BAŠTINSKA BUDUĆNOST: Vrijeme je da Hrvatska osnuje nacionalni muzej filma

Prije Drugog svjetskog rata pojam konzervacije je bio potpuno nepoznat u svijetu filma. Film se smatrao potrošnom robom – kada bi publika izgubila interes za neki film, on bi bio uništen. Nitko nije čeznuo za starim filmovima, i sve se vrtjelo oko novih filmova. Film se doživljavao kao sajamska atrakcija, prolazna zabava. Shvaćanje da su filmovi dio kulturne baštine nije postojalo, ne samo u Nizozemskoj, već ni u međunarodnom filmskom svijetu. Taj stav se nije promijenio sve do 1930-ih godina, kada se postupno počelo uviđati da filmovi imaju kulturnu vrijednost i da ih je važno očuvati.

U Parizu je 1936. godine osnovan prvi filmski muzej, La Cinématheque française, a dvije godine kasnije slijedio ga je belgijski Cinematek u Bruxellesu. Nedugo nakon Drugog svjetskog rata, i Nizozemska je dobila filmski muzej i to već 1946. godine. Muzej je prikupljao nizozemske avangardne filmove iz 1920-ih i 1930-ih, ali je također nabavljao filmove velikih europskih i holivudskih redatelja.

Willem Sandberg, vizionarski direktor Stedelijk muzeja u Amsterdamu, muzeja moderne umjetnosti i dizajna, vjerovao je da film, kao najmlađa umjetnička forma, pripada u muzeje moderne umjetnosti. Stoga je ponudio prostor i projekcijske mogućnosti za Nederlands Historisch Film Archief unutar Stedelijk muzeja.

Arhiv je 1951. preimenovan u Nederlands Filmmuseum i započeo je s prikazivanjem filmova u auditoriju muzeja. Do 1961. godine, nekoliko stotina filmova koje je filmski muzej posjedovao pri svom osnutku naraslo je na impresivnu kolekciju od 30.000 (!) filmova, uključujući i kratke i dugometražne naslove. Tijekom tog razdoblja, značajno je porasla i zbirka knjiga i filmskih plakata.

S najviše tri projekcije tjedno, situacija u Filmmuseumu bila je prilično tiha, što je dovelo do brojnih kritika. Šira javnost percipirala je muzej kao zatvorenu, elitističku instituciju. Godine 1986., nakon ministarske istrage, zaključeno je da se Filmmuseum mora otvoriti prema publici. Filmsko naslijeđe nije smjelo biti samo arhivirano, već je trebalo biti dostupno gledateljima.

Inovativna institucija

Poziciju direktorice 1987. preuzela je Hoos Blotkamp, bivša visoka državna dužnosnica s izvrsnim političkim vezama, ali i bogatim iskustvom u kulturnom sektoru koja je kao bivša kustosica Centraal Museuma u Utrechtu dobro razumjela svijet umjetnosti. S njenim dolaskom, započela je uzbudljiva nova era za Filmmuseum. Blotkamp je osigurala značajne subvencije za očuvanje i restauraciju filmova, i muzej je organizirao inovativne filmske programe, mnogi od kojih su bili posvećeni nijemom filmu.

Ovaj kreativni i inventivni pristup filmskoj prošlosti donio je Filmmuseumu međunarodni ugled i reputaciju inovativne institucije. Tijekom tog razdoblja pokrenut je prvi veliki projekt digitalizacije: između 1997. i 1999. tisuće filmova skenirane su i katalogizirane, a između 2007. i 2014. ovaj je projekt omogućio da četiri velika audiovizualna instituta, uključujući Filmmuseum digitaliziraju i očuvaju svoje zbirke.

Ovo su bile zlatne godine za Filmmuseum, no jedan problem i dalje nije bio riješen – nedostatak adekvatnog prostora. Blotkamp je 1998. donijela drastičnu odluku. Prihvatila je ponudu grada Rotterdama da Filmmuseum preseli u veliko napušteno skladište na poluotoku Kop van Zuid u Rotterdamu. Po njenom mišljenju, ovaj bi potez riješio sve prostorne probleme, ali uključivao je i njenu dalekosežniju viziju: spajanje Filmmuseuma i Nederlands Fotomuseuma u jedan veliki vizualni institut koji bi istraživao odnos između filma i drugih vizualnih umjetnosti.

Ova odluka šokirala je amsterdamske vlasti, koje su bile užasnute mogućnošću da izgube Filmmuseum. U panici su odlučili učiniti sve kako bi muzej ostao u Amsterdamu. Blotkamp je, međutim, postala kolateralna žrtva političkih sukoba - 2000. smijenjena je s mjesta ravnateljice. Njen nasljednik, Rien Hagen - dokumentarist i bivši ravnatelj Filmhuis Den Haag - dobio je zadatak pronaći novu lokaciju u Amsterdamu, uz pomoć svog zamjenika Rieksa Haddersa.

Futuristička zgrada Eye muzeja koju je osmislio austrijski arhitektonski studio Delugan-Meissl podsjeća na svemirski brod (Foto Wikicommons)

Izgradnja nove, posebno dizajnirane zgrade za Filmmuseum realizirana je na sjevernoj obali rijeke IJ, neposredno iza glavnog kolodvora u Amsterdamu. Trajekt od glavnog kolodvora u Amsterdamu do filmskog muzeja Eye plovi samo nekoliko minuta, ali to je jedno od onih kratkih putovanja koje ostaje u pamćenju. Nema karte, nema troška, samo tihi zvuk motora i suptilno kretanje mještana i turista. Dok brod klizi preko rijeke IJ, grad se na trenutak mijenja iz druge perspektive: horizont ostaje iza, a moderne linije muzeja Eye pojavljuju se ispred. Nije to samo prijevoz - više je kratki predah. Trenutak između starog grada i nečeg novijeg, tišeg i iznenađujuće filmskog.

Spektakularna arhitektura

Austrijski arhitektonski studio Delugan-Meissl je osmislio dizajn za spektakularnu, futurističku zgradu koja podsjeća na svemirske brodove iz znanstveno-fantastičnih filmova.

Prvi temeljni stup za novu zgradu postavljen je u jesen 2009. Dvije godine kasnije, Jaap Guldemond imenovan je direktorom izložbenog programa. Najavio je da ne planira tradicionalne filmske izložbe, već izložbe koje se bave samim filmskim medijem, potičući publiku na promišljanje o mogućnostima filma. Muzejska stručna zajednica je posebno pohvalila konceptualni pristup arhitekture muzeja, koji istražuje odnos između arhitekture, lokacije i filma. Pri dizajnu su uzeti u obzir filmski elementi poput svjetla, kadriranja i protoka vremena, kao i odražavanje svjetla na vodi rijeke IJ.

Pogled kroz velike prozore na rijeku (MUZEJ FILMA AMSTERDAM)

Iz prostora s dvije kinodvorane kapaciteta po 80 sjedala i oko 50.000 posjetitelja godišnje, muzej je narastao na četiri kinodvorane s ukupno 620 sjedala; 1.200 četvornih metara izložbenog prostora; bar i restoran; erede i prostorije za sastanke, i muzejsku trgovinu.

Skeptici koji su smatrali da su ambicije Eye Filmmuseuma prevelike za zemlju koja nije poznata po velikoj filmskoj kulturi, ubrzo su bili demantirani. Ciljana brojka od 230.000 posjetitelja u prvoj godini premašena je za 100.000 već u prvih jedanaest mjeseci. U narednim godinama, broj posjetitelja narastao je na 700.000 godišnje, od čega ih je tri četvrtine posjećivalo i izložbe i filmske projekcije.

Presjek muzeja po etažama (MUZEJ FILMA AMSTERDAM)

Eye Filmmuseum danas je mnogo više od muzeja posvećenog isključivo povijesti filma. To je muzej filma i umjetnosti pokretne slike, a u praksi, što znači da se muzej ne bavi samo prošlošću, već se fokusira i na nove trendove u vizualnoj kulturi.

Evo malog pregleda brojnih aktivnosti muzeja: premijere arthouse filmova, (povijesni) tematski programi i retrospektive, eksperimentalni film, odnos filma i zvuka, nove tehnologije poput Virtualne stvarnosti (Xtended), restauracija filmova kroz serije Restored & Unseen i Eye Classics, godišnja međunarodna konferencija Eye International Conference, serija predavanja This is Film! Film Heritage in Practice.

Skladištenje zbirke

Danas kolekcija sadrži: 50.000 filmova, 90.000 filmskih plakata, 50.000 fotografija i drugog vizualnog materijala, 32.000 knjiga i filmskih časopisa, 220 papirnatih arhiva.

Iako zvuči nevjerojatno, čak ni nakon preseljenja u impresivnu zgradu na IJ-u, prostorni problemi muzeja nisu u potpunosti riješeni. Glavni izazov i dalje je bilo skladištenje zbirke. Rješenje je pronađeno u izgradnji posebnog skladišnog centra, čime se ostvario dugogodišnji cilj - čuvanje svih filmova, plakata, fotografija i papirnatih arhiva na jednoj lokaciji. Godine 2016. to je postalo stvarnost s otvorenjem Eye Collection Centra u Amsterdam-Noordu, u blizini muzeja. Jedini izuzetak su nitratni filmovi, 12.000 naslova iz razdoblja 1895. - 1950., koji su iz sigurnosnih razloga i dalje pohranjeni u udaljenim (filmskim) bunkerima, zbog njihove zapaljivosti.

Analogni projektor (Foto Sandra USKOKOVIĆ)

Naravno, tu su i izložbe, koje uvijek prate filmski programi, predavanja i posebne izvedbe. Od kraja 2020. godine, najnovija grana u širenju Eye Filmmuseuma je Eye Film Player, streaming platforma koja nudi dugometražne filmove, dokumentarce i kratke filmove iz bogate muzejske kolekcije. Eye čuva filmove svih žanrova. Zajedno, oni tvore sjajan presjek filmske povijesti, od klasika i blockbustera do kultnih filmova.

Giovanna Fossati, filmska znanstvenica i kustosica 2009. imenovana je glavnom kustosicom Eye Filmmuseuma. U ovoj ulozi, Fossati je odgovorna za istraživačke projekte (Eye Academic), a 2013. postala je profesorica filmske baštine i digitalne filmske kulture na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Amsterdamu (UvA). Kombinacija ovih dviju pozicija iznimno je rijetka u svijetu međunarodnih filmskih arhiva. Fossati je tako savršena poveznica između praksi restauracije u Eye Filmmuseumu i međunarodnih akademskih istraživanja. Tako Eye i sveučilište u Amsterdamu zajedno sudjeluju u nizozemskim i međunarodnim istraživačkim projektima koji se bave primjenom inovativnih metoda za restauraciju, digitalizaciju i dostupnost filmske kolekcije.

Muzej je poznat širom svijeta zbog svog znanja i stručnosti u području restauracije i istraživanja filmova. Eye Filmmuseum se ne fokusira samo na filmsku prošlost, što ga izdvaja od mnogih drugih filmskih muzeja u svijetu. Njegov raznoliki program odražava misiju muzeja: prikazati film u svim njegovim aspektima, od njegovih početaka do najnovijih inovacija. S tim u vezi, na donjem katu muzeja nalazi se opsežna muzejska prezentacija, o tome kako se film razvijao kroz povijest, od svojih početaka do današnjeg vremena.

Investicija u baštinsku budućnost

U usporedbi s Eye Filmmuseum i brojnim nacionalnim filmskim muzejima u Europi, film u Hrvatskoj još uvijek nije valoriziran kao kulturna baština. Međunarodni simpozij »Muzeji filma - Film u muzeju«, održan u studenom 2015. u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, bio je više od stručnog okupljanja - bio je poziv na buđenje. U zemlji koja je dala značajne redatelje, ostavila trag u europskoj kinematografiji i ima publiku gladnu filmskog sadržaja, nedostatak muzeja filma postaje sve očitiji i nedopustiv. Sudionici simpozija, među kojim su bili muzealci, filmski stvaratelji, povjesničari, kustosi uglednih međunarodnih institucija i drugi stručnjaci, složno su ukazali na potrebu za trajnim, institucionaliziranim mjestom koje će čuvati, interpretirati i oživljavati hrvatsku i svjetsku filmsku baštinu.

Kroz teme kao što su transformacija filmskih arhiva u digitalnom dobu, uloga kustosa u suvremenom medijskom pejzažu, zakonska zaštita audiovizualnog materijala, te pitanje zašto Hrvatska još uvijek nema ni memorijalne zbirke posvećene filmskim autorima, simpozij je otvorio ključne točke koje više nije moguće ignorirati. Filmski muzej nije luksuz – on je kulturna potreba, obrazovna platforma i identitetski kompas u vremenu kada se vizualna kultura mijenja brže nego ikad. Vrijeme je da se napravi iskorak: da film u Hrvatskoj dobije svoj dom - ne samo kao prošlost koju treba sačuvati, nego i kao budućnost koju treba stvarati.

Film nije samo zabava, već živa povijest, ogledalo društva i umjetnička forma koja zaslužuje očuvanje, istraživanje i prezentaciju. Primjerice, Eye Filmuseum je od malog arhiva prerastao u međunarodno priznatu instituciju koja ne samo da čuva filmove, već potiče inovaciju, edukaciju i kritičku refleksiju o mediju filma. Hrvatska, s bogatom filmskom tradicijom i sve snažnijom produkcijom, zaslužuje prostor za muzej koji će sustavno čuvati i promicati filmsku baštinu – ne kao zatvoreni arhiv, već kao dinamičan kulturni centar koji povezuje publiku, umjetnike i znanstvenike.

Naime, film je, kao najmlađa umjetnost, i dalje u razvoju - a muzeji filma nisu spomenici prošlosti, već investicija u kulturnu budućnost. Hrvatska treba nacionalni muzej filma - ne samo kao prostor sjećanja, već kao živo mjesto susreta, učenja, istraživanja i inovacije, koje će konačno dati filmskoj baštini status koji danas s pravom zaslužuje.