Kriminalizacija pomoraca ima devastirajuće posljedice

Splitski pomorski kapetan Marko Bekavac prošlog je tjedna, nakon dvije godine provedene u turskom zatvoru, gdje je dospio nakon ničim utemeljenih optužbi i presude za šverc kokaina, napokon oslobođen i vratio se kući u Hrvatsku. Njegov je slučaj još jedan dramatičan primjer kriminalizacije pomoraca diljem svijeta koji nerijetko završavaju u zatvorima pod optužbama za teška kaznena djela, najčešće krijumčarenje opojnih droga, s kojima ni na kakav način nisu povezani, osim činjenice da se droga zatekla na brodu na kojemu oni plove, u pravilu kao zapovjednici.

Do oslobađanja i dokazivanja nevinosti najčešće u takvim slučajevima prođe po godinu ili dvije, a ponekad i više, što ostavlja neizbrisive posljedice na pomorca, njegovu obitelj, prijatelje i u konačnici na njegovu egzistenciju, jer rijetki među onima koji su se našli u zatvorima pod neopravdanim optužbama smognu snage vratiti se natrag na brod.

Problem kriminalizacije je problem na svjetskoj razini za koji, unatoč sve češćim i dramatičnijim slučajevima, još uvijek nema adekvatnog rješenja međunarodne zajednicem, unatoč nastojanjima pomorskih i organizacija rada da se krene k sustavnom rješenju.

Teret dokaza

Zašto i kako uopće dolazi do slučajeva poput Bekavčevog i brojnih drugih hrvatskih i pomoraca iz cijelog svijeta, pitali smo Gordana Stankovića, cijenjenog stručnjaka za pomorsko pravo koji je, kako je kazao, s predmetom kapetana Bekavca upoznat kao pripadnik male skupine hrvatskih pomorskih pravnika koja je, u nastojanju da se nekako pomogne Bekavcu, pripremala i dostavljala svoje viđenje turske presude i pravnu argumentaciju za pripremu žalbe protiv prvostupanjske presude turskog suda.

- Tako sam imao prilike proučiti, inače vrlo loše obrazloženu, prvostupanjsku presudu turskog suda. Ta presuda dobro oslikava glavne pravne probleme vezane uz kriminalizaciju pomoraca općenito, a to su zanemarivanje temeljnih načela kaznenog prava, te zanemarivanje suvremenih tehnologija u brodarstvu i načina odvijanja radnih procesa na brodu, kaže Stanković.

Kada je riječ o zanemarivanju temeljnih načela kaznenog prava, objašnjava, jedno od temeljnih načela kaznenog prava je da načije postupanje predstavlja kažnjivo postupanje samo ako je učinjeno s namjerom da se počini kazneno djelo. To se kolokvijalno naziva "umišljaj".

- Postupanje iz nehaja kažnjivo je samo kad je to zakonom izričito propisano. Tako je to i u turskom Kaznenom zakonu. Za kazneno djelo neovlaštenog trgovanja drogom u turskom Kaznenom zakonu nije propisano da ga se može počiniti iz nehaja, što znači da je ono kažnjivo jedino ako je počinjeno s namjerom. Drugo temeljno načelo kaznenog prava je da teret dokaza o počinjenju kaznenog djela, uključujući i o postupanju s namjerom, leži na tijelima kaznenog progona. To je državni odvjetnik ili kako se takvo tijelo već naziva u pojedinoj državi. Dok se to ne dokaže, okrivljenik se smatra nevinim. U predmetu kapetana Bekavca, nitko njemu nikada nije dokazao namjeru. Daleko od toga. Osuđujuća presuda uopće nije zasnovana na dokazima o namjeri, nego na pukoj činjenici da je on u vrijeme nalaska droge bio zapovjednik broda, a da zapovjednik po zakonu odgovara za brod i teret na brodu. Dakle, umjesto da se upusti u ocjenu je li Bekavac imao ikakav mentalni odnos u pogledu predmetne pošiljke droge i kakav je taj odnos bio, što dovodi do zaključka o postojanju ili nepostojanju namjere, turski sud zadovoljio se objektivnom, to jest vanjskom činjenicom da je Bekavac zapovjednik broda na kojemu je pronađena droga. Ali to nema nikakve veze s namjerom kao nužnim preduvjetom kaznene odgovornosti, ističe Stanković.

Zapovjedna odgovornost

Da bi stvar bila još bolja, dodaje, zaključak da je zapovjednik odgovoran za drogu na brodu turski je sud, valjda u nemogućnosti da iznađe bilo kakav valjaniji argument, utemeljio na odredbama turskog Trgovačkog zakonika, koji da propisuje kako zapovjednik broda odgovara za brod i teret na brodu.

- Ali zakonska odredba i to - ponavljam - odredba Trgovačkog zakonika koja nekoga proglašava odgovornim za brod i teret na brodu ne može automatski dovesti do toga da taj netko kazneno odgovara za sve što se dogodi na brodu ili s teretom, znao on za to ili ne znao. Dakle, ovakva logika u povezivanju zapovjednika s drogom pronađenom na njegovu brodu čisti je primjer takozvane zapovjedne odgovornosti. Ali kada je riječ o "civilnim" kaznenim djelima, nitko ne može biti kazneno osuđen po zapovjednoj odgovornosti, kaže Stanković

O problemu zanemarivanja suvremene tehnologije u brodarstvu i načina odvijanja radnih procesa na brodu, ističe kako je organizacija rada na brodu vrlo hijererhizirana, a na vrhu te hijerarhije je zapovjednik koji pored svojih brojnih obaveza ne može još obavljati i tuđe poslove.

- A provjera skladišta tereta prije ukrcaja, kao ni provjera samog tereta, definitivno ne spada u poslove zapovjednika. U te poslove ne spada ni provjera da se tijekom procesa ukrcaja tereta eventualno u brod ne prošverca kakva nedopuštena supstanca ili paket. Konkretno, u slučaju kapetana Bekavca, droga je u turskoj iskrcajnoj luci pronađena u pošiljci rasutog tereta.

U slučaju kapetana Kriste Laptala, pronađena je u paletama s bananama. Ne može se od zapovjednika očekivati da cjelokupnu količinu rasutog tereta koja se mjeri u stotinama, ako ne i tisućama tona ili cjelokupnu količinu banana koja se mjeri u tisućama paleta ide provjeravati ne bi li se uvjerio da u teretu nije skrivena droga. Ne može se od zapovjednika očekivati čak ni to da takvu provjeru naloži bilo kojem drugom članu posade, jednostavno zato što bi takva provjera predstavljala nemoguću misiju. Pokušajte zamisliti da na kontejnerskom brodu s par desetaka tisuća TEU-a netko ide otvarati, inače zapečaćene, kontejnere, sve ne bi li se uvjerio da u njima nema droge ili nedozvoljenog oružja ili neke druge ilegalne robe. Ili da netko dan i noć stoji pored uređaja za ukrcaj ugljena u brod, preteći hoće li u nekom trenutku putem ukrcanje opreme u brodsko skladište uletjeti nešto što nije ugljen, nego vreća droge, kaže Stanković.

Pritisak na brodare

Istovremeno su, ističe, metode onih koji trguju drogom i drugim ilegalnim robama sve su domišljatije i sofisticiranije. Tako se, pored ubacivanja tih roba u pošiljke rasutih tereta, što je gotovo pa nemoguće otkriti, katkad se pribjegava fiksiranju tih pošiljaka na vanjske dijelove broda - trup, kormilo, propeler, razne usisne ili izlazne ventile. I to se čini uz pomoć ronilaca.

- Zamislite sad da zapovjednik ide organizirati ronilačku službu koja će dežurati oko broda dok god je u luci, sve ne bi li se otkrilo pokušava li netko na taj način iskoristiti njegov brod, kaže, dodajući kakje svaka od gore navedenih pojava dovoljan razlog za zabrinutost.

- Međutim, tek u kombinaciji one otkrivaju svu nepravednost i nesmiljenost tijela kaznenog gonjenja prema pomorcima. Od pomorca se očekuje da vrši kontrolu kakvu je apsolutno nemoguće vršiti, a ako se dogodi da se na brodu pronađe ilegalna pošiljka, automatski je nastradao, jer će ga osuditi po zapovjednoj odgovornosti, bez obzira što ni na koji način, a ponajmanje namjerom, nije sudjelovao u učinu kaznenog djela, kaže Stanković.

Upozorava i na praksu u kojoj se zapovjednici u slučaju pronalaska droge ili drugih krijumčarenih roba stavljaju u pritvor dok se brodu dopušta da ode.

- Otkrije li se na brodu droga, zapovjednik u pravilu završava u pritvoru, a kasnije - nakon što bude osuđen - u zatvoru. Po logici "kazneno djelo ne može počiniti brod, nego živuća osoba". Ali kazneni zakoni često predviđaju mogućnost određivanja mjere oduzimanja predmeta kojim je kazneno djelo počinjeno, u ovom slučaju - broda. Međutim, takvim se mjerama u praksi gotovo nikad ne pribjegava. Brodovi se u pravilu puštaju, možda nakon davanja nekakvog jamstva, iako je na njima bila pronađena droga. A sve kako bi se čim prije mogli ponovno uključiti u kotač svjetske trgovine, ističe.

Objašnjava kako se time pažnja sviju usmjerava s broda, kao predmeta bez kojega prekomorska trgovina drogom ne bi bila moguća, na zapovjednika kao osobu koja je u većini slučajeva posve nedužna.

- Brod će dobiti zamjenskog zapovjednika i idemo dalje. A pritvoreni zapovjednik će, nakon inicijalnih dobronamjernih nastojanja kompanije da ga se oslobodi ili da mu se plati "dobar odvjetnik", polako pasti u zaborav te gristi svoje uzničke dane u tamo nekom grčkom ili turskom zatvoru, poput kapetana Laptala i Bekavca.

Kada bi se represivni državni aparat više usmjerio na brod kao predmet počinjenja kaznenog djela a manje na zapovjednike, smatra, time bi bio stvoren veći pritisak na brodare i cijelu zajednicu da posvete veću pažnju kontroli i zaštiti od unošenja ilegalnih roba u brod.

- Osim toga, brod se ne ukrcava na livadi, nego u luci, kao organiziranom i u pravilu osiguranom prostoru. Što je s lučkim vlastima i poduzećima. Kako su oni dopustili da se na njihovom području u brod ukrca droga. Gdje je njihova krivnja, pita se profesor.

Ni sporazum, ni konvencija

Zašto ne postoji sustavno rješenje ni međunarodni sporazumi kojima bi se slučajevi poput Bekavčevog rješavali bez tako teških posljedica po pomorce, iako brojne svjetske organizacije u pomorstvu i Međunarodna organizacija rada već niz godina upozoravaju na ovaj problem, pitali smo Nevena Melvana, glavnog tajnika Sindikata pomoraca i koordinatora Međunarodne federacije transportnih radnika (ITF).

Melvan ističe kako ne međunarodnoj razini za slučajeve kriminalizacije pomoraca postoje tek smjernice, ali ne i obvezujući sporazum ili konvencija.

- Kada bi se i te smjernice pratile, situacija bi bila puno bolja za pomorce, ali veliki broj država poziva se na svoj suverenitet i pravosuđe te primjenjuju samo ono što njih obvezuje. Zbog toga smjernice, ako se ne pretoče u neku rezoluciju i međunarodnu obvezu da se njene odredbe provode, nemaju puno smisla i problem se neće riješiti. Većina ovakvih slučajeva događa se izvan kruga zemalja koje bismo mogli nazvati zapadom. Najveće probleme imamo u zemljama poput Indije, Sri Lanke, Turske i na Dalekom istoku. Sve su to zemlje koje isključivo gledaju odredbe svog pravosudnog sustava i međunarodne smjernice ih slabo zanimaju, kaže Melvan.

Situacija je, dodaje, tragična, a zatvaranja pomoraca sve češća, čak i pod puno banalnijim optužbama nego što su one za krijumčarenje droge.

- Imamo ljude koji su godinama zapeli u zatvorima zbog nekih navodnih prekršaja u prfesionalom smislu koji ne bi niti trebali biti predmet kaznenog gonjenja. Ali svi idu linijom manjeg otpora. Evo primjera kapetana Bekavca, nitko nije učinio ni najmanji napor da utvrdi odakle ta droga dolazi, kao ni gdje ide. U Hrvatskoj istražitelji prate put droge i nastoje doći do primatelja, ali u Bekavčevom slučaju uhićeni su on i prvi časnik, jedini koji su bili dostupni u cijeloj priči, s tim da nije uključena ni kompanija, koja bi imala što reći, kaže Melvan.

Devastirajuće posljedice

I ponašanje kompanija često je u najmanju ruku problematično u ovakvim slučajevima, jer se one uglavnom bave time kako da brod čim prije nastavi s poslovanjem, a od pomoraca jednostavno peru ruke. Slično je, ističe Melvan, bilo i u Bekavčevom slučaju.

- Kompanija je na suđenju dala jednu izjavu, putem videoveze, u kojoj su izjavili kako oni nemaju ništa s time jer nemaju kontrolu nad teretom i tako su oprali sebe, a nitko ih nije pitao, niti su oni išta rekli o tome zašto kapetanu Bekavcu nisu omogućili ugradnju nadzornih kamera, što je on od kompanije tražio, kako bi se kontrola ukrcaja obavljala na puno sigurniji način. To je dužnost kompanije, kada zapovjednik zatraži ugradnju kamera ili druge mjere za povećanje sigurnosti, ističe Melvan.

Zanimalo nas je može li se pomorac sam, na bilo koji način, zaštititi od dolaska u situaciju u kojoj se našao Bekavac.

- Ne može, osim da prepozna problematično ponašanje kompanije i napusti brod prije nego što uopće dođe u situaciju da bude uhićen. Kapetan Bekavac je mogao, u trenutku kad je kompanija odbila njegove zahtjeve, poput ugradnje kamera, napustiti brod, jer ne može garantirati sigurnost tereta, ističe Melvan.

Kriminalizaciju pomoraca, zaključuje, treba zaustaviti na međunarodnoj razini, jer posljedice Bekavčevog slučaja i svih sličnih su za pomorca kojega takva sudbina zadesi, naprosto devastirajuće.

- Ne znam niti jednog pomorca koji se nakon ovakvog iskustva vratio na na brod. Kapetan Bekavac ima 64 godine i vjerojatno je da bi i bez ovoga uskoro završio karijeru, ali moglo se raditi i o puno mlađem čovjeku. No i kapetan Bekavac, da se odluči ponovo vratiti na brod, što ako ga put opet nanese u Tursku, gdje još ni ne zna koji mu je status. Prerizično je, frustrirajuće, a traumatično iskustvo je već proživio. Tu je i problem ponovnog zapošljavanja, jer čak i ako se pomorac vratio plovidbi, vjerojatno je da će kompanije zazirati od njihova zapošljavanja jer naprosto ne žele imati nepotrebne komplikacije. Dakle, kriminalizacija pomoraca ozbiljno ugrožava egzistenciju pogođenih pomoraca, kao i njihovo zdravlje i zdravlje njihovih obitelji jer ne sve njih ostavlja trajne posljedice, zaključuje Melvan.