Širenje američkog utjecaja nova je realnost u međunarodnim odnosima

Drugi mandat Donalda Trumpa kao predsjednika čini se manje kaotičnim i nepromišljenim od prvog. Trump sada ima državničko iskustvo, stoga i prilično jasnu viziju što želi postići i koga želi uz sebe - kaže doc. dr. sc. Jadranka Polović, politologinja s Međunarodnog sveučilišta Libertas, te dodaje:

- Način kojim namjerava implementirati svoje ciljeve vrlo je šokantan, u najmanju ruku, zbunjujući za one koje cilja svojom "wish listom", prvenstveno za saveznike koji su potpuno nepripremljeni za njegov povratak. Kod kuće svoje političke inicijative opisuje kao "revoluciju zdravog razuma", vidimo da nizom do jučer nezamislivih uredbi poništava dosege woke ideologije, obračunava s migracijom i zelenom agendom, dakle, propituje zdrav razum bivše administracije, dok u vanjskoj politici testira granice diplomatski (ne)prihvatljivog.

Dok predsjednik najavljuje "novo zlatno doba" za ovu najveću svjetsku silu, svima postaje jasno da se međunarodni poredak utemeljen na pravilima Zapada i pod vodstvom SAD-a ubrzano rastače. Naime, Trumpov skepticizam kad je riječ o potpori Ukrajini ili čak Tajvanu, njegova odlučnost da svima koji mu se usprotive nametne carine i sankcije te njegove prijetnje da će ponovno preuzeti Panamski kanal, usisati Kanadu i milom ili silom oteti Grenland jasno govore da Trump uvažava jedino (geo)politiku grube moći i podjele interesnih sfera.

S obzirom na sve što se događa, jesmo li svjedoci stavljanja "u promet" neke nove "Monroeve doktrine"...?

- U kontekstu obnovljene "Monroeve doktrine" njegovo naglašavanje prioriteta zapadne hemisfere nemoguće je ignorirati. Iako je obećao da će posredovati u brzom razrješenju rusko-ukrajinskog rata, Trump je trenutno usredotočen na zatvaranje granice SAD-a i Meksika za ilegalne ulaske, dakle, na brigu o sigurnosti SAD-a i trgovinu s Meksikom i Kanadom. U skladu s tim je i imenovanje Marca Rubia koji se smatra tvrdokornim "jastrebom", ali i političarem s velikim iskustvom u Latinskoj Americi. Umjesto strateške beznačajnosti, u eri sukoba velikih sila, osobito Kine i Rusije koje šire svoje interese na kontinentu, nova geopolitička orijentacija američkog predsjednika je i te kako razumljiva - prostor Latinske Amerike kao unutarnje "dvorište" je nemjerljivo važan za ekonomsku i stratešku sigurnost SAD-a.

Politologinja doc. dr. sc. Jadranka Polović sa Međunarodnog sveučilišta Libertas

Sve je vidljivije da se odlučno remete pravila međunarodne igre, što ne sluti na dobro, osobito ne za tradicionalne saveznike SAD-a. Trumpova vanjskopolitička vizija objelodanjena je u njegovom inauguracijskom govoru, koji je svojevrstan Manifest Destiny. Desetljećima duga era američke pasivnosti na zapadnoj hemisferi je završena, stoga širenje američkog utjecaja, čak i teritorijalna prisvajanja u svom neposrednom susjedstvu, uz povlačenje iz globalnog vodstva, postaju nova realnost u međunarodnim odnosima.

I za Donalda Trumpa se kaže da je realpolitičar, dakle pragmatičan lider koji ne podliježe idealima niti moralnim ograničenjima... Što sad očekivati od takvog čovjeka, napose u odnosima prema Sjevernoatlantskom savezu/NATO-u, Europskoj uniji, uključujući i posebno važan energetski aspekt...?

- Do jučer je bilo nezamislivo ono što radi Elon Musk, jedan od Trumpovih ljudi od povjerenja, koji se otvoreno hvali svojim pokušajima da promijeni vlade UK i Njemačke. Trump cijeni lidere koji posjeduju moć bez ograničenja, stoga Trumpu odgovara prepuštanje sfera utjecaja Kini i Rusiji, samo ako mu uzvrate "uslugu". Rusiji je prvo zaprijetio carinama i sankcijama ako ne pristane na dogovor. Sada je očito da i američka i ruska administracija ubrzano rade na pripremi sastanka bez uključenosti EU i Ukrajine.

Predsjednik Trump je realpolitičar, kao što sam rekla oslanja se na silu i moć u međunarodnim odnosima. U tom kontekstu Rusiji priznaje status velike sile i u skladu s tim otvoren je za pregovore koji će očito uključivati i trgovinu ukrajinskim teritorijem. Sve s ciljem rješavanja sukoba, što mu je neophodno kako bi se mogao posvetiti obuzdavanju Kine koju vidi kao stvarnog, sistemskog protivnika.

Za EU koju vode krajnje nekompetentni političari ovo je situacija koju ne razumiju, potpuni otklon od dosadašnjeg motivacijskog slogana "rata do pobjede" kojeg su im nametnuli američki demokrati uz pomoć Velike Britanije. Oni su eskalirali rat u potrazi za vlastitim interesima i vanjskopolitičkim prioritetima, uključujući stav o pravu NATO-a da se širi koliko želi, sve do ruskih granica, što se pokazalo nemogućim.

Sada Trump ne brine za EU. Nova je vijest je da ćemo opet uvoziti ruski plin postojećim plinovodima, što je čini se dio američko-ruskog dogovora oko Ukrajine. Moguće je i da SAD otkupe Sjeverni tok od Gazproma, nakon čega bi po "zanimljivim" cijenama prodavali plin državama EU-a. Europska unija koju sada tresu žestoke podjele oko ovog najnovijeg prijedloga, nema drugog izbora nego da nastavi kupovati američko oružje kako bi održavala stanje "ni rata ni mira", odnosno dugoročnu nestabilnost na kontinentu. Stoga je za očekivati povećanje izdvajanja za obranu, najmanje nešto iznad 3,5 posto. Je li to izvedivo, ne znam!

Trump i Europska unija, trebamo li strahovati od zahladnjenja odnosa, za pretpostaviti je da bi moglo biti problema u kontekstu ekonomskih odnosa, carina...?

- Tvorci Bretton Woodskog sustava vjerovali su da visoke carine samo potiču destruktivni ekonomski nacionalizam i sukobe. Trumpove prijetnje označavaju početak novog međunarodnog poretka u kojem metode ekonomskog zastrašivanja postaju valuta moći te zamjenjuje slobodnu trgovinu i međunarodnu suradnju. Europski saveznici su paralizirani strahom, već vidim da će pokušati zadovoljiti Trumpa nudeći mu preventivne ustupke poput kupnje više robe američke proizvodnje. Plin i oružje se podrazumijevaju. Ti napori, međutim, neće zadovoljiti američkog predsjednika koji EU ne namjerava produžiti besplatnu zaštitu. Da bi zaslužili Trumpovo poštovanje, američki bi saveznici morali pokazati snagu. Imaju li za to kapaciteta? Mislim da nemaju.

Trumpove odluke tijekom njegova prvog mandata nisu bile prijateljske prema EU. Sjetimo se samo uvođenja zaštitnih carina na niz europskih proizvoda s ciljem prisiljavanja Bruxellesa na ekonomske ustupke koji su bili u korist isključivo američkog gospodarstva. EU je nerazumno slijedila politiku sankcija Rusiji. Trump je, što je nastavila i Bidenova administracija, natjerao Europu da odustane od dugoročnih ugovora za opskrbu ruskim plinom i prijeđe na nekoliko puta skuplji američki ukapljeni prirodni plin. Europa sada ima plin, ali mu je cijena toliko visoka da EU gubi svoju konkurentsku prednost na svjetskim tržištima. Zapravo, novcem puni džepove američkih izvoznika plina, dok su unutar SAD-a energenti ponekad dva do tri puta jeftiniji.

Uništenje većine plinovoda Sjevernog toka, nedavno ukrajinsko zatvaranje plinovoda kao i napadi Ukrajine na Turski tok već značajno uništavaju sposobnost Europe da održi svoje tvornice, ali da osigura opskrbu kućanstava i tvrtki. Gospodarski učinak nerazumnih EU politika već je odveo Njemačku u recesiju i značajno utjecao na raspad koalicijske vlade Olafa Scholza. U svakom slučaju, prekid isporuke plina i napad na cjevovode koji opskrbljuju Europu plinom, mogli bi EU odvesti u smrtonosnu spiralu daljnjeg propadanja, ali zapanjujuće je da smislene reakcije od strane EU lidera, naprosto nema.

Aktualni američki državni tajnik Marco Rubio u jeku predsjedničke kampanje (foto: EPA/ David Muse)

Sve to vodi daljnjoj deindustrijalizaciji i slabljenju Europske unije. U tom kontekstu zahtjevi nove američke administracije za povećanjem izdvajanja za obranu iznad 3,5 posto mogu djelovati krajnje destabilizirajuće u smislu sve izazovnije polarizacije europskih društava, nestabilnosti vlada, itd. Posljedice bi mogle biti vidljive u slabljenju ne samo EU-a već i NATO-a, o čemu će, vjerujem, predsjednik Trump svakako voditi računa. Što se tiče EU, ona treba preispitati svoj odnos sa Rusijom, ali i sa SAD-om kao najvažnijim saveznikom. Nisam sigurna ima li EU uopće ideju o tome, a političara od formata u njezinim institucijama definitivno nedostaje!

Zaključimo se Hrvatskom, odnosno regijom u širem smislu, našem okruženju... Kakav će tu sad biti interes nove američke administracije?

- Hrvatska već povećava ulaganja u naoružanje i vojnu opremu, najvećim dijelom američko. Ako Trump počne mijenjati granice kako je obećao, a hoće (Grenland, Kanada, Ukrajina) ta opasna praksa će se prebaciti na Europu, time i na regiju koja je snažno destabilizirana.

Svakako Trump će biti zagovornik ekonomske normalizacije između država Zapadnog Balkana, što je nastavak tzv. Washingtonskog sporazuma koji su Srbija i Kosovo potpisale 2020. godine. Nova će administracija ekonomske resurse regije kao i buduće investicije nastojati prilagoditi isključivo američkim interesima.