Društveni roman ceste o osamostaljenju jedne žene

Knjiga »Strada fortunata« ili cesta sreće istodobno je, kao što naslov sugerira, roman ceste, ali i ljubavni te društveni roman te, možda i ponajviše, roman o osamostaljenju jedne žene. Priča je, kakve već znaju biti štorije s ovih balkanskih područja, nesvakidašnja, originalna i zanimljiva, a pripovijeda nam je u prvom licu Magdalena zvana Megi, žena koja je u trenuku kad je upoznajemo u svojim četrdesetima i iza nje je raskinuti brak te dvoje odrasle djece.

No, tim činjenicama koje bi mnoge druge žene »ubile u pojam« ona nije nimalo razočarana. Naprotiv, stečenu slobodu koristi kako bi živjela po svojoj volji pri čemu je ne smeta ni to što nema vlastiti stan ili kuću. Umjesto toga ima posvuda po svijetu puno prijateljica i prijatelja koji je, znajući za njezino stanje, pozivaju da kod njih boravi kad oni odu na godišnji ili slično, a to obično znači mjesec, pa i više dana. I tako se Megi, a da joj to ne smeta, pretvara u čuvarkuću vagabunda. Baš kao takvu upoznajemo je u jednom londonskom stanu u kojem živi dok se vlasnici ne vrate. Boravak u njoj najdražem gradu koristi kako bi radila ono što najviše voli – pisala. I tako kreću sjećanja i nastaje ova knjiga.

Od grada do grada

Kao mlada djevojka Megi u rodnom neimenovanom gradu neke od balkanskih državica nastalih raspadom Jugoslavije upoznaje čuvenog novinara Vitezovića, svima znanog kao Vitez. Kratko poznanstvo rađa obostranim simpatijama pa žudno ulaze u vezu koja je u početku sasvim dobra jer Viteza kao medijski utjecajnu osobu na svoju stranu žele privući sve političke opcije u tom trenutku vrlo mlade države.

No on ima jasno određen sustav vrijednosti i ne želi ni s kim tko nije moralan. Naravno, u takvim uvjetima brzo mu se događa da za aktualnu vlast postaje politički nepodoban i uskoro počinje neslužbeni »lov« na njega i to kroz najrazličitije oblike pritisaka i prijetnji. Vitez shvaća da mu je u takvoj okolini ne samo onemogućen rad, već i ugrožen život. Zato u dogovoru s Megi odlaze, a budući da on ima puno novca, a još ih je više na različite načine u stanju zaraditi, njegov je izbor da se ne skrase na jednom mjestu, već putuju od grada do grada i žive po hotelima. Megi u početku to prihvaća kao nešto zanimljivo, čak i potrebno kako bi Vitez »zameo trag« pred eventualnim političkim neistomišljenicima. No, sve skupa uskoro joj postaje naporno, posebno zbog sinčića s kojim su krenuli na put i koji nema doma, osim automobila s kojim putuju i hotelskih soba u kojima odsjedaju.

Put k slobodi

No njezina volja Vitezu je nebitna pa nastavljaju taj lutalački način života u okviru kojeg tek ponekad nešto duže znaju boraviti u Londonu koji im se najviše sviđa. Na tim krstarenjima Europom rađa se i drugo dijete, kći, a Megino nezadovoljstvo tim načinom života dovodi nakon brojnih svađa i sukoba do odluke da se po odlasku na ljetovanje kod svoje obitelji u toj neimenovanoj državici ne vrati s djecom suprugu, a nakon što je on zakonski i uz pomoć policije prisili na povratak, njihovi su odnosi sve teži. No ostaju zajedno sve dok djeca ne odrastu, a kad Vitez nađe ljubavnicu Megi rado pristaje na razvod, tim više što joj on osigurava dovoljne količine novca za život. I tako ona počinje svoj lutalački način života nazivajući sama sebe čuvarkućom vagabundom.

Životna priča koju nam je Olja Knežević predstavila ovim romanom nudi jasne vizije teškoća života u društvu koje još uvijek nije steklo temeljne osnove demokracije, ali još jasnije i uspješnije prikazane i istaknute okvire bračnog života u kojem bi žena, ponajprije zato jer je slabiji spol i jer ne zarađuje, trebala šutjeti i raditi ono što muž želi. U potpunosti poštujući suprugove nedvojbene sposobnosti Magdalena ipak ne želi sebe u tolikoj mjeri podrediti njegovim željama, a taj drukčiji način razmišljanja posebno se razvija nakon što upiše kvalitetne radionice kreativnog pisanja te je sve zapaženija na londonskoj književnoj sceni. Naravno, put k slobodi, samostalnosti i poštivanju njezine individualnosti neće biti nimalo lagan jer Vitez nije ni spreman ni sposoban prihvatiti njezinu samostalnost, ponajprije činjenicu da ona vrijedi puno više od tek fizički lijepe žene koju je odabrao za svoju suprugu.

Izlazak iz okova braka

Zato se njihov život, a to znači i ovaj roman, pretvara u priču o bračnim sukobima i raspravama o bračnim i obiteljskim obvezama i dužnostima pri čemu je Magdaleni jako teško skršiti okove nametnutih odnosa utemeljenih na patrijarhalnom pogledu na svijet. Na svu sreću ona u tome ipak uspijeva, a stranice koje opisuju tu njezinu borbu – u okviru koje često ni sama nije bila sigurna što je dobro i je li u pravu – donose, logično, brojne stranice bliske feminističkim stavovima, kritiku muškaraca i njihove sklonosti ratovima, analizu nepotrebne muške dominacije u braku i vezama općenito... Drugim riječima, daje neuljepšanu sliku svijeta koji svijet po mjeri glavne junakinje postaje tek nakon što je izašla iz okova braka i postala slobodna. »Nakon rastave želim samo sebe«, zaključuje u jednom trenutku Magdalena šaljući jasnu poruku svima.