Novac isključivo u digitalnom obliku opasna je igra

Nekoliko dana nakon inauguracije američki je predsjednik Donald Trump potpisao izvršnu naredbu kojom je zabranio razvoj digitalnog dolara, odnosno digitalne valute američke središnje banke. Podsjetimo, digitalna valuta središnje banke vezana je uz državnu »fiat« valutu, a iza nje stoji državna centralna banka. No, digitalna valuta ne bi postojala u fizičkom obliku, već, ako želimo reći jednostavno, samo kao brojke na ekranu.

Kao neki od razloga za razvoj i uvođenje digitalne valute navodi se da bi transakcije u elektronskom obliku postale brže i jeftinije, da bi uz pomoć digitalne valute centralne banke dobile više mogućnosti da utječu na monetarnu politiku, odnosno na stopu inflacije, kamatne stope, a time i ekonomsku stabilnost. S druge strane, nije nerazuman strah da bi u slučaju široke rasprostranjenosti isključivo digitalne valute, država mogla kontrolirati tko i koliko troši, a i u potpunosti vas onemogućiti da dođete do svojeg novca.

Moguće posljedice

Vidjeli smo to već tijekom prosvjeda u Kanadi prije nekoliko godina, za vrijeme koronakrize, kada je kanadski premijer Justin Trudeau naredio da se zamrznu bankovni računi ljudi koji su prosvjedovali protiv mjera koja je za vrijeme korone donosila njegova vlada. Ako u budućnosti ne bi postojao novac u fizičkom obliku, »ja tebi novčanicu ti meni uslugu ili proizvod«, vidimo da bi se oni »nepodobni« vrlo lako mogli naći i na udaru nekih drugih vlada i država. »Ne ponašaš se u skladu s onime što Vlada očekuje? U redu, zamrznut ćemo ti mogućnost plaćanja dok se ne opametiš«, jedno je od mogućih posljedica uvođenja isključivo digitalnog novca i odlaska gotovine u povijest.

Američka konzervativna organizacija Heritage Foundation upozorava da bi se trošenje novca vrlo lako moglo ograničiti, spominje i moguće razloge. Na primjer, iako se čini da će trend »klimatske neutralnosti« dolaskom Donalda Trumpa na vlast u SAD-u ondje popustiti, pitanje je što će biti s ostatkom svijeta. Nije nemoguće zamisliti svijet u kojem bi se kupnja goriva za osobne automobile ograničila ako prijeđemo količinu »ugljičnog otiska« koju nam je neki državni komitet dodijelio.

Ako mislite da je ovo »teorija zavjere« dovoljno je malo prosurfati internetom i pronaći da i Hrvatska vodi Bazu nacionalnih faktora emisija i uklanjanja stakleničkih plinova, a na stranici Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije. Kako ondje piše: »Cilj nacionalnih faktora emisije i uklanjanja stakleničkih plinova je smanjenje nesigurnosti izračuna ugljičnog otiska organizacija.« Čovjekov utjecaj na okoliš i promjene u klimi zasebna je tema, koja zaslužuje poseban tekst, no ovdje to ukratko spominjemo kao ilustraciju do čega može dovesti pretjeran »ugriz« države u poslovanje kompanija, a onda na kraju i svakog građanina. Jasno, do toga ne mora doći, ali je dobro biti svjestan mogućnosti i na vrijeme na njih reagirati, na primjer pisanjem ili prosvjedima.

Europa razvija

Dok Trump zabranjuje digitalni dolar, Europska centralna banka (ECB) ga razvija. Kako se opisuje na stranici Europske centralne banke, digitalni euro zamišljen je kao elektroničko sredstvo plaćanja dostupno svima. Poput gotovine, moglo bi se ga koristiti u svim državama gdje je euro sredstvo plaćanja, a u »sve više digitaliziranom društvu digitalni euro bio bi sljedeći korak naprijed za našu jedinstvenu valutu«, navodi ECB. Dodaju da je digitalni euro potreban zato što trenutačno ne postoji europska opcija digitalnog plaćanja koja pokriva cijelo europodručje. Od dvadeset zemalja koje kao sredstvo plaćanja koriste euro, njih 13 oslanja se na međunarodnu kartičnu mrežu, a digitalni euro bio bi solucija koju bi koristile sve zemlje. Nastavljaju da bi digitalni euro bio pohranjen u elektroničkom novčaniku koji bi korisnik imao otvoren u banci, a preko kojeg bi mogla ići i sva uobičajena elektronička plaćanja, u dućanu, online...

Treba ipak reći kako ECB ne piše da se planira potpuno ukinuti gotovinu. Iako navode da sve veći broj ljudi koristi elektroničko plaćanje, ipak je gotovina i dalje najčešća korištena metoda plaćanja u europodručju. Godine 2016. oko 79 posto transakcija na prodajnim mjestima u EU-u, dok je 2019. taj postotak bio na 72 posto. No, već 2022. godine ta je brojka pala na 59 posto. U 2024. godini ta je brojka pala na 52 posto.

Kako bilo, ECB digitalni euro razvija. U siječnju 2024. objavili su pet poziva za podnošenje prijava za sklapanje okvirnih sporazuma s potencijalnim pružateljima digitalnog eura i povezanih usluga. Očekuje se da će rezultate poziva objaviti tijekom ove godine. Također, u studenom su objavili poziv trgovcima, bankama, financijskim tvrtkama i sveučilištima kako bi testirali mogućnosti plaćanja digitalnim eurom. Očekuje se da će izvješće biti objavljeno u srpnju ove godine.

Ubrzanje procesa

Također, iz ECB-a pišu kako će se odluka o uvođenju digitalnog eura donijeti tek onda kad za to bude donesen potrebni zakonski okvir. Podsjetimo, Europska komisija predložila je zakon o digitalnom euru u lipnju 2023., ali od tada se nije puno dogodilo. No, Piero Cipollone iz Upravnog odbora Europske centralne banke rekao je ovog tjedna za Reuters kako je moguće da se taj proces ubrza. Nada se da će Europski parlament i Vijeće EU-a završiti rad na zakonodavstvu o digitalnom euru prije ljeta, otvarajući put pregovorima s Komisijom. To bi ostavilo prostora da nova pravila budu dovršena do studenog, kada kreatori politike ECB-a trebaju glasati o tome hoće li pokrenuti digitalnu valutu ili ne.

Kako još uvijek živimo u demokraciji, građani u svojim rukama imaju mogućnost otpora – »ničija nije gorila do zore gorila«. Prvo da kažu što misle o uvođenju digitalnog eura, a ako se on uvede i o tome koliku će on imati prevlast, a koliku gotovina.

Ako se totalitarnim metodama gotovina pokuša ukinuti, na svim je dionicima javnog prostora, koji taj potez smatraju lošim, od političara, novinara, građana, da se aktiviraju i kažu da se s tim ne slažu. Jer, vidjeli smo, kako je lako skrenuti u totalitarizam, u vremenu pandemije. Koronavirus nije prehlada, smrtnost ljudi starijih od 50, a posebno od 60 godina na gore, svjedočila je o tome kolika je ta bolest oduzela života. No, odgovor svijeta na nju definitivno spada u veće promašaje moderniteta. Jasno je da država ima pravo reagirati u slučaju javnozdravstvene ugroze, no u ovom je slučaju njezina reakcija bila despotska i umnogome pretjerana u odnosu na ono s čime se svijet suočio. Taj nam je nedavni odgovor dobar primjer da je oprez potreban i u drugim slučajevima u kojima bi država imala velik utjecaj na život pojedinca. Zajedničko dobro da, ali ne pod svaku cijenu, i ne pod cijenu slobode.