RIJKSMUSEUM

Rembrandtova "Noćna straža" je zapravo - dnevna straža!

Iako je izvorno imala drugi naziv - službeni naziv bio je »Satnija okruga II pod zapovjedništvom kapetana Fransa Bannincka Cocqa« - slika je krajem 18. stoljeća postala široko poznata pod nazivom »Noćna straža« (De Nachtwacht). Ova promjena dogodila se zbog potamnjelog izgleda slike, uzrokovanog nakupljanjem prljavštine, nečistoća i žućenjem laka tijekom vremena. Ti su faktori stvorili iluziju da izgleda kao da se scena odvija noću, iako ju je Rembrandt izvorno naslikao u dnevnom svjetlu

| Autor: Sandra USKOKOVIĆ
Restauracija slike u tijeku u staklenoj komori (Foto Jan-Kees Steenman/Rijksmuseum)

Restauracija slike u tijeku u staklenoj komori (Foto Jan-Kees Steenman/Rijksmuseum)

Kad sam prvi put, prije 15 godina ušla u Rijks muzej, odmah me obuzela njegova veličanstvenost - bila je to impresivna katedrala umjetnosti i povijesti. Svaki kutak u muzeju otkrivao je riznicu ljudske kreativnosti, a svako umjetničko djelo je šaptalo priče iz prošlosti. Veličina zbirke činila se beskonačnom, labirintom ljepote i povijesti koji me ostavio bez daha.

Vidjeti Rembrandtovu »Noćnu stražu« uživo po prvi put bilo je iskustvo koje je daleko nadmašilo moja očekivanja, oblikovana godinama proučavanja slike iz knjiga. Nijedno čitanje nije me moglo pripremiti na njezine goleme dimenzije - stajati pred platnom veličine preko 3,5 puta 4,5 metra bilo je kao da sam izravno prenesen u Amsterdam 17. stoljeća. Kao studenticu u knjigama su me impresionirali detalji Rembrandtove majstorske upotrebe svjetla i sjene, dinamično kretanje likova i psihološka dubina svakog od njih, no susret s djelom uživo otkrio je potpuno drugačiju stvarnost. Likovi su djelovali u prirodnoj veličini, njihova energija gotovo opipljiva, kao da će svakog trenutka zakoračiti izvan platna. Upečatljiva atmosfera koju Rembrandt stvara dramatičnom kompozicijom i snažnim kontrastima natjerala me da shvatim kako »Noćna straža« nije samo remek-djelo tehnike, već i iskustvo prisutnosti i veličine - nešto što se u potpunosti može doživjeti tek kad se stoji pred njom.

Operacija Noćna straža

Sada, nakon petnaest godina, ponovno sam posjetila Rijks. Muzej se nije mnogo promijenio, i slike dočekale poput starih prijatelja - poznate, a opet pune novih tajni koje čekaju da budu otkrivene. Poput Rembrandtove »Noćne straže« ovaj put obavijenom novim slojem misterije. Trenutna restauracija, otkriva detalje skrivene stoljećima - poput tragova originalne kompozicije, boja koje su izblijedjele, pa čak i dijelova slike koji su nekada bili izgubljeni.

»Noćna straža« Rembrandta van Rijna jedno je od najpoznatijih remek-djela u povijesti umjetnosti, ključna slika nizozemskog Zlatnog doba koja i dalje očarava publiku stoljećima nakon svog nastanka. Kao središnji komad zbirke Rijksmuseuma, prošla je kroz više restauracija kako bi se očuvala njezina veličanstvenost. Međutim, nikada prije nije bila predmet istraživanja tako opsežnog kao što je Operacija Noćna straža, ambiciozni konzervatorski projekt koji je započeo 2019. godine. Ova inicijativa ne samo da ima za cilj zaštititi sliku za buduće generacije, već i omogućuje dosad neviđeni uvid u Rembrandtove tehnike i materijale. Projekt služi kao ogledni primjer kako se moderna tehnologija i povijesna znanost isprepliću u otkrivanju novih dimenzija umjetničke baštine. Restauracija se odvija unutar posebno dizajnirane staklene komore u Rijks muzeju, omogućujući posjetiteljima muzeja da iz prve ruke prate ovaj zahtjevan proces.

Povijesni i kulturni značaj

Naslikana 1642. godine, »Noćna straža« je izvanredan primjer Rembrandtove sposobnosti da grupni portret oživi dinamičnim pokretom i dramatičnim osvjetljenjem. Od trenutka kada ju je Rembrandt naslikao, »Noćna straža« – koja prikazuje satniju građanske straže postala je nacionalni simbol za Nizozemce.

Za razliku od konvencionalnih portreta gradskih patrola, koji su često prikazivali statične figure u uniformnim rasporedima, Rembrandt je svoje subjekte prikazao u akciji - kako marširaju naprijed, međusobno komuniciraju i kao da izlaze iz platna. Ova umjetnička inovacija učinila je sliku jednom od najrevolucionarnijih svog vremena. »Ako to usporedite sa fotografijom svog školskog razreda, to bi bilo kao da na fotografiji sva djeca još uvijek trče naokolo«, izjavljuje glavni direktor Rijks muzeja Taco Dibbits za The Times.

Restauracija slike 1946. godine, Hericus Hubertus MartensRembrandtovu sliku 1946. godine restaurirao je Hericus Hubertus Martens (Foto: Rijksmuseum)

Izvorni, službeni naziv slike je bio "Satnija okruga II pod zapovjedništvom kapetana Fransa Bannincka Cocqa", a naručena je kao grupni portret građanske straže u Amsterdamu. U 17. stoljeću nizozemske građanske straže (schutterijen) bile su ključne za obranu gradova i održavanje javnog reda, sastavljene uglavnom od pripadnika srednje i više klase, poput trgovaca i gradskih dužnosnika za razliku od kraljevske vojske drugdje u Europi u to vrijeme. Iako schutterijen više ne postoji u izvornom obliku, njegovo naslijeđe živi u nizozemskoj tradiciji građanske odgovornosti, lokalne samouprave i decentralizirane vlasti. Ovaj model utjecao je na modernu ideju građanskog sudjelovanja u sigurnosti i demokraciji, razlikujući povijesni razvoj Nizozemske od većine europskih država s centraliziranom vojnom moći

No slika je krajem 18.stoljeća promijenila svoj izvorni naziv i postala široko poznata pod nazivom »Noćna straža« (De Nachtwacht). Ova promjena dogodila se zbog potamnjelog izgleda slike, uzrokovanog nakupljanjem prljavštine, nečistoća i žućenjem laka tijekom vremena. Ti su faktori stvorili iluziju da izgleda kao da se scena odvija noću, iako ju je Rembrandt izvorno naslikao u dnevnom svjetlu.

Izazovi konzervacije

Unatoč svojoj slavi, slika je tijekom stoljeća pretrpjela značajne izmjene, oštećenja i restauracije, što njezino očuvanje čini osjetljivim i složenim zadatkom.

Povijest slike obilježena je raznim prijetnjama, uključujući vandalizam, okolišna oštećenja i loše provedene restauracije. Godine 1715., kada je platno premješteno u amsterdamsku gradsku vijećnicu, njegovi su rubovi podrezani kako bi odgovaralo novom prostoru, čime su izgubljene ključne figure i dijelovi kompozicije. U novije vrijeme, tijekom 20. stoljeća, slika je doživjela fizičke napade: 1975. godine vandal ju je izrezao nožem, a 1990. napadač ju je zalio kiselinom. Iako su ovi incidenti sanirani pažljivom restauracijom, ostavili su trajne tragove koje konzervatori sada uzimaju u obzir u svojim istraživanjima.

Anonimnost restauratora u kutama glavnog sponzoraAnonimnost restauratora u kutama glavnog sponzora (Foto: Rijksmuseum)

Konzervatorski tim muzeja koristi najnapredniju tehnologiju za analizu i restauraciju »Noćne straže«. Slika se proučava pomoću vrhunskih metoda snimanja, uključujući makro rendgensku fluorescenciju, hiperspektralno snimanje i analizu uz pomoć umjetne inteligencije. Ove neinvazivne tehnike omogućuju konzervatorima da ispitaju podslikarske slojeve i identificiraju prethodne restauracije. Ključan aspekt projekta uključuje uklanjanje slojeva požutjelog laka koji prikrivaju izvornu Rembrandtovu paletu boja. Kroz precizna kemijska ispitivanja, konzervatori su razvili metode za sigurno uklanjanje tih slojeva bez oštećenja donjeg sloja boje. Proučavanje sastava pigmenata također je dovelo do revolucionarnih otkrića, poput rijetkih narančastih pigmenata za koje se ranije nije znalo da ih je Rembrandt koristio.

Operacija Noćna straža predstavlja revolucionarnu prekretnicu u području umjetničke konzervacije I postavlja nove standarde. Kako istraživanje napreduje, svako novo otkriće dodaje još jedan sloj priči o ovom ikoničnom djelu, dokazujući da se i nakon gotovo četiri stoljeća, »Noćna straža« kroz restauraciju zapravo otkriva kao novo umjetničko djelo.

Transparentnost i uključivanje javnosti

Jedna od ključnih značajki Operacije Noćna straža jest njezina transparentnost. Za razliku od tradicionalnih konzervatorskih projekata koji se odvijaju iza zatvorenih vrata, ova inicijativa se provodi u posebno dizajniranoj staklenoj komori unutar Rijks muzeja, omogućujući posjetiteljima da u stvarnom vremenu prate proces restauracije.

Rijksmuseum - noćna straža

Posjetitelji muzeja mogu iz prve ruke pratiti zahtjevni proces restauracije (Foto Sandra USKOKOVIĆ)

Dok promatram posjetitelje muzeja, primjećujem kako neprestano snimaju restauratorski tim, bilježe svaki njihov pokret i dijele snimke na društvenim mrežama. »Ova kolica s našim materijalima iznosimo svako jutro. I tada zaista imam osjećaj kao da stupam na pozornicu. Najviše me brine da mi ne ispadne skalpel pred svima«, tvrdi njena kolegica - restauratorica.

Izlaskom pred publiku svako jutro ovi restauratori postaju performeri a publika postaje „lokalna zajednica“ koja sudjeluje u ovom performansu. Ovakav transparentni i inkluzivni pristup restauraciji ne samo da educira javnost o složenosti očuvanja umjetnosti, već i jača njihovo razumijevanje majstorskog umijeća iza ovog remek-djela.

Zanimljivo je da svi članovi restauratorskog tima nose crne laboratorijske kute s logom AkzoNobel i natpisom »Operacija Noćna straža«. Kako ističe restauratorica Verslype za The Financial Times, »vizualni identitet s crnim kutama djeluje poput zaštitnog sloja te nas čini gotovo anonimnima u digitalnom prostoru što nam pomaže«. Naime, oko 2,5 miliona ljudi godišnje vidi sliku Noćna straža ali i restauratore koji rade na njoj.

Suvremene mecene

Podrška sponzora poput AkzoNobela igra ključnu ulogu u restauraciji umjetničkih djela, osiguravajući očuvanje kulturnih blaga poput Rembrandtove »Noćne straže« za buduće generacije. Njihova stručnost u području tehnologija i znanosti o materijalima i bojama izravno doprinosi zaštiti osjetljivih djela, dok njihova financijska podrška omogućuje vrhunska istraživanja i konzervatorske zahvate.

Sponzorstvo AkzoNobela predstavlja strateško ulaganje koje spaja korporativnu odgovornost s poslovnim interesima. Ističe njihovu stručnost u području boja i materijala, jača globalnu prisutnost brenda te naglašava njihovu predanost inovacijama, održivosti i kulturnoj baštini.

Gledajući restauratore kako pažljivo istražuju svaki centimetar platna, osjećala sam se kao da sam dio tog istraživačkog procesa, svjedok otkrivanja tajni koje su ležale skrivene ispod slojeva vremena. Kao da je sam Rembrandt ostavio tragove, skrivene šifre koje čekaju da budu pronađene. Taj susret s djelom koje se neprestano razvija i otkriva nove priče bio je poput povratka kući - ali u dom koji se, poput same umjetnosti, neprestano mijenja i obogaćuje novim značenjima.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook X