Lav XIV. želi ujediniti katolicitet smirujući sadašnje tenzije i napetosti u Crkvi

Kardinal Robert Francis Prevost izabran je za papu 8. svibnja kao prvi papa rođen u SAD-a u povijesti, ali i prvi poglavar Katoličke crkve iz Reda svetog Augustina.

Sveti Augustin, Aurelije Augustin (354. - 430.), bio je sin rimskog dekuriona poganina Patricija, a njegova majka bila je kršćanska Monika, koja je, znano je, dugo godina molila za obraćenje svoga sina te ju se danas časti kao sv. Moniku. U mladosti nije živio kao kršćanin, što je opisao u svojim »Ispovijestima«, koje danas mnogi smatraju prvom autobiografijom Zapada, no u 33. godini potaknut propovijedima milanskoga biskupa Ambrozija krsti se u Milanu te ga se danas slavi kao jednog od najznačajnijih crkvenih naučitelja, odnosno jedan je od četiri latinska crkvena oca, uz sv. Ambrozija, sv. Jeronima i sv. Grgura Velikog.

Augustinci su red koji je možda manje poznat široj javnosti pa ih za naš list predstavlja teolog i crkveni povjesničar dr. sc. Marko Medved. On je 2020. godine objavio knjigu o povijesti augustinaca u Rijeci »Filius conventus Fluminensis - augustinci pustinjaci sv. Jeronima u Rijeci« za koju je 2021. dobio nagradu Grada Rijeke jer je u njoj prepoznat doprinos identitetu grada, tako da je ovo tematika koja mu je vrlo dobro poznata, a svjedoči i o tome kako su augustinci bili važan red za Rijeku, o čemu se danas ne zna previše.

Dr. Marko Medved /Foto Vedran KARUZA

Uz to, pitali smo ga i koji bi mogli biti naglasci pontifikata novog pape Lava XIV., a s obzirom na njegovu augustinsku duhovnost. Stoga, prvo se dotičemo samog sv. Augustina kako bismo stekli opći dojam o redu.

Velik utjecaj na teologiju

Naš sugovornik uvodno će reći da su lik i djelo sv. Augustina imali veliki utjecaj na povijest Crkve i teologije. Neki kažu da je nakon sv. Pavla, sv. Augustin najzaslužnije ime u povijesti kršćanstva, a do sv. Tome Akvinskog u 13. stoljeću bio je uvjerljivo prvo ime srednjovjekovne europske kulture.

Napajao se na Platonovu izvoru, prema kojem je svijet samo sjena, ali i odraz Boga. Nije bio sklon onima koji su smatrali da je čovjek svojim sposobnostima i voljom sposoban doći do blaženstva, već je smatrao da sva čovjekova sreća leži u predanju Božjem milosrđu i milosti – otkuda i dolazi njegova poznata izjava »Nemirno je srce naše, dok se ne smiri u tebi, Gospodine«. Također, bio je ključan u formiranju teologije milosti te je dobio naslov naučitelja milosti.

- Na njega će se pozivati Luther, Calvin i jansenisti, donoseći katkada zaključke koje sam Augustin nije formulirao. Augustin je puno vremena posvetio vječnom pitanju o odnosu slobodne čovjekove volje spram Boga i njegove milosti, a što se kasnije javljalo u raznim vremenima, a posebno u ranom novom vijeku s izbijanjem reformacije. Podsjetio bih da je i sam Martin Luther bio augustinski redovnik dok se nije posve odvojio od Rima, kaže Medved.

Dodat će da se u svojim tekstovima sv. Augustin pokazuje kao spekulativan duh sposoban obuhvatiti baštinu antičke filozofije i kulture i prenijeti je u kršćanskoj interpretaciji te je time izvršio veliki utjecaj na kulturu Zapada u srednjem vijeku, a augustinizam kao teološka struja osobito je bio jak koncem srednjeg vijeka.

- Postojao je tijekom povijesti i politički augustinizam koje se poziva na takvo tumačenje sv. Augustina, posebice njegova djela »De civitate Dei« (»O državi Božjoj«), po kojemu se svjetovna vlast podvrgava crkvenoj, najčešće papinskoj. No, ne može se reći da takva teza uistinu odražava misao sv. Augustina. Iako piše o dualističkim crkveno-političkim odnosima, Augustin je ipak zadržao naglasak na uzajamnoj neovisnosti svake vlasti, reći će Medved.

Život po tijelu ili duhu

Važno je djelo za razumijevanje nauka sv. Augustina, »O državi Božjoj« u kojem Augustin razrađuje svojevrsnu teologiju povijesti u kršćanskome smislu kroz poimanje dvaju gradova, zemaljskoga i Božjega.

- Ta dva grada simboliziraju dvije različite skupine ljudi, jednu koja živi u skladu s tijelom, i drugu u skladu s duhom. Prema Augustinu, »nebeski grad« ili »grad Božji« okuplja u sebi sve ljude, koji su, potaknuti ljubavi Božjom prihvatili poruku Svetoga pisma i žive prema nauku Crkve. No, Augustin ne poistovjećuje nebesku zajednicu s Crkvom, ali ni zemaljski grad s državom. Oba grada u isti mah su povijesne, duhovne i eshatološke stvarnosti, suprotstavljene i neprijateljske jedna prema drugoj, ali na povijesnoj razini međusobno isprepletene i pomiješane i predodređene da se podijele tek na kraju vremena, opisuje Medved.

Govoreći o redu augustinaca, Medved će reći da je sveti Augustin sastavio pravilo za grupu redovnika koji su u sjevernoj Africi slijedili njegov stil života. To će se pravilo koristiti tijekom srednjeg vijeka, no istinski nastanak reda kojemu pripada Lav XIV., Red augustinaca pustinjaka, ustvari nastaje u 13. stoljeća ujedinjenjem tada postojećih eremita (pustinjaka).

- Spominjanje pojma pustinjaka u imenu reda ne znači da su augustinci slijedili eremitski način života, već su time željeli očuvati spomen na nastanak reda unijom pustinjaka. Augustinci su se od prvotnog kontemplativnog načina života potom okrenuli k aktivnom. K tome, u drugoj polovini 16. st. uključeni su među prosjačke redove. U drugoj polovini 20. st. iz službenog imena je maknut pojam eremita, pa je današnje ime Red sv. Augustina. Glavna su im područja djelovanja dušobrižništvo i škole, pojašnjava.

Kakav bi onda mogao biti papa Lav XIV., uzevši u obzir da je duhovno oblikovan u Redu sv. Augustina? Medved će reći da ne bi trebalo na temelju augustinske duhovnosti tražiti gotove odgovore u kojem će smjeru ići njegov pontifikat.

- Smatram da je, uz augustinsku duhovnost, Prevosta kao osobu svakako oblikovalo i iskustvo službi koje je do sada obavljao kako na visokim pozicijama unutar svoga reda, tako i kao biskup u Peruu i konačno u Rimskoj kuriji na čelu Dikasterija za biskupe. Uostalom ni papu Franju ne može se objasniti isključujući kroz njegovo pripadanje Družbi Isusovoj jer se uvelike navraćao sv. Franji, utemeljitelju franjevaštva, kaže Medved.

Potreba jedinstva

Podsjeća da Lav XIV. posjeduje diplomu iz matematike i doktorat iz kanonskoga prava, pa se može reći da je intelektualno otvoren, a ima iskustvo kulturnog posredovanja i određeno diplomatsko umijeće upravljanja iz vremena uprave augustinskim redom od 2001. do 2013. godine.

- Budući da ima 69 godina možemo reći da je u generacijskom smislu most prema starim biskupima u Crkvi i prema neiskusnim mladima, ali most je i u geopolitičkom smislu između Sjeverne i Latinske Amerike. On ima transkontinentalno iskustvo i globalni pogled, naklonjen je reformi Crkve u ključu pape Franje, kaže Medved.

Dotičemo se i grba koji je odabrao novi Papa. U grbu koji je uzeo i koji je uvelike sličan njegovom dosadašnjem biskupskom grbu, vidi se augustinski simbol knjige s probodenim srcem. Iz riječi gesla pape Lava XIV. »Ut illo uno unum« - U Njemu koji je jedan mi smo jedno, također progovaraju riječi sv. Augustina.

Grb pape Lava XIV. / Vatican News

- Mislim da to geslo vrlo dobro izražava ono što Lav želi, a to je ujediniti katolicitet na način da smiri sadašnje tenzije i napetosti u Crkvi. To je, čini mi se, simbolički pokazao koristeći liturgijsko ruho više u skladu s tradicijom negoli što je to bilo kod njegova prethodnika, pape Franje, kaže naš sugovornik. Ističe i da ta potreba jedinstva izbija i već na početku Pravila augustinskoga reda.

- Ondje se, dakle, već na početku kaže kako augustinsku zajednicu odlikuje težnja da se bude jedno tijelo i jedna duša. Dajući naglasak na izgradnji zajednice, i to na ljubavi među njezinim članovima, ne daje se prednost organiziranoj strukturi, koliko dobrim interpersonalnim odnosima kojima je temelj odnos s Bogom, čemu mora težiti redovnik, opisuje Medved.

Na kraju se dotičemo i povijesti augustinaca u Hrvatskoj, koja je vrlo malo poznata, iako su augustinci bili »jaki«, na primjer u Brinju zapadno od Senja. No, prodor Osmanlija u 15. i 16. stoljeću uništio je njihove samostane u kontinentalnoj Hrvatskoj, dok su u primorskoj Hrvatskoj uspjeli preživjeti, pa tako i u Rijeci.

Rasadišta kulture

Augustinci su bili prvi redovnički red u Gradu na Rječini, prisutni od 14. stoljeća, kada im gospodari grada Devinci počinju, a prvih godina 15. st. Walseeovci dovršuju izgradnju samostana i crkve.

- U srednjem vijeku i ranom novom vijeku najčešće su upravo samostani bili rasadištima kulture. Tako je bilo i ovdje, pa možemo reći da su od početaka u 14. st. pa do ukidanja samostana 1788. godine augustinci uistinu obilježili grad i širu riječku okolicu u vjerskom, kulturnom i ekonomskom pogledu. Doprinos kulturi vidljiv je ne samo kroz prekrasnu gotiku unutar samostana, već i kroz iluminirane liturgijske knjige, njegovanjem sakralne glazbe, predavanjem filozofije i teologije u našem gradu i diljem austrijskih zemalja, preuzimajući čelna mjesta dekana teoloških fakulteta državnih sveučilišta u Beču i Grazu, kaže Medved.

Jasno, prvi cilj augustinaca u Rijeci nije bio stvarati kulturu, već širiti Riječ Božju, ali su kulturom riječi koja proizlazi iz traganja za Bogom dali doprinos kulturi.

- To je riječki augustinac činio iluminiranim liturgijskim knjigama, njegovanjem sakralne glazbe, poučavanjem u prvim humanističkim školama u Rijeci, predavanjem filozofije i teologije u našem gradu i diljem austrijskih zemalja, preuzimajući čelna mjesta teoloških fakulteta državnih sveučilišta u Beču i Grazu, kaže Medved.

Imali su nekoliko mlinova, više peći u Rijeci i Kastvu te su sklapali ugovore s najmoprimcima koji su obrađihvali njihovu zemlju, vinograde i maslinike. Do početka 17. st. bili su jedini redovnici u gradu, gdje djeluju do 1788. Njihov je samostan zatvoren za vrijeme cara Josipa II. koji je želio podvrgnuti Crkvu državnoj vlasti pa je dokinuo kontemplativne crkvene redove, zaplijenio imanja i preustrojio župe.