Stalna izloženost negativizmu i senzacionalizmu ubija empatiju

U suvremenom digitalnom dobu mediji su postali neizostavan dio svakodnevnog života, mnogo intenzivniji nego u analognom vremenu 20. stoljeća. Razlozi su za to višestruki. S jedne strane tehnološki razvoj omogućio je neograničen pristup informacijama u realnom vremenu, a s druge strane društvene mreže i digitalni sadržaji postali su primarni način komunikacije, informiranja i zabave i sada su gotovo svima dostupni - navodi Ivan Zečević, mag. psych., psiholog i KBT terapeut iz Zagreba.

 Ivan Zečević, mag.psych., KBT terapeut

- To je dovelo do fenomena koji se može nazvati medijskom ovisnošću - ne samo u smislu provođenja vremena na digitalnim platformama već i u smislu stvaranja identiteta, društvenih interakcija i donošenja odluka na temelju medijskih sadržaja, a dodatan problem je i taj što imamo algoritme koji određuju i prikazuju sadržaj koji nam se sviđa, a pri tome ne mora biti istinit ili, štoviše, može biti štetan.

Psihologija medija jasno upozorava na to kako ovodobni mediji oblikuju percepciju stvarnosti, potiču emocionalne reakcije te mogu imati snažan utjecaj na ponašanje i mentalno zdravlje pojedinca, naročito sada u 21. stoljeću prema marginaliziranim skupinama, političkim neistomišljenicima ili općenito vidimo kako mladi postaju sve ekstremniji u svojim stavovima. Dakle, mladi postaju jako polarizirani oko raznih pitanja, a selektivno praćenje informacija u medijima i preko interneta tome dodatno pridonosi.

Socijalna kognicija

Jedan od ključnih problema suvremenih medija je brzina kojom se informacije šire, što je često na štetu točnosti i kritičkog promišljanja. Socijalna kognicija - odnosno način na koji ljudi percipiraju i tumače informacije o društvenom svijetu i koriste se njima - igra ključnu ulogu u razumijevanju medijskih sadržaja, ali ne treba zaboraviti ni da empatija ima važnu ulogu.

Mogli smo nedavno svjedočiti izjavi Elona Muska da je empatija glavni problem današnjeg društva, ali to je zapravo neistina, glavni problem današnjeg društva bio bi upravo suprotan - što imamo sve manje empatije i razumijevanja za druge ljude ili probleme s kojima se drugi ljudi izvan našeg obiteljskog kruga susreću.

Ljudi često informacije uzimaju zdravo za gotovo, osobito kada dolaze iz izvora koji percipiraju kao vjerodostojne ili kada su u skladu s njihovim postojećim uvjerenjima i onda ako im algoritam stalno izbacuje takve stvari, ljudi sve više i više zauzimaju jači stav na tu temu, što je povezano s ovom polarizacijom među mladima. Taj fenomen poznat je kao kognitivna pristranost potvrde (confirmation bias).

Nadalje, efekti grupnog razmišljanja i emocionalne reakcije na senzacionalističke vijesti dodatno otežavaju razlikovanje istinitih informacija od lažnih vijesti i propagande, pa tako često kada vidimo neistinite vijesti koje su bliske našim stavovima, one mogu izazvati burne emocionalne reakcije koje će dovesti do još višeg izražavanja našeg stava i doživljaja ispravnosti tog stava.

Psihologija medija stoga je iznimno važna jer pomaže u razumijevanju kako medijski sadržaji utječu na pojedince i društvo u cjelini. Mediji oblikuju društvenu stvarnost, utječu na formiranje stavova, mijenjaju obrasce ponašanja i emocija te mogu izazvati i pozitivne, ali i puno negativnih posljedica.

Već sam spomenuo da društvo nema empatije kao prije - jedan od razloga je stalna izloženost negativstičkim vijestima, problemima u svijetu, senzacionalistički način izvještavanja o problemima, i to sve u kombinaciji dovodi do toga da ljudi s vremenom postanu manje osjetljivi na različite vijesti iz društva i svijeta. Negativni učinci uključuju širenje dezinformacija, razvoj ovisnosti o društvenim mrežama, smanjenje sposobnosti koncentracije, povećanje anksioznosti i depresije te polarizaciju društva.

Posebno su ranjive određene skupine, poput djece i adolescenata, koji su u fazi razvoja identiteta i kritičkog mišljenja te su osjetljiviji na manipulativne i senzacionalističke sadržaje. Također, starije osobe, koje nisu odrasle uz digitalne tehnologije, mogu imati poteškoće u procjeni vjerodostojnosti informacija, što ih čini podložnijima dezinformacijama i online prijevarama, što vidimo i iz vijesti.

Svako malo imamo prijevaru gdje je neka osoba uspjela uvjeriti neku stariju osobu kako joj treba pomoć od nekoliko tisuća eura i gdje bi stariji ljudi zapravo povjerovali u to. To nam zapravo govori koliko je nekad ljudima teško razlikovati što bi moglo biti istina, a što laž u online okruženju jer neke neistine i dezinformacije mogu djelovati itekako stvarne za neke osobe.

Festival psihologije

U vremenu komunikacijskog globalizma i digitalne transformacije medijska pismenost postaje ključna kompetencija za svakog pojedinca i trebalo bi ju jačati i poticati u školama. Potrebno je razvijati edukativne programe koji će ljude učiti kako kritički analizirati medijske sadržaje, prepoznati manipulaciju i lažne vijesti te odgovorno koristiti digitalne tehnologije.

Kroz interdisciplinarni pristup koji uključuje psihologe, edukatore i medijske stručnjake, moguće je osnažiti građane za svjesno i informirano sudjelovanje u digitalnom društvu, a već sada vidimo inicijativu psihologa koji zajedno s novinarima pokušavaju uskladiti pristup kako da se izvještava o negativnim, nasilnim ili nesretnim događajima, a kroz suradnju u obliku već sada 7. festivala psihologije i medija.