IZLOŽBA KLÁRE HOSNEDLOVE U HAMBURGER BAHNHOFU
Zagrljaj materijala i sjećanja: Između intime i monumentalnog
Hosnedlova istražuje dom, utopiju, pamćenje i svakodnevni život kroz različite političke sustave. Materijali u instalaciji Kláre Hosnedlové postaju nositelji priča: svaki element – staklo, pijesak, metal, zvuk i nit – otvara vlastiti svijet značenja. Zajedno grade prostor u kojem se krhkost i snaga, prošlost i sadašnjost, osobno i kolektivno prepliću u jedinstvenom umjetničkom pejzažu
Monumentalna instalacija Kláre Hosnedlové u povijesnoj dvorani Hamburger Bahnhofa (Foto Sandra USKOKOVIĆ)
Berlin jest grad umjetnosti, a Hamburger Bahnhof dio je tog živopisnog kulturnog krajolika. Hamburger Bahnhof dovršen je 1847. godine kao polazište željezničke pruge Berlin - Hamburg. Djelo arhitekta Friedricha Neuhausa, u kasnoneoklasicističkom stilu, postao je uzor za kasnije berlinske kolodvore. Danas je jedini sačuvani kolodvor iz tog vremena.
Zgrada je imala središnju dvoranu s četiri kolosijeka i s krilima za dolaske i odlaske. Zbog sve većeg željezničkog prometa zatvorena je 1884. godine. Od 1906. u njoj se nalazio Muzej prometa i graditeljstva, a nekadašnja glavna dvorana pretvorena je u izložbeni prostor s modelima lokomotiva i vagona.
Mjesto susreta
U svojoj prvoj funkciji kao željeznički kolodvor, gornji katovi Hamburger Bahnhofa bili su rezervirani kao administrativni i stambeni prostori za osoblje. Nakon što je postao Muzej prometa i graditeljstva, ti su prostori prenamijenjeni u izložbene prostore i urede. Iako kolodvor više nije bio operativan kada su nacionalsocijalisti 1933. godine došli na vlast, bivši kolosijeci zgrade zadržani su kao dio berlinske željezničke mreže. Tijekom razdoblja nacističke vlasti (1933. – 1945.), ova je mreža služila za deportaciju Židova i drugih progonjenih skupina stanovništva iz Berlina u geta i logore smrti između 1941. i 1945. godine.
U 1990-ima je arhitekt Josef Paul Kleihues tijekom obnove dodao stakleni most koji povezuje kabinete. Taj most pruža uvid u povijesnu dvoranu i unutarnje dvorište, pozivajući na razmišljanje o složenoj povijesti ovoga mjesta.
Od svog otvaranja 3. studenoga 1996. kao doma zbirke Nacionalne galerije suvremene umjetnosti, zgrada se razvila u međunarodno mjesto susreta suvremene umjetnosti. Godine 2026. Hamburger Bahnhof proslavit će svoju 30. obljetnicu programom koji obuhvaća povijest ovog prostora i njegovu budućnost.
Kulturno pamćenje
Monumentalna instalacija Kláre Hosnedlové za Chanel narudžbu u povijesnoj dvorani Hamburger Bahnhofa usredotočuje se na dom, utopije i svakodnevni život u različitim političkim sustavima. Najveća dosad prostorno-ekspanzivna skulpturalna scena Hosnedlové stvorena je od tapiserija visokih do devet metara, objekata prilagođenih prostoru, organski oblikovanih reljefa i velikih vezova. Predlošci za vez su filmske i videosnimke performativnih intervencija koje je umjetnica izvela u Berlinu.
Polazišna točka za njene radove su arhitektura, filmovi i romani koji su oblikovali kulturno pamćenje posljednjih stoljeća u pograničnim regijama današnje Češke. Njezina instalacija spaja tapiserije, ručno lijevano staklo, pijeskom prekrivene skulpture, metalne ploče, vezove i zvučne pejzaže, pretvarajući industrijsku arhitekturu muzeja u prostor mašte i zajedničkog iskustva.
»Zagrljaj« u Hamburger Bahnhofu najveća je dosadašnja institucionalna samostalna izložba Kláre Hosnedlové. Umjetnica u povijesnoj industrijskoj dvorani muzeja stvara utopijski pejzaž od lanenih vlakana, veza, lijevanog stakla, pješčenjaka, gline, željeza i betonskih ploča.
Fokus je na ruralnim područjima današnje Češke, obilježenima zanatskim i industrijskim proizvodnim procesima te promjenjivim nacionalnim granicama. Betonske ploče i željezni zidovi, primjerice, referiraju se na arhitekturu komunističkog razdoblja. S Hosnedlovom (rođ. 1990.) Hamburger Bahnhof predstavlja mladu umjetnicu u glavnoj dvorani koja proširuje granice skulpture prostorno specifičnom instalacijom.
Materijali u instalaciji Kláre Hosnedlové postaju nositelji priča: svaki element – staklo, pijesak, metal, zvuk i nit – otvara vlastiti svijet značenja. Zajedno grade prostor u kojem se krhkost i snaga, prošlost i sadašnjost, osobno i kolektivno prepliću u jedinstvenom umjetničkom pejzažu.
Staklo, pijesak, metal
Devet elemenata od obojenog, mliječnog stakla oštro strši iz reljefa prekrivenih pijeskom, postavljenih na metalne zidove. Kontrast između krhkog stakla i masivnih, kamenolikih skulptura stvara sklad koji istodobno prenosi i krhkost i snagu.
Za izradu staklenih objekata Hosnedlová surađuje s obrtnicima čije je umijeće oblikovano znanjem prenošenim generacijama. Korištenjem ručno lijevanog stakla - materijala koji oblikuju i prirodne sile i ljudska intervencija - umjetnica upućuje na duboko ukorijenjenu povijest ovih tehnika. Instalacija se oslanja na regionalne tradicije i istražuje međuodnos prirodnih sila i ljudske industrije, pokazujući kako se krajolici, materijali i kulturne prakse neprestano mijenjaju i oblikuju kroz vrijeme.
Sedam skulptura prekrivenih pijeskom raspoređeno je kroz instalaciju i pričvršćeno na tvrde zidove te na tkane tapiserije. Njihove teksture prizivaju fosile i podsjećaju na prapovijesnu prošlost Moravske. U isto vrijeme, način na koji su postavljene podsjeća na zidne frizove iz socijalističkog razdoblja, kakvi su nekad krasili javne zgrade u komunističkoj istočnoj i srednjoj Europi.
Kao dijete, Hosnedlová je skupljala fosile, doživljavajući ih kao blago koje nosi uspomene i tragove drugih svjetova. Kao i ti fosili, njezine skulpture čuvaju sjećanja, povezujući izvezene slike s ručno lijevanim staklom kako bi uhvatile prolazne, krhke trenutke. Iako su izrađene od teških materijala, odišu kretanjem i nadilaze veličinu fosila iz umjetničina djetinjstva. Kao i drugi elementi izložbe, one mijenjaju percepciju veličine kod promatrača i otvaraju beskrajne mogućnosti za maštu.
U osam lukova povijesne dvorane umetnute su valjane metalne ploče koje uokviruju i obuhvaćaju instalaciju u središtu prostora. Inspirirane izraženim metalnim gredama muzeja, ploče proširuju arhitekturu i pretvaraju elemente povijesne zgrade u sastavni dio instalacije.
Hladne, industrijske površine ploča stvaraju snažan kontrast toplim, organskim materijalima koji ispunjavaju dvoranu. Zatvaranjem dijela prostranog unutrašnjeg prostora, ploče stvaraju osjećaj intimnosti i jasnoće, mijenjajući način na koji se prostor doživljava. Spoj skulpture i strukture naglašava prostornu koherentnost instalacije i ujedinjuje njezine različite elemente.
Zvuk i nit
Četiri visoka stupa zvučnika raspoređena kroz povijesnu dvoranu projiciraju slojevitu zvučnu kompoziciju. Glasovi Lade, ženskog zbora koji pjeva u moravskim mikrodijalektima, isprepliću se sa zvučnim pejzažem crkvenih zvona, instrumentalnim dionicama i stihovima na češkom jeziku koje izgovara reper Yzomandias.
Soundtrack su za ovu instalaciju razvili skladatelj i performer Billy Bultheel, sa sjedištem u Berlinu i Bruxellesu, i njegovi suradnici. Samo ozvučenje potječe iz berlinskih techno klubova, od kojih neki danas više ne postoje. Zvučnici nose vlastite uspomene oblikovane prošlim okupljanjima i zajedničkim iskustvima. Prašnjavi i izgrebani, neki više ne rade, a upravo time naglašavaju širu temu zastarijevanja koja se provlači kroz cijelu instalaciju.
Deset vezova ugrađeno je u skulpture prekrivene pijeskom, obješeno na tapiserije od lana i konoplje te integrirano u metalne zidove. Svaki prikazuje fragment - ispružene prste, upaljač, goli leđa - preuzet iz tihih performansa bez publike, koje je umjetnica izvodila i fotografirala u ranijim izložbama i na brutalističkim fontanama u Berlinu.
U sporom, meditativnom procesu, umjetnica prenosi detalje tih performansa u vezene prizore. Jedan od tih performansa, izveden u Hamburger Bahnhofu, poslužit će kao izvor slika za njezinu sljedeću instalaciju. Ovi detaljno izrađeni radovi naglašavaju kontraste između navodno ženskog i muškog znanja, između sitnih detalja i monumentalnog formata. Hosnedlová širi pojam veza izvan okvira kućne tradicije i koristi ga kao sredstvo za istraživanje sjećanja i transformacije.
Nit pripadnosti
Instalacija Kláre Hosnedlové »Zagrljaj« otvara prostor za promišljanje kontrasta između krhkosti i monumentalnosti, intime i industrijskog okruženja, pri čemu snažno povezuje osobno sjećanje i kolektivnu povijest.
Ovaj rad pokazuje kako umjetnost velikog formata i uranjajuće prirode može preoblikovati našu percepciju prošlosti. Tradicionalni vez i staklo, fosilima nalik skulpture i industrijski elementi upućuju na kulturne i povijesne slojeve zajednice, dok zborsko pjevanje i zvučni pejzaži stvaraju osjećaj kolektivnog doživljaja. Baveći se temama utopije i promjenjivih granica, Hosnedlová podsjeća da umjetnost može biti alat za maštanje i stvaranje novih oblika zajednice i pripadnosti u društvima obilježenima podjelama.
Novo poglavlje u povijesti muzeja
Channel narudžba u Hamburger Bahnhofu je godišnja inicijativa koja otvara novo poglavlje u povijesti muzeja, omogućujući umjetnicima realizaciju velikih projekata. Svojim opsegom i vizijom partnerstvo postavlja nove standarde za projekte u javnim institucijama. Suradnja omogućuje umjetničke reinterpretacije ikonične industrijske arhitekture muzeja od 2.500 četvornih metara, koristeći je kao prostor za razmjenu s publikom.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook X
