VIDEO DEBATA Srbija i Hrvatska nastavljaju utrku u naoružanju

Srbija ima više naoružanja od Hrvatske. Razlog za to su ogromna ulaganja u obranu koje forsira tamošnji predsjednik Aleksandar Vučić, te za balkanske prilike iznimno snažna vojna industrija koja korijene vuče još iz Jugoslavije. S druge strane i Hrvatska puno ulaže u oružje, što iz vlastite inicijative, što kao članica NATO saveza koja mora povećati udio izdvajanja za obranu u BDP-u prvo na tri, a uskoro na pet posto.

Dobra prilika za usporedbu oružanih snaga dviju zemalja pružila se ovo ljeto kada su obje održale svoje vojne parade i pokazale čime raspolažu.

Dvije parade

O tome su u prvom jesenskom podcastu »Špica s Macanom« koji vodi poznati stručnjak za odnose s javnošću Krešimir Macan razgovarala dva uvažena vojna analitičara - Aleksandar Radić iz Srbije i Igor Tabak iz Hrvatske. Radić je naglasio da »Srbija sada ima ofenzivne kapacitete koje ranije nije imala«.

- Sada jedina u regiji ima rakete dometa 300 kilometara. Izraelski Plus. Ofenzivni kapacitet je jako bitan za svaku vojsku i Srbija je tu otišla dosta daleko. Ima i dronove koji mogu preletjeti 250 kilometara. A ono što je tu možda i najvažnije je to da Srbija ima jako razvijenu vojnu industriju. To je njena specifičnost u širem području jugoistočne Europe. Proizvodi sve klase borbenih oklopnih vozila. Od onih teških nekoliko tona pa do onih preko 36 tona. Dio tih sredstva se i serijski proizvodi, a dio se samo pokazuje na sajmovima.

Srbija može proizvoditi municiju raznih kalibara. I za pješadiju i za topništvo. Proizvodi i rakete i višecjevne lansere raketa. Proizvodi i haubicu od 155 milimetara. Ali definitivno se na paradi koja se zvala »Jedinstvo« išlo metodom da toga bude više nego kod Hrvata. Vojska Srbije je napravila neobičnu veliku paradu, čak neprirodno veliku za taj tip događaja, rekao je Radić.

Tabak je naglasio da je hrvatski mimohod bio strukturno drugačiji. To nije bio samo vojni mimohod. U onom što je pokazano bilo je barem pola sredstava koja nisu pripadala u vojsku, nego u unutarnje poslove, u resor Civilne zaštite, vatrogastva, traganja i spašavanja. I još puno drugih stvari mimo vojske. Makar se cijelu stvar reklamiralo kao vojni mimohod on je to bio samo dijelom. To je dobra slika pravog stanja u Hrvatskoj. Osim toga, ako se dvije parade žele usporediti, treba reći istini za volju nije tu bitno samo pitanje brojeva, količine vozila.

Obrambena industrija

- U Beogradu se vidjelo i puno čitavih dijelova oružanih snaga koje Hrvatska ili nema ili ih ima, ali su jako slabi. Od protuzračne obrane raznih dometa pa do u krajnjoj liniji i ratnog zrakoplovstva koje nisu samo Rafalei, koji uostalom tek trebaju postati operativni. Dok s druge strane Srbija ima operativno nadzvučno borbeno zrakoplovstvo, kao i transportno. Naravno, Hrvatska je u potpuno drugačijem kontekstu od Srbije, i kao NATO članica i kao članica EU-a. Ali kada gledaju snage jedan na jedan, onda to nije isto, rekao je Tabak. Dodao je da je obrambena industrija stvarno nešto čime se Srbija trenutno može pohvaliti.

- Ali temelji toga nisu samo što se sada događa u današnjoj Srbiji. Jer ona je uspjela prije tridesetak godina prisvojiti ogromni dio federalnog jugoslavenskog sustava. Da ne spominjemo da je cijela istraživačka glava tog sustava bila, ali i ostala u Beogradu. To je nešto što puno država u regiji nastalih iz bivše Jugoslavije itekako osjećaju kao manjak. Osjećaju da smo plaćali ono čime se sada Aleksandar Vučić hvali.

To je nešto s čime Hrvatska ima velikih problema. Mi nastojimo nadoknaditi puno tih stvari koje su već jednom bile rađene. A sada ih treba raditi ispočetka. Recimo, proizvodnju streljiva koja je nama bolna rana, a koja je otišla na razna druga mjesta. A hrvatski porezni obveznici su ih plaćali tada baš kao što danas plaćaju vlastitu nacionalnu obranu, naglasio je Tabak.

Radić je dodao da je od 2016. počela modernizacije Vojske Srbije, te da su u tom procesu milijarde dolara i eura otišle na razna mjesta.

- Ali i u domaću industriju. Mora se ipak reći da ovo što ona sada nudi nije nasljeđe bivše Jugoslavije. I s njime nema dodirne točke. Točno je da je Srbija prvih desetljeća nakon rata proizvodila uglavnom ono što je proizvodila u Jugoslaviji.

Ali u međuvremenu su nikle nove tvornice. Na Paradi u Beogradu najveći dio onoga što se tamo vidjelo proizvedeno je u jednoj potpuno novoj tvornici »Obrambeni složeni sistemi«. Koja je pokrenuta tamo gdje nikada u vrijeme bivše Jugoslavije nisu postojale tvornice. Došle su i nove generacije inženjera. Srbija sada proizvodi sredstva ratne tehnike koja više nemaju jugoslavensko nasljeđe. Ta se tehnologija bazira na uvozu, uglavnom na zapadnim tehnologijama s ruskom komponentom, rekao je Radić.

Lazar vs. Patria

On je kao primjer naveo borbeno oklopno vozilo Lazar3M koje Srbija uvodi u pješadiju, a čiji je hrvatski ekvivalent Patria uvezena iz Finske.

- Srbija ima svoje takvo vozilo i ono je prikazano na Paradi. Ima američke dijelove, ali i francuske koji su projektirani u Irskoj, te neke druge komponente kupljene na zapadu. Ali ima i kupolu koja je nekim tajnim kanalima nedavno stigla iz Rusije. Ta kupola je velik misterij. Službeno to ne bi smjelo biti u Beogradu, ali smo na paradi vidjeli vozila s tom kupolom. Ali bilo je tih istih Lazara 3M koji su imali kupolu s mađarskih tenkova 80 A koje su oni kupili od Rusije devedesetih godina. To je u malom simbol onog što radi Srbija.

Tu je motivacija u prvom redu politička. Jedno je vrijeme težište bilo na suradnji s Rusijom, Bjelorusijom i Kinom. Kupovalo se od njih sve i svašta. Onda je Francuska izbila na prvo mjesto. A i sada ako bi gledali račune, najviše će se platiti Francuzima. Prošle je godine francuska Vlada osigurala kreditnu liniju od četiri milijarde eura Srbiji za potporu proračunu. Tu se navodi da je to predviđeno i za nabavu sustava koji su važni za obje strane – čitaj Rafale. Naravno, još uvijek nije povučena sva ta svota, rekao je Radić. Dodao je da su od Francuske kupljeni »osmatrački radari u količini dovoljnoj za dvije bivše Jugoslavije, te da se kupuje puno elektronike«.

- Od Amerikanaca se pak kupuje po komercijalnim linijama, što je jako zanimljivo. A sada se stvara nova pozicija, i to u Izraelu. Prošle i ove godine s Izraelom je dogovoreno skoro dvije milijarde dolara vrijednih poslova. I Izrael je sada napravio taj ozbiljan politički presedan i Srbiji isporučio rakete dometa 300 kilometara. Srbija bira saveznike od danas do sutra.

Ali to nije priča o Srbiji, to je priča o Vučiću. To je njegova privatna politika, to je njegovo nasljeđe u državi u kojoj kontrolira sve. Recimo on se osobno hvalio da je na jednom hibridnom protuzračnom sustavu određivao gdje će biti koja raketa. Dakle, nešto takvo je radio osobno predsjednik. Naime, napravljeno je neko sredstvo na kojem su i nove rakete i one stare 60 godina. A tako se radi i srpska vanjska politika. Jako je teško ispratiti taj politički kaos koji se odrazio na simboličan način na to jedno oklopno sredstvo, rekao je Radić.

Strateški partneri

Tabak se pak prisjetio što se događalo kada je Hrvatska najavila da će kupiti rakete slične onima koje je sada nabavila Srbija.

- Nije to baš tako jednostavna priča. Bilo je govora o raketama dometa 300 kilometara. Ako se sjećate, kada je Hrvatska samo natuknula da bi razmišljala o sličnim raketama koje bi se ispaljivale iz sustava HIMARS, kojeg ćemo valjda kupiti u jednom trenutku, preko Drine je bila ogromna buka oko toga što se sve misli time gađati, koji su to ciljevi, koja je motivacija. To je ta propaganda koja neprekidno ide.

A s druge strane, Hrvatska se orijentira prema NATO savezu jer smo članica. Tu baš nije bilo puno oslonca na Ameriku, posebno ne zadnjih godina. Oni jesu najveći partner, ali velike su kupovine išle od Finaca, kao u slučaju Patrie. Od Amerikanaca je kupljeno ili dobiveno kombinacijom donacije i doplate dosta robe koja je kod njih bila u otpisu. Recimo, borbeni helikopteri Kiowa Warrior, pa Bradleyi koje je trebalo prvo obnavljati prije nego što budu za operativnu uporabu. Kada jednom budu u Oružanim snagama oni će biti super.

I u Ukrajini se vidi koliko je to dobro vozilo. Ali smo od Amerikanaca od nove tehnike kupili samo Black Hawkove. A i to je počelo primanjem donacije da bi onda dokupili dodatne letjelice za eskadrilu, rekao je Tabak. Dodao je da se u javnost pustila informacija da će Hrvatska od Amerikanaca kupiti ‘te moderne višecjevne bacače raketa, taj famozni Himars«.

- U to ću vjerovati tek kad ih vidim. I kod nas je postojala planska zbrka. Bilo je govora o borbenim zrakoplovima. Raspisali smo natječaj za jednomotorce da bi onda na tom istom natječaju nabavili dvomotorca koji je iz Francuske. Pričalo se prije toga da nam je Izrael veliki strateški partner pa je onda sve palo u vodu. Sada nakon kupovine francuskih Rafala pričamo da je Francuska veliki strateški partner. A nisu poslali čak ni zastavu na naš mimohod, a kamoli bilo što drugo. Za razliku, u Beogradu su bili s dva zrakoplova s kreditnom linijom i Bog zna s čime još. To su naši veliki strateški partneri. A Amerika je konkurirala na svim tim natječajima. I ni jednom nije bila izabrana. To su te poruke koje hrvatska i vanjska i obrambena politika ustrajno šalje. Dakle, priča je daleko od toga da bude toliko jednostavna da se kaže - Amerikanci i gotovo, naglasio je Tabak.

Ekstremna politizacija

Radić je primijetio da je u Srbiji na djelu ekstremna politizaciju kada je u pitanju modernizacija Oružanih snaga.

- Parada u Beogradu nije bila za građane. Na nju su mogli ući samo ljudi koji su partijski kadar. A napravili su popis jedne grupe nas koji smo bili do te mjere nepoželjni da su naše fotografije dali pripadnicima Vojno sigurnosne agencije (VBA) i Kriminalističko istražne grupe. I zapovjedili su da ako nas vide, da nas odmah uhite. Uglavnom, bilo je više vojske nego što je bilo publike. Ali sama parada je bila veća od hrvatske, rekao je Radić. On je naglasio da je način na koji Srbija kupuje oružje kaotičan i isključivo u funkciji politike.

- Srbija je kupila dronove iz Kine. Kupila ih je i iz Izraela. Ali ih u velikim količinama i sama proizvodi. Kina tu ima posebnu ulogu. Isporučila je i sustav protuzračne obrane sa zonom uništenja od 100 kilometara. I to je bila jedna ozbiljna politička kontroverza. On je, naime, prvo otišao u Moskvu i rekao da će kupiti njihov sustav. I da Rusi pripreme kapacitete za proizvodnju jer da ugovor samo što nije potpisan. A onda je iznevjerio Ruse i kupio kineski sustav. Koji je pak baziran na kopiranju ruske rakete. I američkog radara. Moskva je zbog toga bila jako nesretna. Bilo je i članaka u ruskoj vojnoj publicistici o udarcu u leđa kojeg im je Vučić zadao.

Tako da je na srpskoj paradi zaista bilo svega. Bilo je tu i srpsko oklopno vozilo zasnovano na američkoj šasiji koja se vjerovali ili ne zove »Aleksandar ujedinitelj«. A Srbijom sada vlada čovjek kojeg zovemo Aleksandar razjedinitelj, rekao je Radić.

Krešimir Macan je na kraju primijetio da će odlučnu riječ o tome tko će imati jače ratno zrakoplovstvo, Hrvatska ili Srbija, dati francuski proizvođač Dassault koji će isporučiti oružje koje će zrakoplovi nositi ispod krila.