Thompsonomanija je prvenstveno identitetski, a tek onda glazbeni fenomen

Zaustavi se, vjetre, pita bi te nešto, ima li još karata i po kojoj cijeni, pjevuše ovih dana obožavatelji Marka Perkovića Thomspona koji su, unatoč trudu i usprkos tome što je bilo dostupno pola milijuna karata, ostali bez svog mjesta na zagrebačkom Hipodromu gdje će se održati povijesni koncert koji obara čak i svjetske rekorde. Naime, kako su objavili iz tvrtke Entrio, nakon rekordne prodaje prvog kontingenta, kada je u prvih šest sati prodano 130.000 ulaznica, u drugom je valu potražnja bila još i veća - u prvih šest sati planulo je više od 150.000 ulaznica!

Zaista, riječ je o fenomenu iza kojeg svakako stoji ljubav prema domovini ili barem svojevrsni osjećaj pripadnosti koji je, čini se, u današnjim izazovnim vremenima, silno potreban. Njegove su pjesme ponajprije snažno prožete nacionalnim simbolima, kršćanstvom i poviješću, što je neupitno temelj identiteta, a prilično je zanimljiva činjenica da je čak trećina publike na ovom koncertu mlađa od 28 godina, a polovina cjelokupne publike mlađa je od 32 godine. Brojke organizatora sve govore, ali uzmimo ipak u obzir i kako su sve društvene mreže, posebice TikTok koji mahom koriste mladi, preplavljene snimkama prethodnih koncerata ovog izvođača, snimke hitova u vlastitim izvedbama glazbeno nadarenih i onih manje nadarenih (ali koji pjevaju srcem) influencera, šalama o tome kako odlaze 5. srpnja na Hipodrom upoznati ljubav svog života i slično.

Vrhunski PR

No, ništa čudno, iza Thompsona su godine stvaranja i brojni hitovi, napomenimo tek da je "Bojna Čavoglave", objavljena zadnjeg dana 1991. godine, (p)ostala neformalna himna hrvatskih branitelja, da je "Lijepa li si" također prerasla u svojevrsni simbol cijele Lijepe Naše, dok su mlađe generacije, one "rođene u vrijeme slobode" sebe pronašle u novoj pjesmi "Ako ne znaš što je bilo".

Ipak, osim domoljublja, ili pak nacionalizma, kako se često komentira u javnom prostoru, za thomsponomaniju zaslužan je i vrhunski PR koji, svjesno ili nesvjesno, već dugi niz godina odrađuju upravo i oni koji kritiziraju Thompsonov izričaj. Tek primjera radi, nakon što se nedavno Thompson našao u užem izboru za prestižnu domaću glazbenu nagradu Porin u kategoriji Pjesma godine sa svojim hitom "Ako ne znaš šta je bilo", neslužbenom himnom hrvatskih rukometaša, ali i pjesmom koja je obilježila njegov povratak na glazbenu scenu, pjevačica grupe Elemental, Mirela Priselac Remi, javno je pozvala na bojkot glasovanja za Porin naglašavajući kako se ne može "odvojiti lik od djela". Izazvalo je to brojne reakcije u javnosti, od podrške do napada na Remi, no o Thompsonu, njegovome i liku i djelu itekako se tjednima govorilo. Nakon toga su prve ulaznice puštene u prodaju baš na dan dodjele Porina. Slučajnost? Teško, glazbenik je ovo iza kojeg očito stoji pravi tim ljudi koji zna što, kako i - kada.

No, ogromnom interesu valja nadodati i dozu, recimo to tako, mističnosti. Premda je Thompson stvorio sliku o sebi kao jednom običnom čovjeku iz naroda, nekoć mladom ratniku, danas glazbeniku kojemu je Hrvatska iznad svega, činjenica je da se već odavno na neki način povukao iz javnosti. Thompson ne daje intervjue, ne pohodi događaje za zvijezde i elitu, ne sudjeluje u društveno-političkim raspravama, barem ne izravno, on sa svojom vojskom obožavatelja komunicira svojom glazbom i tek kratkim objavama na društvenim mrežama.

Pridodamo li tome i pauzu u stvaranju i koncertima, uspjeh je zagarantiran, a ovaj je spektakl zapravo prirodan slijed nakon primjerice koncerta koncem prošle godine na Stradunu, održanog u povodu Dana dubrovačkih branitelja, koji je bio jedan od najposjećenijih koncerata ikad u Dubrovniku, a alat koji broji ljude u povijesnoj jezgri u realnom vremenu detektirao je gotovo 20 tisuća ljudi.

Pripadnost i zajedništvo

O ovom fenomenu razgovarali smo s izv. prof. dr. sc. Krešimirom Krolom s Odjela za sociologiju Sveučilišta u Zadru koji je najprije obrazložio više čimbenika koji su u igri kada je riječ o velikom interesu za koncert Marka Perkovića Thompsona na zagrebačkom Hipodromu, a koji se prelamaju između nekih lokalnih specifičnosti, ali i globalnih trendova i fenomena.

- Prvo, nije održavao koncerte neko vrijeme zbog ozbiljne obiteljske situacije, što je već samo po sebi kod njegove publike stvorilo potrebu da ga ponovo vide u izvedbi uživo. Drugo, nešto manji koncerti od najavljenog na Hipodromu, poput onoga na Stradunu i u Imotskom, dali su naslutiti da bi interes mogao biti veći od stadionskih okvira. Treće, u identitetskom prebrojavanju koje je kulminiralo najvećom krizom globalnog političkog i kulturnog poretka zadnjih osamdeset godina, nacionalistički senzbiliteti se doimaju kao logičan odgovor na nesigurnosti i nestabilnosti koje iz toga proizlaze, pa je onda potvrđivanje nacionalnog ponosa kod dijela publike sigurno važan motiv za otići na koncert, tumači prof. Krolo.

Četvrto, kako nastavlja ugledni sociolog, bez obzira na specifično lokalne i nacionalne okvire razumijevanja fenomena Thompsona, organizacija i pristup su na razini svjetskih pop fenomena, pa se onda posljedično i ovaj koncert uklapa u potrošački spektakl na isti način kako se uklapaju i koncerti svjetskih zvijezda ili sportske manifestacije reprezentativnih vrsta.

- U tom smislu onda, da parafraziram kolegu Burića, govorimo više o banalnom nacionalizmu jer velika većina posjetitelja nije ni žanrovski, ni identitetski isključiva kako se obično to pretpostavlja kada je u pitanju publika Marka Perkovića Thompsona. Na kraju, dio razloga treba tražiti i u pokušajima da se politički kapitalizira na ovom fenomenu, no mišljenja sam da je to više stvar samih političkih aktera, a manje publike ako govorimo o nekakvim ciljanim političkim porukama. No, bez obzira na sve prethodno navedeno, njegov fenomen je prvenstveno identitetski, a tek onda glazbeni, kaže prof. Krolo.

U svakom slučaju, činjenica da je koncert rasprodan u rekordnom roku zasigurno dosta govori i o društvenom kontekstu, pa se nameće i pitanje zašto su osjećaji zajedništva i pripadnosti trenutno toliko izraženi.

- Osobno bih ovdje razlučio pitanje pripadnosti i zajedništva jer jedno može isključivati drugo, pogotovo ako pripadnost ima temelje u uskim definicijama identiteta. U tom slučaju onda zajedništvo ne vrijedi jer isključuje sve one kojima takav tip ekspresije patriotizma stvara osjećaj nelagode. Dakle, bez obzira na velik interes koji je koncert izazvao i bez obzira na impresivne brojke, mišljenja sam da isto velikom broju ljudi u Hrvatskoj takav tip manifestacija nije ni identitetski ni glazbeno blizak, između ostaloga, jer cijeli koncept doživljavaju previše uskogrudnim zbog monopolizacije, ali i zbog radikalizacije domoljublja i patriotizma, kazuje prof. Krolo.

Ideološki ključ

Uistinu, dio ljudi, pa i osoba iz javnog života, doživljava Thompsonove koncerte i glazbu kao kontroverzne, dok druge, najblaže rečeno, oduševljava.

- Kontroverze se vežu uz činjenice da se Marko Perković Thompson nikad nije javno odrekao otvorene ustaške ikonografije i simbolike koja se pojavljuje i u kontekstu njegovih pjesama, ali i među posjetiteljima na koncertima. Dakle, dio javnosti će takav odnos prema ekstremističim ideološkim pozicijama momentalno odvratiti od toga da Thompsona i njegove koncerte čitaju po bilo kakvom drugom ključu osim po tome.

Pokraj toga, možda mu dio potencijalne publike ne može oprostiti i što ne proziva strukture i pozicije moći odgovorne za korupciju i kriminal, već se samo oslanja na apstrakcije oko hrvatstva a da ne adresira srž problema. No, takva publika ima izvođače koji to rade i onda se često i tu vidi razlika prema ideološkom ključu, ali bila bi greška tumačiti da je jedna "više hrvatska", a druga manje, objašnjava prof. Krolo.

Nadalje, većina njegove simbolike vezana je, kako tumači sociolog, za nekritičku glorifikaciju nacionalnog identiteta i u tom smislu svojoj publici on nudi točno ono što ona i traži.

- Međutim, smatram potpuno besmislenim tezama da je važniji od političkog i obrazovnog sustava kada je riječ o oblikovanju kolektivnog identiteta, a što smo imali prilike slušati od nekih političara proteklih dana. Thompson nije samonikli fenomen, već je produkt hrvatskog društva i institucija tijekom zadnjih nekoliko desetljeća, naglašava prof. Krolo. Na koncu, Thompson ne predstavlja producentski, idejni ili aražmanski iznadprosječni iskorak ako bismo krenuli s ozbiljnim usporedbama u odnosu na ostatak glazbene scene.

- Da nije riječ o temama koje su duboko identitetske, vjerojatno bi bilo riječ o jednom amalgamu hard-rock i folk stilova kakvih ima napretek diljem svijeta. No, upravo domoljubna tematika pomiješana i s pomno osmišljenim scenskim nastupom i visokom razinom "live" produkcije osigurala mu je posebno, ako ne i kultno mjesto na hrvatskoj glazbenoj sceni, sviđalo se to nekome ili ne, zaključuje sociolog.

Zagreb je spreman

A kultno mjesto na našoj glazbenoj sceni potvrđuju i podaci tvrtke Entrio koja je objavila da su Thompson i njegov organizacijski tim ne samo srušili svjetski rekord, nego ovim uspjehom postavili Hrvatsku na svjetsku mapu koncertne i event industrije te otvorili vrata za još više velikih događanja u Hrvatskoj.

- Sretni smo što imamo priliku biti dio ove povijesne priče i što smo pomogli organizatorima u rekordnom roku rasprodati koncert s najviše prodanih ulaznica na svijetu, kazao je Berislav Marszalek, direktor i osnivač Entrija.

Thompsonov koncert, dakle, bit će najveći koncert s prodanim ulaznicama u povijesti svijeta, a nevjerojatna je činjenica da je dosadašnjeg rekordera premašio za više od dva puta; riječ je o koncertu Vasco Rossija u Modeni na kojem je bilo oko 225.000 ljudi.

Naravno, nameće se pitanje kapaciteta smještajnih jedinica u Zagrebu, dostatnost javnog prijevoza i slične praktične stvari kada govorimo o koncertu u gradu koji broji 767.131 stanovnika, a koji će tog dana (ili tih dana) posjetiti tek 267.000 ljudi manje. Međutim, Turistička zajednica grada Zagreba odgovara da Zagreb trenutačno raspolaže s više od 21.000 kreveta u hotelskom, privatnom i ostalim vrstama smještaja, što uobičajeno zadovoljava potrebe i tijekom najvećih manifestacija u gradu. U slučaju povećanog interesa, posjetiteljima su na raspolaganju i smještajni kapaciteti u okolnim destinacijama, koje su dobro povezane s gradom i lako dostupne javnim ili organiziranim prijevozom.

Svakako, glazbena, sportska i druga velika događanja mogu imati vidljiv utjecaj na turistički promet u Zagrebu, posebice u periodima siječnja, veljače ili studenog kad je priljev gostiju nešto manji.

- Iako Turistička zajednica grada Zagreba nema uvid u konkretne razloge dolaska pojedinih gostiju, analize kretanja turističkog prometa pokazuju da se određeni porasti dolazaka i noćenja mogu povezati s velikim događanjima jer stvaraju dodatne motive za dolazak u destinaciju. Kao recentan primjer događanja s utjecajem na povećanje turističkog prometa može se izdvojiti Svjetsko prvenstvo u rukometu u siječnju ove godine, kada je zabilježen rast broja dolazaka i noćenja, kažu iz Turističke zajednice grada Zagreba.

Nadalje, bilo bi prilično zgodno kada bi Grad Zagreb organizirao širi tematski program na više lokacija i iskoristio ovu blagodat, kao što se to često radi u većim europskim gradovima, no do zaključenja ovog teksta nismo dobili informacije o takvim planovima.

Bilo kako bilo, kada god je riječ o masovnim događanjima, ključno je pitanje - sigurnosti. Nekadašnji pročelnik Ureda za upravljanje hitnim situacijama i stručnjak za sigurnost Pavle Kalinić podsjeća da je na Hipodromu 1994. godine bilo i više ljudi, čak oko milijun.

- Treba podijeliti sigurnosne mjere, u sektore, to trebaju napraviti profesionalci. Mora se omogućiti prolaz Hitne pomoći između tih sektora, pa i policije ako bude potrebe. Zatim, nužno je osigurati sanitarne čvorove, detaljne preglede kako nitko ne bi došao naoružan, a policija sa snajperima trebala bi biti na okolnim zgradama, kojih ima na tom području, s obzirom na toliki broj ljudi. Valjalo bi imati i antidrone zaštitu, no mislim da nažalost hrvatska policija ne raspolaže tim, govori Kalinić i dodaje kako je naravno potreban dovoljan broj policajaca i zaštitara. Također, napomenuo je kako bi cijene vode trebale biti pristupačne, ako se bočice, što smatra dobrim, ne bi smjele unositi. "Ali samo vodu, nema alkohola, samo voda u plastičnim bočicama", dodaje stručnjak za sigurnost. Na kraju, Kalinić je komentirao da se teroristički napadi uvijek mogu dogoditi, no da je ključno da obavještajna zajednica ima informacije u pravom trenutku.

Dio priče o sigurnosti zaključimo stihovima...

-

Nek se čuje, nek se zna, nek vijori zastava, neka ni'ko ne dira u moj mali dio svemira.