Nije idealno raditi film bez novca, ali sloboda koju donosi je neprocjenjiva

U sklopu Kino Zone, u Polivalentnoj dvorani Providurove palače, zadarska publika je prije nekoliko dana imala priliku premijerno pogledati domaću romantičnu dramu »Šlager« iz 2024. godine – film koji je prošlog ljeta oduševio i publiku i kritiku na Pulskom filmskom festivalu. Tom prigodom glumica Lana Barić osvojila je »Zlatnu arenu« za najbolju glumicu, dok su braća Sinkauz nagrađeni za najbolju glazbu. Zanimljivo je kako Lana Barić, uz glumca Janka Popovića Volarića i redatelja Nevija Marasovića, potpisuje i scenarij filma. U razgovoru nakon projekcije, trojac je s publikom podijelio zanimljivosti o nastanku filma od prvotne ideje sve do konačne realizacije.

Redatelj Nevio Marasović, koji ujedno potpisuje produkciju, scenarij i montažu filma, otkrio je koliko su zapravo osobna iskustva utkana u samu priču.

Oslobađajući proces

– Ovo nije biografski film, iako sadrži određene motive i dijelove inspirirane našim životima. Naravno, kada radiš filmove – kao i druge dramske forme – crpiš inspiraciju iz sebe, svog života i okoline koja te okružuje. Tako smo i mi koristili neke osobne elemente, ali ništa nije strogo autobiografski. Istina, glavni lik je redatelj, kao i ja, ali ja nemam stan u Beču niti film u Cannesu, kao što ima protagonist u filmu – dakle, riječ je o čistoj fikciji.

Film je zapravo kombinacija fikcije inspirirane stvarnošću, s obzirom na to da se bavi temama u kojima se svatko od nas može prepoznati – neki više, neki manje – ali svakako su to univerzalne priče o odnosima i ljubavi, započinje Nevio koji je, između ostalog, poznat po filmovima »The Show Must Go On« (2010), »Vis-a-Vis« (2013), »Goran« (2016) te »Comic Sans« (2018).

Glumac Janko Popović Volarić osvrnuo se na sam proces nastanka scenarija i podijelio kako je sve započelo spontano. Kako kaže, u filmu istodobno ima i istine i fikcije. Ništa što se dogodilo likovima nije da se baš doslovno dogodilo njima, a opet, s druge strane, sve što se događa njima, dogodilo se svakome od nas na neki način.

– Nevio je imao početnu ideju i jednog ljetnog sumraka sjedili smo u zagrebačkom parku Ribnjak i počeli razgovarati o tome. Do mraka smo već imali okvirnu priču i čak naslov filma. Kada je došlo pitanje tko bi mogla biti glumica, obojica smo šutjeli minutu, i onda istovremeno rekli – Lana Barić. A ona se, srećom, odmah priključila sa zadovoljstvom, prisjeća se ovaj glumac uz smijeh.

Prizor iz filma "Šlager" 

Na filmu »Šlager« primijenili su sličan način rada, pomalo nekonvencionalan, koji su uspostavili on i Nevio još na filmu »Vis-a-vis« iz 2013. godine. Naime, princip je bio da se ne ide preko HAVC-a i klasičnih produkcijskih puteva, već da se radi na način koji pruža potpunu slobodu u stvaranju.

– To nam je omogućilo da radimo u svom ritmu, mogli smo ponoviti scenu ako nismo zadovoljni, bez pritiska rokova i termina. Tako smo Nevio, Lana i ja često boravili u Nevijovoj vikendici u Gorskom kotaru. Tamo smo se zapravo upoznavali jer ni Lana nije ranije radila s nama, niti mi s njom. Proveli bismo nekoliko dana razvijajući scenarij, snimali probne scene, zatim iz njih izvlačili detalje, pa se vraćali ponovno s novim idejama. Bio je to jedan predivan, netipičan i oslobađajući proces. Nikome ništa ne duguješ, film ne mora izaći ako nismo zadovoljni, ne mora biti gotov za tri mjeseca. Nama je zaista bilo lijepo raditi ga, a još nam je ljepše kad vidimo koliko ga publika toplo prihvaća, gdje god da dođemo, priča Janko, koji je uz Nevija sve sam financirao.

Umjetnička kreativnost

Koscenaristica i glumica Lana Barić ispričala je kako je s oduševljenjem pristala sudjelovati u ovom projektu.

– Prvo, zaljubila sam se u film »Vis-a-vis«. Rekla bih kako je to jedan od onih rijetkih projekata koje pogledaš i pomisliš: »Ajme, kako bih voljela da sam bila dio toga.«. Taj film mi je stvarno prirastao srcu, i kad su me Nevio i Janko nazvali, nije bilo nikakve dvojbe. Bilo mi je važno da se dobra ideja i pozitivna energija ne rasprše, pa smo već na prvom sastanku dogovorili termin u Gorskom kotaru i odmah krenuli dalje, govori ova nagrađena glumica koja nas je očarala svojom uvjerljivom glumom.

Proces rada je bio izrazito otvoren i inspirativan jer smo radili jako spontano, pojašnjava dalje Lana, te dodaje kako su se naslanjali na početnu ideju Nevija i Janka, a budući da je redatelj bio i montažer, redovito bi gledali što su snimali i tražili kamo ih priča vodi dalje.

– Ne mislim da je raditi film bez novca nešto što bi trebala biti praksa, vjerujem da bi svi trebali biti pošteno plaćeni za svoj rad. Međutim, ovakav proces rada nudi ogromnu slobodu. A tko god se bavi filmom, zna da to radi iz srca i ljubavi – mi smo upravo tako radili. Štoviše, tijekom cijelog tog procesa postali smo i prijatelji, naglašava Lana, dodajući kako joj je cijelo to iskustvo značilo puno, kako kao glumici, tako i kao osobi.

Lana Barić (Foto Mate KOMINA)

Uz sve to, ova filmska glumica naglašava koliko joj je zapravo značila umjetnička sloboda koju su si mogli dopustiti.

–Nevio je rekao da film ne moramo prikazati ako nismo zadovoljni ili da ga ne moramo prikazati uopće. Ta mogućnost nam je pružila veliku slobodu, ali istodobno i postavila ljestvicu izvrsnosti jako visoko. Mogu reći da mi je rad na »Šlageru« jedna od najvažnijih točaka u karijeri, ali i u mom osobnom životu, priča Lana.

Iako »Šlager« djeluje kao klasični predstavnik nezavisne produkcije s izraženim indie štihom nalik američkom filmskom senzibilitetu, ipak iza sebe skriva ozbiljnu i profesionalnu ekipu. Posebno je zanimljivo kako su, unatoč skromnim financijskim resursima, uspjeli okupiti respektabilna imena domaće scene. Među suradnicima se ističu Radislav Jovanov Gonzo, poznat po svom radu na glazbenim spotovima i filmskim projektima, kao i cijenjena glazbena braća Sinkauz.

Nevio je otkrio kako je cijeli projekt bio poseban po mnogočemu – od načina produkcije do odnosa s ekipom.

– Ne podržavam da se filmovi rade na ovakav način, iako sam to već nekoliko puta radio (smijeh). To je posao kao i svaki drugi i svi bismo trebali biti plaćeni za svoj rad. Međutim, ovaj projekt je bio izuzetak, neka vrsta izleta koji smo radili iz gušta, ali to nije pravilo.

Izazovi stvaranja

Prisjetio se i svog ranijeg filma »Vis-a-vis«, kada je cijela ekipa radila volonterski, i to u još manjim uvjetima. Kod »Šlagera«, dodaje, stvari su ipak bile nešto drugačije.

– Za ovaj film, Janko i ja smo sve suradnike koje smo angažirali ipak platili. Naravno, ne u iznosima kakvima raspolažu velike domaće produkcije, ali smo bili potpuno iskreni – pitali smo ih jesu li spremni raditi u tim uvjetima. Ako nisu, bilo je potpuno u redu. Na kraju su svi pristali, i to dobrim dijelom zato što smo snimali tijekom pandemije, kada posla ionako nije bilo. Nismo snimali 40 dana, već svega osam do devet dana ukupno. U to vrijeme bila je pandemija, mnogi nisu radili i ljudima je bilo simpatično sudjelovati u nečemu ovakvom. Tako smo se i odlučili na taj korak. Sumnjam da ćemo to ponoviti – možda za deset godina, ako nas ponovno »pukne«. Ne zato što nije bilo predivno – svaki aspekt snimanja bio je čisti gušt – već zato što to jednostavno nije način na koji bi se filmovi trebali raditi, izjavio je Nevio.

Nevio Marasović (Foto Mate KOMINA)

Na njegovu se izjavu nadovezao i glumac Janko, koji je također podijelio mišljenje o izazovima stvaranja filma bez institucionalne potpore.

– Ne podržavam ovaj model rada, ali istovremeno mislim da je sjajno što smo Nevio i ja sve sami financirali. Naravno, država bi trebala biti ta koja podupire ovakve projekte, ali s obzirom na to da smo malo tržište, HAVC može godišnje podržati samo nekoliko filmova. Da smo mi »Šlager« prijavili s ovom idejom i ovakvim pristupom, iskreno – nema šanse da bismo dobili novac. Nismo ga ni tražili, ali da jesmo, ne vjerujem da bi prošli.

Usporedio je situaciju s američkom indie scenom te ukazao na ključne razlike.

– Tamo stvarno postoji indie tržište. Kod nas, ako želiš raditi takav film, moraš dati vlastiti novac. Ili ćeš snimiti film na vlastiti trošak, ili ga jednostavno nećeš snimiti. Kod nas je to realnost, pojasnio je ovaj glumac i koscenarist.

Nevio se osvrnuo i na pitanje o potencijalnom utjecaju američke nezavisne scene na njegove filmove, odnosno je li postojala svjesna namjera da naprave intiman film s dvoje ljudi u fokusu, gdje je cijela priča koncentrirana isključivo na njihov odnos – u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.

– Iskreno, uopće nismo o tome razmišljali. Kad sam radio film »Comic Sans« govorili su da je to hrvatski Woody Allen, a za film »Goran« su pričali da je to kao hrvatska verzija braće Coen. Uvijek ispadne da sam »kao netko drugi«. Naravno, volim Woodyja Allena i njegovu »Stranputicu«, Alexandera Paynea i slične filmove. Recimo, prvi Richard Linklaterov film sigurno je negdje ostavio traga, ali ja osobno ne volim pristupati stvarima kao »ajmo sad napraviti nešto u tom stilu«, objašnjava redatelj, te dodaje kako uvijek radi intuitivno, iz srca.

Ovaj filmski dvojac oduvijek je imao želju stvoriti film koji se fokusira isključivo na odnos dvoje ljudi, točnije, muškarca i žene.

– Željeli su stvoriti jednu zatvorenu i intimnu priču gdje je fokus na njihovoj priči, pogledima, odnosno gdje je ključna dinamika između glavnih protagonista, kazao je glumac Janko.

Važnost montaže

Svakako je izazovno je imati samo dvoje glumaca u filmu koji traje 70 minuta i uspjeti zadržati pažnju gledatelja. Ipak, kako su istaknuli iz Kino Zone u najavi, film je dijaloški vrlo dobro napisan i dinamičan, a uz to ne manjka mu ni humora. Uz to, film je obogaćen i jednom neobičnom plesnom scenom sa štakama, što nije baš tako česta pojava u našoj domaćoj kinematografiji.

– Lana je vodila stvar, a ja sam pratio koliko god sam mogao. Nije bila muka, zapravo nam je bilo pravo uživanje raditi tu scenu. Kada smo razvijali scenarij, Nevio je pronašao pjesmu koja je savršeno odgovarala toj ideji da ih vidimo zajedno, onako kako su bili nekad. U toj sceni gledamo njihove prošle zajedničke trenutke, vidimo i poneki mobitel koji prikazuje odnos iz prošlosti, a zapravo ih u tom trenutku gledamo kako se vraćaju u taj odnos iz ranijih dana, ispričao je Janko, dodavši uz smijeh kako je ta scena bila zapravo najsvježija i najdinamičnija u ovom filmu.

Tijekom snimanja filma, glumica Lana je, kako priča, dobila nekoliko nadimaka koji su se zadržali tijekom vremena, poput Stara Bara, Barende ili pak Barilja, te podijelila svoje dojmove o lokaciji na kojoj su snimali.

– Drago mi je da su se ti nadimci zadržali, to je nešto što mi je bilo jako simpatično. Također, drago mi je da su me odveli na Bled jer nikada nisam bila tamo. Imali smo priliku boraviti u Grand hotelu Toplice, koji je bio zatvoren zbog pandemije, pa smo bili gotovo sami. To je bilo u veljači 2022. godine, tako da sam imala priliku istražiti cijeli hotel, gledati sobe i sve ostalo. Bilo je to poput igre, kao da smo djeca, bilo mi je pravo veselje, priča ova nagrađivana glumica, dok je Nevio dodao kako je od samog početka vidio Bled kao lokaciju snimanja, što zbog svoje romantične atmosfere, ali i pomalo sjetnog tona, koji se zapravo savršeno uklapa u radnju koju pratimo u ovom filmu.

Ekipa filma "Šlager" u zadarskom Kinu Zona

Za kraj, Nevio se dotaknuo i važnosti montaže koja, kako primjećuje, često ostaje na margini, iako uvelike diktira tok i samu kvalitetu filma.

– Montirao sam film još dok smo snimali i to je stvarno dugotrajan proces. No, nije bio ni financijski problem, mogao sam pitati prijatelje koji su najbolji montažeri, čak me jedan pitao hoću li raditi s njim. Da sam to radio s montažerom bio bih frustriran jer ne bih mogao tako precizno prenijeti svoj tok misli drugoj osobi. To je jednostavno takva vrsta filma. Budući da sam već imao iskustvo jer sam montirao i film »Vis-a-vis« nije mi bilo problematično biti toliko involviran. S obzirom na to da smo snimali manje od deset dana, a film nije dug, montaža zapravo nije trajala dugo. Montaža je izuzetno bitan posao jer, kad smo išli po Hrvatskoj, bilo mi je žao kolega montažera jer sam vidio koliko ih ljudi zapravo ignoriraju zato što rijetko tko pita išta o tom. To je toliko bitan aspekt – bez montaže stvarno nema filma, zaključio je redatelj Nevio.