarodne projekte i banke sjemena. Kings Park se često naziva i »bushland« (grmlje ili divljina) zato što je velik dio parka sastavljen od australskog autohtonog grmlja, što znači da sadrži prirodnu vegetaciju i ekosustave tipične za tu regiju, umjesto da je u potpunosti uređen ili oblikovan kao tradicionalni gradski park.
Kulturna važnost za Aboridžine
Park se inače nalazi na zemlji aboridžinskog naroda Noongar, posebice klanova Mooro, Beeliar i Beeloo, koji ovu zemlju zovu Kaarta Koomba. Njihove priče i znanja ugrađena su u edukativne programe i staze u parku.
Područje gdje se danas nalazi Kings Park (poznat Noongar narodu kao Kaarta Koomba) bilo je sveto mjesto koje su kolonizatori zauzeli i prenamijenili bez poštovanja prema njegovu značenju. Noongar narod je pretrpio protjerivanje, nasilje i masovna ubijanja zbog britanske kolonizacije.
U Kings Parku Noongar narod danas ponovo uspostavlja kulturološku vezu s prirodom, posebno kroz šest sezona, koje predstavljaju živu interakciju s okolišem. Za razliku od zapadnog kalendara s četiri godišnja doba, Noongar narod slijedi šest sezona, koje se temelje na promjenama u prirodi, poput cvjetanja biljaka, ponašanja životinja i vremenskih prilika. Ove sezone nisu vezane uz točne datume, već uz signale iz prirode, i savršeno se podudaraju s botaničkim promjenama koje se mogu vidjeti u Kings Parku.
Navedeni model je važan u smislu ekološke pismenosti jer predstavlja preciznije razumijevanje prirode od zapadnog sustava. Ujedno on pokazuje kako su stari narodi živjeli u skladu s okolišem. Noongar šestosezonski kalendar nije samo tradicionalni sustav – to je filozofija života koja stavlja prirodu na prvo mjesto, a čovjeka u ulogu čuvara, a ne vladara okoliša. Znanstvenici danas sve više proučavaju ovakve kalendare u kontekstu klimatskih promjena i očuvanja biološke raznolikosti. Pitanje je možemo li i danas, u globaliziranom i urbaniziranom svijetu, ponovo uspostaviti način života u skladu s prirodom – poput onog koji opisuje Noongar šestosezonski kalendar?
Miris eukaliptusa
Ipak, jedan od najimpresivnijih aspekata Kings Parka za mene bio je osjećaj da se priroda ovdje nije samo očuvala – nego diše punim plućima. Sa svojih više od 260 hektara netaknute šume, ovaj park je pravo utočište za životinjski i biljni svijet.
Dok sam hodala kroz šumske dijelove, čula sam razne ptice, osjetila vlagu tla i vidjela biljke koje su mi bile potpuno nepoznate. Tek kasnije sam saznala da park sadrži preko 778 biljnih vrsta, od kojih su mnoge endemske za Zapadnu Australiju. To znači da ne rastu nigdje drugdje na svijetu.
U doba kada svakodnevno čujemo o gubitku biološke raznolikosti, hodati među biljkama koje su preživjele tisućljeća, i koje rastu baš tu, usred grada, bilo je poput povratka korijenima – i kao čovjek i kao stanovnik planeta.
Jedan detalj koji me posebno dirnuo tijekom šetnje kroz Kings Park bio je miris eukaliptusa – svjež, aromatičan, gotovo mentolast – onaj koji osvježava pluća i bistri misli. Taj miris nije mi bio stran. Prvi put sam ga osjetila sasvim neočekivano u okolici Lisabona, dok sam hodala po padinama Sintre. Tada sam bila iznenađena jer nisam znala da eukaliptus nije biljka iz Europe, već iz Australije. U 19. stoljeću, eukaliptus je prenesen u druge dijelove svijeta, uključujući Portugal, Španjolsku, Brazil i Južnu Afriku – najprije radi drvene mase i brzog rasta, ali kasnije i zbog njegove mirisne i ljekovite vrijednosti.
I upravo u Perthu, izvornoj domovini eukaliptusa, taj miris je bio intenzivniji, dublji, autentičniji. Nije to bio samo biljni miris. Bio je to pozdrav iz zemlje, podsjetnik na otpornost, na domorodačko znanje, i na to da istinski doživljaj mjesta dolazi kroz sva osjetila.
Prostor iscjeljenja
Dok sam šetala kroz Kings Park, osjetila sam mir i tišinu koju gradski zvukovi ne mogu poremetiti. Eukaliptusi su širili svoj oštar, svježi miris, a povjetarac s brda Mount Eliza nosio je osjećaj smirenosti. No, duboko u meni, u toj zelenoj oazi, pojavila se i sjena jedne spoznaje – da je ova zemlja, prije nego što je postala park, svjedočila bolu, oduzimanju i nepravdi.
Sjećanje na australski film »The Nightingale« vratilo mi se jasno. U toj mračnoj, ali važnoj priči smještenoj u 1825. godinu, gledamo stravično nasilje nad domorodačkim narodom, ali i nad britanskim kažnjenicima u Tasmaniji. Ljudi su prognani iz domovine, kažnjeni, zatvoreni i prepušteni milosti sustava zbog sitnica – zbog ukradenog kruha, zbog gladi, zbog siromaštva. Ovaj sustav, poznat kao Krvavi zakonik, u filmu vividno pokazuje kako je britanska kruna gotovo podjednako okrutno postupala prema svojim siromašnim podanicima kao i prema autohtonom stanovništvu koloniziranih prostora. Promatrajući aboridžinske motive u umjetnosti Kings Parka, osjećala sam duboku tugu, ali i divljenje prema njihovoj izdržljivosti i snazi. S druge strane, podsjećanje na povijest britanskih osuđenika potaknulo me na razmišljanje o univerzalnosti patnje pod sustavima nepravde. Okrutnost nije poznavala granice ni među rasama ni među klasama; ona je bila ugrađena u samu srž tadašnje moći. Moje iskustvo u Kings Parku tako je postalo mnogo više od šetnje prirodom. To je bio podsjetnik na važnost suosjećanja i razumijevanja prema svim onima koji su bili žrtve povijesnih nepravdi, bilo da su Aboridžini, bilo britanski siromasi. Kings Park stoga nije samo park – to je prostor iscjeljenja i živa učionica, koja kombinira znanost, kulturu i prirodu. U njemu se susreću drevna znanja domorodaca i moderne metode očuvanja okoliša. U vremenu klimatskih kriza i otuđenja od prirode, ovaj drevni model može biti inspiracija za održivu budućnost na globalnoj razini.
Podijeli: Facebook X
