SUDAR IDENTITETA I MOĆI
Trumpova »multikulturalizacija" američkog društva
Globalizacija je obogatila kulturnu razmjenu, ali i potaknula eroziju identiteta, resursa i društvene stabilnosti. U novom geopolitičkom poretku jačaju prikrivene borbe kulturnih, političkih i klasnih skupina, što vodi napetostima i radikalizaciji. Proces »multikulturalizacije« otkriva sukob interesa, potražnju za pravima i rastuću polarizaciju društava
ISTOCK
Proces globalizacije je obogatio kulturnu razmjenu na svjetskoj razini i omogućio mnogim narodima civilizacijski, urbanistički i ekonomski napredak, ali je i doveo do erozije lokalnih i tradicionalnih posebnosti, rasprodaje prirodnih resursa i otuđenja.
Ovaj složen proces nije jednosmjeran jer možemo govoriti i o »amerikanizaciji svijeta«, ali i »latinizaciji Amerike«. Koncept globalizacije je povezan je s fenomenom multikulturalnosti, posebice u oblikovanju socijalno-političkih dinamika u svijetu.
Novopresloženi ‘Svijet nakon Trumpa’, jačanje islamskog svijeta, porast popularnosti socijalističkih upravljačkih modela, proruski utjecaji na izborne politike u Europskoj uniji i agresija na Ukrajinu, dominacija Kine te eksplozija prosvjednih kultura diljem svijeta koje u sebi njeguju politike otpora, pokrenuli su proces »multikulturalizacije« koji rezultira konstantnim prikrivenim borbama sukobljenih društvenih grupa i u konačnici njihovom radikalizacijom.
Novi koncept
Novi koncept »multikulturalizacije« obuhvaća obilježja fenomena »globalizacije« i »multikulturalnosti«. Koncept ukazuje etabliranje lokalnih i globalnih prikrivenih borbi za prirodne i materijalne resurse te za društveno priznanje suprotstavljenih identitetskih kultura.
Političko-medijske rasprave, protesti i incidenti sukobljenih kultura koje polariziraju suprotna politička gledišta, klasne, nacionalne ili vjerske razlike, instrumenti su provedbe ovih bitaka. Promjene u društvu nastupaju periodički, a trenutačno svjedočimo revolucionarnim tehnološkim pomacima te geopolitičkom preslagivanju socioekonomske slike svijeta. Kulturne skupine, u želji za materijalnim i duhovnim opstankom te održavanjem na životu onoga što smatraju bitnim za prepoznavanjem sebe unutar društva, zahtijevaju svoja prava. Različitim medijskim, vjerskim, umjetničkim i političkim djelovanjem i pritiscima, natječu se za nastavak svoje dominacije.
Britanski profesor Tariq Modood (2011.) kaže da svako društvo, podudarno u interesima i vrijednostima, ima problema pri postizanju savršene harmonije te da pojedinci i skupine često imaju poteškoće u društvenoj identifikaciji, ali i u izražavaju neprijateljstva prema jednih prema drugima. Dietlind Stolle i Allison Harell (2010.) kažu da se takvi sukobi na kraju rješavaju u političkoj areni te da će liberalne demokracije uskoro dosegnuti svoju točku pucanja, što i jest danas vidljivo u Sjevernoj Americi i Europi.
Često suprotstavljeni parovi multikulturalne borbe danas se mogu prepoznati ne samo u religijsko-etničkim suprotnostima poput Palestina-Izrael, Ukrajina-Rusija, Židovi-muslimani, multikulturalizam-monokulturalizam, islamofobija-kršćanofobija, već i klasnopolitičkim, odnosno svjetonazorskim polarnostima poput elite-masa, liberalno-konzervativno, lijevo-desno, komunisti-konzervativci, socijalisti-kapitalisti, Republikanci-Demokrati, fašizam-antifašizam itd.
Asimilacija i integracija
Kako bi bolje shvatili što podrazumijeva pojam ‘multikulturalnost’, potrebno je raščlaniti dva slična pojma, pojmove »asimilacija« i »integracija«, a njihovu razliku je dobro objasnio Modood (2011.). Kaže da je »asimilacija« jednosmjerna, a »integracija« dvosmjerna društvena interakcija.
Kod asimilacije je poželjan rezultat onaj u kojem novopridošlice ne smiju poremetiti društvo u koje se doseljavaju te postaju što sličnije svojim novim sunarodnjacima. Kod integracije se, s druge strane, od pojedinaca većinske zajednice, kao i od imigranata i etničkih manjina, očekuje efikasnost i aktivnost u izvršavanju svojih društvenih zadataka o obveza pa ih se ne može kriviti ako se nisu uklopili u prostor institucija. U okviru tih institucija koje uključuju poslodavce, civilno društvo i vladu, ta se ista integracija mora provoditi.
"Multikulturalnost" je pristup koji uključuje različite skupine, a ne samo pojedince, da djeluju različito, u konstantnoj težnji za priznavanjem njihovih pravnih, etničkih ili religijskih dimenzija i njihove političke participacije kroz institucionalne politike. Naravno, uvijek postoji opravdana zabrinutost zatvorenosti određenih skupina zbog vlastite pasivnosti ili zbog ne interakcije među skupinama na lokalnoj razini, a čest primjer su getoizirane skupine imigranata koje se niti ne trude asimilirati, integrirati ili multirkulturalizirati, a očekuju odrađena prava, društveni status i ekonomsku korist.
Pojam »multikulturalnosti« suprotstavljen je pojmu »melting pota« (hrv. kotao za taljenje) iz davne 1908. godine. Ova metafora se odnosi na američki sustav odnosa prema useljenicima, a podrazumijeva asimilaciju njihovih različitosti unutar dominantne kulture. Iako su Sjedinjene Američke Države izrasle na ljepoti različitosti, ali u vidu podvlačenja useljeničkih kultura unutar jedne jedinstvene, one američke, gdje svi imaju jednaka prava i gdje se svi osjećaju kao ravnopravni građani, u praksi to nikada nije bilo provedeno do kraja. Intenzivne nelegalne migracije su dodatno naglasile pukotine tog koncepta.
Atmosfera lova na ilegalne migrante i uvođenja reda i mira u gradovima diljem Amerike koristeći specijalne vojne jedinice Nacionalne garde, samo je pridonijela nedavnom gubitku Republikanca na lokalnim izborima u onim državama koje do sada nisu bile pod Demokratskim upravljanjem. Mnogi migranti su, kao nerazmjerno manje imućni pripadnici etničke manjine i siromašni u smislu ljudskog kapitala, bili u nemogućnosti asimilirati se u društvo. Ono što se vidno promijenilo nakon drugog dolaska predsjednika Donalda Trumpa na vlast jest diverzifikacija između legalnih i ilegalnih imigranta, većinom Latinoamerikanca koje, prema njegovom mišljenju, treba deportirati u njihove domicilne zemlje. To su isti ljudi koji su do jučer obavljali slabo plaćene poslove koje većinsko stanovništvo više niti ne želi raditi. Politika Imigracijskih i carinskih poslova (ICE) u vidu nehumanog hvatanja ilegalnih imigranata je najavila proces dubokog identitetskog sukoba i dodatnog nametanja isticanja razlika među populacijom, što u američkoj i stranoj javnosti nije dobro prihvaćeno.
Pogubljeni demokrati
Multikulturalnost se odnosi na priznavanje suživota različitih kulturnih, etničkih, vjerskih i jezičnih skupina uz međusobno poštovanje i njihov ravnopravan položaj u društvu. Kultura uključuje baštinu, znanja, moral i običaje, ali i povijesno pamćenje, a njeguje se i potvrđuje kroz medijske, umjetničke prakse te prakse vjerskog i političkog ceremonijala. Kulturna identifikacija izvor je resursa za daljnje stvaranje, oplodnju misli i ideja pojedinaca, grupa, nacija i vjerskih svjetova, a omogućuje interakciju i olakšava izražavanje unutar društvenih cjelina.
Henri Tajfel i John Turner (1979.) govore o sociološkoj perspektivi društvenih identiteta te naglašavaju urođenu ljudsku sklonost stvaranju razlika između ‘nas’ i ‘njih’, čak i na najmanjim osnovama, gdje gotovo uvijek dolazi do stereotipizacije one potlačene skupine. Ipak, Trumpovo biračko tijelo se nije prepoznalo u njegovim nasilnim reformama i praksama, od kojih su mnoge izvan legislativnih okvira, a mnoge izvan svakog dosadašnjeg moralnog koda. Osjeća se određeno razočaranje što se Americi nije vratio obećani prosperitet i rast životnog standarda srednje klase koju čine miješani etnički identiteti, već se društvo još dublje polariziralo i etiketiralo u određene kategorije.
Demokrati su trenutačno pogubljeni i nejasno izražavaju svoju viziju Amerike budućnosti. Za razliku od njih, Republikanci jasnije artikuliraju svoje konzervativne politike i vrlo su konkretno javno interesno povezani s tehnološkim milijarderima. Vidljivo je da se demokrati polako dijele u dva klana, onaj liberalno-demokratski koji je u zamoru svojih ideja i onaj demokratsko-socijalistički u doticaju s popularnom retorikom Bernieja Sandersa i Zohrana Mamdanija koji su u američko društvo uveli razumijevanje o potrebi uvođenja elemenata tzv. socijalne države (eng. welfare state) u državne politike.
Radi se zapravo o politikama koje su već integrirane u sve vlade Europske unije, a odnose se na važnost prava na obrazovanje, ekonomsku sigurnost i zdravstveno osiguranje, odnosno na osnovna ljudska prava koja bi trebala biti omogućena svakom Amerikancu. Turneja demokratskog socijalista Bernieja Sandersa i demokratske kongresnice i aktivistice Alexandrie Ocasio-Cortez u borbi protiv oligarhije (eng. Fight Oligarchy Tour) osvijestili su Amerikance o novom političko-socijalnom okviru te napravili ideološku pripremu Njujorčana za Mamdanijevu pobjedu.
Neosviještenost demokrata u tome što žele postići svojim politikama, može se sažeti kroz ponašanje predsjedničke protukandidatkinje Kamale Harris tijekom nedavne promocije svoje nove knjige »107 dana«.
Naime, Hariss se opravdava za gubitak izbora tako što krivnju svaljuje na bivšeg američkog predsjednika Joea Bidena koji joj je zavlačenjem njene kandidature uništio priliku za pobjedu. Istovremeno, Harris potpuno izostavlja ključni propust kampanje. Mnogi smatraju da demokrati nisu prepoznali povijesni trenutak u kojem je veći naglasak trebao biti na stavljen na rješavanje egzistencijalnih pitanja, a manje na ideološko distanciranje od MAGA konzervativizma.
Buđenje srednje klase
Postalo je potpuno jasno da je pobjeda Zohrana Mamdanija bila više simbolička, nego što su glasači povjerovali da će sva njegova obećanje biti sprovedena u djelo. Iako je imao nedovoljno kvalitetne protukandidate, vodio je karizmatičnu, ali populističku kampanju koja je oduševila prosječnog stanovnika New Yorka, ali i ljude diljem svijeta. Njegovim dolaskom se najavljuje nova struja progresivnog promišljanja socijalnih politika koja će se najvjerojatnije proširiti Amerikom gdje opada oduševljenje s bilijunašima za koje polovina stanovništva smatra da su prijetnja demokraciji.
Mamdani aktivno radi na formiranju nove gradske koalicije koja će okupiti srednju i radničku klasu s naglaskom na multikulturne snage, a koja će poduprijeti lijeve politike poput povećanja poreza bogatima radi financiranja obnavljanja infrastrukturnih projekata i socijalnih programa. Zanimljivo je to da je Mamdani nakon izbora pristao na sastanak s Trumpom, što je najbolji pokazatelj njegove pragmatičnosti i racionalnosti te dubinskog shvaćanja da bez potpore predsjednika neće moći ništa realizirati. Mnogi komentiraju da su obojica slični jer vole biti pod svjetlom medijske pažnje, također oboje su talentirani populisti i radikalni na svoj način, a u budućnosti će najvjerojatnije postići zajednički jezik i biti saveznici.
Trump je osjetio bojazan od Mamdanijeve popularnosti i porasta socijalističkog razmišljanja koje buja među mladima. Pružanjem ruke potpore Mamdaniju, Trump je zapravo orkestrirao svoju političku dominaciju i napravio pametnu stvar jer će time moći kontrolirati neke njegove poteze i prisvajati ih sebi kao uspjeh.
Za vrijeme toplog prijema Trump je izjavio da »najveći ljudi dolaze u ovalni ured na sastanke i nikoga nije briga... kad si ti došao, cijeli svijet je na nogama... došao si niotkuda, a napravio si nešto veliko...«. Trumpove riječi zvuče gotovo jednako kao riječi pjesme »Bad and Boujee«, najvećeg trap hita skupine Migos. Stihom »we came from nothin’ to somethin’ nigga« (hr. »Došli smo iz ničega u nešto, crnjo«), Migosi se osvrću na svoj preko noći stečeni uspjeh kojeg su ostvarili preko trap glazbe, a čime postaju nova kul buržoazija.
Upravo Mamdani želi redefinirati novu kul buržoaziju New Yorka, s novim univerzalnim pravima i prilikama za sve građane. Bez obzira na komični prizor susreta Trumpa i Mamdanija, svima je jasno da se mladi gradonačelnik sprema na puno dugovječnije i dalekosežnije poteze. Njegov plan je puno sveobuhvatniji i na njega se gleda kao nastavak demokratske loze koja će možebitno pomoći srednjem sloju da ponovo dosegnu ‘američki san’.
Mamdani je tijekom kampanje, uz navedeni naglašeni socijalni narativ, koristio i multikulturalizam kao političku borbu. Zapravo možemo reći da je multikulturalizirao svoju kampanju diskursom koji se odnosi na osnaživanje etničkih, vjerskih te ugroženih supkulturnih skupina grada kroz veću vidljivost i zakonska prava.
Razvidno je postalo da je woke-kapitalizam demokrata zamijenjen socijalističkim brendingom uronjenim u trenutno popularan aktivistički marketing. U tom kontekstu je i koketirao s pro-Palestine pokretom i imao veliku financijsku i medijsku potporu velike islamske zajednice u Americi te onu od različitih udruga koje se bave antifa prosvjednim djelovanjem, a koje financira zaklada Otvoreno društvo Georgea Sorosa.
Naime radi se o nizu udruga koje vrlo selektivno i interesno osuđuju pojedini genocid, nasilje ili govor mržnje, dok promoviraju rasnu, klasnu, vjersku i etničku ravnopravnost sviju. Pro-Palestine narativ bio jako popularan za vrijeme trajanja izborne bitke u New Yorku. Sam pokret je započeo na sveučilišnom kampusu Sveučilišta Kolumbija, gdje su u okviru smjerova društvenih i političkih znanosti obrazovani mladi Amerikanci bili upoznati s neo-marksističkim kritičkim teorijama otpora prema kolonijalizmu, kapitalizmu, fašizmu i rodnoj ravnopravnosti. Pro-Palestine pokreti su upravo i krenuli s navedenog kampusa, a kulminirali su i završili Mamdanijevom pobjedom. Dok mu je arivistički vjetar puhao u leđa, Mamdami se tijekom izbornog perioda otvoreno izjašnjavao protiv Izraela i Benjamina Netanyahua, ali ne i protiv terorističke organizacije Hamas, što je proizvelo val antisemitizama u samom New Yorku.
Nova kul buržoazija
Migracije su pridonijele multinacionalnoj, kozmopolitskoj i multikulturalnoj prirodi društava, posebno u Zapadnoj Europi i Sjevernoj Americi. Novi društveni pokreti i oblici aktivizma, poput feminizma i različitih rasno i etnički utemeljenih skupina, postali su sve važniji u posljednjih nekoliko desetljeća, posebice na Zapadu.
Te skupine često dovode u pitanje jesu li ‘univerzalni’ ideali koji podupiru politiku preraspodjele zaista univerzalni ili idu više u korist individualnim skupinama. Mamdani je već otprije bio upoznat s politikom multikulturalizma na nekoliko načina, od obiteljskog nasljeđa pa do njegovog volontersko-političkog i trap glazbenog djelovanja. Multikulturalizam s kojim je koketirao u kampanji i koji mu je dao identifikacijsku odskočnu dasku, zaokrenuo je prema društvenoj borbi za klasni opstanak.
Tri ključne ideje multikulturalizma – jednakost, multi i integracija – Mamdani je povezao na etničko-religijskoj, ali i klasnoj razini. Da bi oblikovao proces ‘multikulturalizacije’ New Yorka, u kampanji se koristio s nekoliko poetika. U vizualnom jeziku je istaknuo žive boje grada New Yorka i Indije.
Američko nametanje nepravednog mira Ukrajini
Venezuela uživa veliku potporu Rusije i Kine u dopremi oružja i plasmana nafte, koje ima u izobilju, na strana tržišta. Paradoksalno, ali radi se o istoj Rusiji koja uživa potporu Trumpa u kontekstu rata u Ukrajini. Radi se o istoj Rusiji koja svakodnevno napada infrastrukturne i civilne teritorije Ukrajine i koja je odvela u smrt gotovo 1 milijun vlastitog stanovništva te Rusije koja postaje sve ovisnija o Trumpovoj Americi.
Nakon prijateljskog i povijesnog susreta Putina i Trumpa na Aljasci, američki predsjednik je normalizirao njegove imperijalne aspiracije prema Ukrajini i nekim zemljama Europske unije.
Zadnje vijesti su gotovo šokantne i izražene u okviru novog američkog mirovnog prijedloga plana završetka rata i osiguranja primirja zaraćenih strana. Originalni okvir američkog izaslanika Steve Witkoffa, nekretninskog mogula bez velikog diplomatskog iskustva, opisan u 28 točaka, naočigled sramotno ide u korist Rusiji i više zvuči kao poslovni, a ne mirovni plan. Trenutačno se vode važni pregovori u Ženevi između SAD-a, Rusije, Ukrajine i Europske unije, gdje se raspravlja o revidiranih 19 točaka, s ciljem većeg poštovanja ukrajinskog suvereniteta. Iz ovoga je vidljivo da Putin ne želi biti upleten u nikakve pregovore, već pod Trumpovom zaštitom želi ucjenjivati Ukrajinu i cijelu Europsku uniju, a zahtijeva Krim, Donjeck i Luhansk.
Istovremeno, dok traju pregovori, napada i civilne ciljeve. Također traži zabranu ulaska Ukrajine u određene saveze, poput ulaska u NATO te da na okupiranim područjima, ukoliko dođe do podjele, nema nikakvih mirovnih snaga, od strane bilo koje zemlje članice NATO saveza. Svima je vrlo jasno da ne postoji niti jedan normalan političar koji bi prihvatio ovakav nepravedan mir koji ne opravdava sva dosadašnja stradavanja ukrajinskog naroda.
Iako Putin potencira politike multikulturalizacije između Europske i pro-Ruske struje unutar Europske unije, a u tome mu pomaže Trumpova naklonost, ipak nije uspio razjediniti Europu niti NATO savez kao što je očekivao. Dapače, osnažio je ideju europejstva i rasvijetlio važnost zajedničke europske obrane. Svakako, ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom ne idu na ruku velike korupcijske afere koje pogađaju njegov najuži krug političkih suradnika, a koje dovodi u pitanje gdje se slijevaju velika financijska i vojna europska izdavanja za Ukrajinu. Na njezinom putu primanja u Europsku uniju, jedan od zahtjeva koje mora ispuniti je i smanjenje korupcije u političkim i administrativnim krugovima.
Nedavni prosvjedi u Ukrajini protiv korupcije i jačanje djelovanja antikorupcijskih institucija nam govore da je narod uz Zelenskog i njegovu prozapadnu politiku, odbacujući ruski narativ rata i agresije. Takvi koraci su bitni za integraciju Ukrajine u Europsku uniju i njeno unutarnje funkcioniranje kao demokratske države. Svjesni Putinovih imperijalističkih namjera i hibridnog dezinformacijskog rata koji je vodio i već prije izbijanja ovog rata, jasno je da on neće stati na ovom primirju te će uz pomoć loših vanjskih Trumpovih politika prema Europi, okupirati malo po malo njezine teritorije. Na to upozoravaju gotovo svi europski premijeri i premijerke te mnogi politički visoki državnici koji se snažno postavljaju na stranu Ukrajine u zalaganju za njezinu neovisnost.
Do sada je jedino pozitivno to da je Trump uveo sankcije na rusku naftu, a jednogodišnje izuzeće je ipak dao Mađarskoj. Dopustio joj je jednogodišnju dozvolu kršenja sankcija, a sve kako bi se odužio mađarskom premijeru Viktoru Orbanu kao višegodišnjem podupiratelju MAGA politika. Naime, Orbanov protukandidat na predstojećim izborima, mladi oporbeni političar Peter Magyar, u ozbiljnom je vodstvu, a ovakvo nepošteno Trumpovo popuštanje Mađarskoj je odličan populistički potez Orbana prije predstojećih parlamentarnih izbora. Ovo je također, i Trumpova pljuska Europi, jer Orban je pro-Putinovski čovjek i destabilizirajući čimbenik Europske unije. Iako Trumpu svaki nezavisni i energetski stručnjak može potvrditi da Hrvatska preko JANAF-a može dostavljati potrebne količine nafte Mađarskoj, Orban se poslužio lažima kako bi mu Trump dao propusnicu za trgovanje Ruskom naftom te tvrdi da mu JANAF ne može dostavljati dovoljnu količinu nafte.
Novonastale američke sankcije prema Rusiji su se odrazile i na Hrvatsku i Srbiju. Naime, hrvatski JANAF je zbog američkih sankcija uvedenih Naftnoj industriji Srbije (NIS), koja je u većinskom ruskom vlasništvu (51%), prestao dostavljati naftu Srbiji. NIS nije uspio dobiti potrebnu licencu za nastavak poslovanja u skladu s novim sankcijama, zbog čega je JANAF obustavio isporuke. Ovaj prekid predstavlja značajan financijski udarac za JANAF, a Srbiju stavlja u tešku situaciju zbog mogućeg nedostatka nafte, pogotovo ako se vlasnički udio u NIS-u ne proda partnerima koji nisu pod ruskim sankcijama. Uz to, situaciju dodatno komplicira i politička kriza i prosvjedna atmosfera u Srbiji, no zasad nema znakova promjene vlasti ili novih izbora.
Trumpova borba protiv komunističke diktature
Trumpova administracija vidljivo vodi agresivniju vanjsku politiku, ne uvijenu u klasične diplomatske kanone. Sjedinjene Države trenutačno nude nagradu u vrijednosti od 50 milijuna dolara za informacije koje bi dovele do hapšenja venecuelanskog predsjednika Nicolasa Madura, optužujući ga za izravno sudjelovanje u korupciji, krijumčarenju narkotika, kršenju ljudskih prava te eroziji demokratskih institucija i nemogućnosti izborne transparentnosti.
Naime, Maduro i nekoliko venezuelanskih državnika su već 2020. godine optužili pred saveznim sudom u New Yorku za trgovinu kokainom. Prema optužnici, Maduro je član kartela ‘Cartel de los Soles’ (hr. Kartel Sunca) kojeg Washington drži za terorističku organizaciju. Trumpova administracija je već prekinula sve klasične diplomatske pregovore s Venezuelom i proglasila Madurovu cjelokupnu vladu terorističkom organizacijom, što je proširilo američke pravne mogućnosti vojne intervencije u Karibima i nad venezuelanskim teritorijem.
Socijalni uvjeti u Venezueli su teški i više od polovice stanovništva živi u ekstremnom siromaštvu. Osnovne usluge poput pitke vode, hrane, električne energije, zdravstva i obrazovanja su nedostatne što je pridonijelo humanitarnoj i najvećoj migracijskoj krizi u novijoj povijesti, s milijunima odbjeglih Venezuelanaca. Uvođenjem američkih sankcija Venezueli i upotrebom vojne sile protiv latinsko američkih narko kartela, Trump opetovano multikulturalizira sukob između dva društveno-politička sistema, kapitalizma i komunizma.
Najnoviji američki napadi na venezuelanske brodove su rezultirali s 80-ak poginulih osoba što jasno ukazuje da se tijekom američkih vojnih akcija u Venezueli gube ljudski životi. Amerika je i sama pod udarom raznih nevladinih organizacija koje u svojim temeljima imaju antifašističku borbu, a kojima je Trump najavio rat. Trump se zalaže za proglašavanje krajnje lijevog Antifa pokreta domaćom terorističkom organizacijom. Službena izjava Bijele kuće ih opisuje kao militaristički, anarhistički pothvat koji poziva na rušenje američke vlade te se bavi koordiniranim nasiljem i terorizmom diljem zemlje. Kako Antifa poket nema centraliziranu organizaciju ni vodstvo, takvo proglašenje se neće moći pravno i praktično provesti. Običaj je da u Latinskoj Americi karizmatični lideri povremeno koriste narodne duhovnosti i simboličke prizore životinja i prirodnih pojava kao dokaz božanskog odobravanja njihovog doživotnog vodstva.
Česta su i duhovna susretanja s prošlim vođama ili herojima pa je Maduro također prihvatio takav folklor i tvrdi da mu se njegov prethodnik Hugo Chavez ponekad pojavljuje u obliku male ptice koja mu daje savjete. Maduro je također u svojem nedavnom javnom obraćanju pozvao studentsku antifa populaciju američkih sveučilišta da se usprotive Trumpovim vojnim napadima, rekavši im da Amerikanci fabriciraju novi dugoročni rat.
Zanimljivo je da je povodom treće Madurove inauguracije održan Antifašistički festival u Caracasu u siječnju 2025. koji je uključio više od 2000 delegata iz 125 zemalja. Sudionici iz širokog spektra političkih i društvenih organizacija civilnog društva, uključujući mlade, političare, intelektualce, sportaše, umjetnike i radnike, raspravljali su o globalnom porastu krajnje desnih ideologija te o zajedničkim strategijama za borbu protiv fašizma diljem svijeta. Trenutačne Trumpove mjere za destabilizaciju Venezuele dodatno pridonose već ekstremnim ekonomskim teškoćama unutar Venezuele, dok Maduro organizira paravojne jedince unutar sela zvane ‘colectivos’, koje će pomoći u odbijanju američke invazije i unutarnjih neprijatelja, odnosno suprotnih političkih frakcija.
Istovremeno, nova Nobelova nagradu za mir pred očima izmiče Trumpu. Dobitnica je venezuelanska oporbena političarka i aktivistica Maria Corina Machado koja dolazi iz bogate aristokratske i industrijalističke obitelji. Visoko obrazovana inženjerska se kroz djelovanje u civilnom sektoru većinu svojeg profesionalnog života bori za promicanje demokratskih prava u Venezueli i mirnu tranziciju iz komunističke diktature u demokraciju. Nakon niza ‘batina i atentata’, trenutačno živi skrivena od javnosti, a Maduro ju optužuje da je predstavnica zapadnog izraelskog lobija jer podržava Trumpa u njegovom naporu da se u Venezueli vlast promjeni u demokratsko-kapitalističku. Osvojenu Nobelovu nagradu za mir je posvetila narodu Venezuele, ali i predsjedniku Trumpu, za kojeg kaže da čini toliko puno u nastojanjima da njezinu zemlju oslobodi od okova autoritarnog korumpiranog režima.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook X
