Američki predsjednik Donald Trump potpisuje izvršne odredbe u Ovalnom uredu Bijele kuće, 23 siječnja 2025. (foto: EPA/Yuri Gripas/Pool)
Zašto je jedan dio Amerike i jedan dio svijeta toliko sklon Donaldu Trumpu, gotovo da ga vidi i percipira kao mesiju, lidera koji najavljuje novo zlatno doba, s kojim počinje "nova realnost", "doba velikih promjena", "promjena društvene klime"...? Drugim riječima, u čemu je zapravo tajna Donalda Trumpa, njegove komunikacije, retorike i javne prezentacije, samoreklame i propagande, da je u tolikoj mjeri zaludio široke mase ne samo u SAD-u nego i drugdje u svijetu? O tim i nekim drugim pitanjima razgovarali smo s izv. prof. dr. sc. Gabrijelom Kišiček, pročelnicom Odsjeka za fonetiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
- Mislim da je odgovor u njegovoj direktnosti i neposrednosti. Novi je trend političke retorike da diplomatičnost i taktičnost više nisu vrline, nego mane. Ljudi su zasićeni "mainstream" političarima koji puno govore, a malo kažu. Zasićeni su političarima koji kalkuliraju, važu svaku izgovorenu riječ i nastoje se svima svidjeti. Trump se odlučio za to da govori i ono što će neke možda i zgroziti, odlučio je govoriti tako da i sadržajem i izvedbom svojih nastupa ne bude svima po volji. Štoviše, svjestan je da će ga mnogi prezirati, kritizirati i ismijavati. To je velik rizik, definitivno. Ali, njemu se isplatio. Ono što nisam sigurna jest pitanje koliko iza takve odluke stoji promišljena politička i komunikacijska strategija, a koliko je to njegova osobnost koju se ne da jednostavno staviti u okvire uobičajene političke retorike. Mislim da je kombinacija i jednog i drugog. Počeo je vodeći se intuicijom i vlastitim predispozicijama, a onda se uvidjelo kako je to taktika koja izvrsno funkcionira i postala je njegov brend. I sada je taj brend postao svjetski trend. Sada vidimo da drugi političari pokušavaju kopirati taj način komunikacije. Naravno, nekome to više, nekome manje pristaje, ali definitivno svjedočimo promjeni političke retorike na svjetskoj razini. Politika je postala estradizirana - zvijezde biznisa i javnog života postaju političari, a profesionalni političari poprimaju obilježja i ponašanje zvijezda. Nije to neočekivano jer razvoj medija, društvenih mreža, otvorio je put političarima do šire javnosti. Kako bi bili zanimljivi, klikani, gledani, šerani i praćeni, moraju biti estradizirani. U budućnosti politike najbolje će prolaziti ne samo izvrsni govornici već i oni koji su skloni performansima, koji se ne srame kamere, koji uživaju u pozornosti publike i samoreklamiranju, koji su kreativni u privlačenju sljedbenika. Bojim se da će pamet, iskustvo i obrazovanje pasti u drugi plan.
Druga strana priče je naravno drugi dio SAD-a i drugi dio svijeta koji na Donalda Trumpa gledaju kao na političku, ekonomsku i općenito društvenu ugrozu. Koliko je i takva percepcija pretjerano kritična i zašto? Neki analitičari navode kao razlog ne Trumpov jezik i javni govor krcat uvredama, nego u biti strah "onih drugih" uključujući i elite za gubitak dosadašnjih privilegija u okoštalim sustavima liberalne demokracije?
- Naravno da takav trend izaziva i strah. S jedne strane oduševljenje, s druge strane strah od poplave političara koji nedostatak bilo obrazovanja, mudrosti ili iskustva kompenziraju spektaklima, populističkim politikama i vlastitom promocijom. Kod Trumpa je taj strah i utemeljen. Naime, moglo se pomisliti da su neke od njegovih poruka biračima samo predizborni trikovi za privlačenje masa, a da će jednom kad preuzme funkciju, govoriti drukčije. Ipak, već prvi potezi, a i inauguracijski govor, pokazali su kako kod Trumpa to neće biti slučaj. Čini se kako je u Americi ta liberalna demokracija stvorila kod određenih slojeva ljudi određenu "razmaženost" koja pak dovodi do insistiranja na sve širem spektru različitih "prava". Sve to u prvi plan stavlja rasprave o temama i problemima koji nisu prioritet najvećem broju Amerikanaca - od woke filozofije, političke (ne)korektnosti, rodne ideologije… I sad imate privilegirani sloj ljudi koji se "bori za prava" malog postotka ljudi, dok onaj najveći postotak zabrinjavaju neki sasvim drugi problemi o kojima se malo ili nimalo ne govori. I dolazi do obrata, da ne kažem prevrata, u kojem jedan milijarder poput Trumpa bude bliži "običnom" Amerikancu od svih demokratskih i liberalnih političara zajedno. I to milijarder koji nijedan dan u životu nije živio kao "običan" čovjek, nego je oduvijek pripadao društvenoj eliti. Čini se paradoksalno, ali sva ta sloboda i demokracija kojom se SAD dičio stoljećima, stvorile su velik broj nezadovoljnih ljudi koji su jedva dočekali nekoga poput Trumpa.
Kako objasniti da je i nakon izbora, možda sad još i jače i upadljivije, Donald Trump i dalje glavi glumac, da se tako izrazim, u sveopćem medijskom spektaklu koji se oko njega isprepleće? Je li i to još jedan dokaz da je Amerika najveće svjetsko društvo spektakla u svim aspektima, pa i ovima u kojima se histerija, paranoja i idolopoklonstvo na valu medijskog interesa nameću kao "narativ trumpizma", koji mijenja dosadašnju društvenu klimu?
- Apsolutno. SAD je zemlja spektakla, zemlja u kojoj se sve pretvara u medijsku pompu i reality show, a sada se to prelilo i na politiku. U prošlosti su zabava i politika bile odvojene jer se politika smatrala ozbiljnom i stručnom, politička pitanja reflektirala su se direktno na živote ljudi, odlučivala o ratu i miru. Politika nije promijenila svoje područje djelovanja, ali se danas u to djelovanje, procese i procedure uključuje veći broj ljudi koji nisu političari, više ljudi iznosi svoje stavove, nezadovoljstva, aktivistički djeluje. Politika više nije rezervirana za odabrani i izabrani broj ljudi, svi se bave politikom na ovaj ili onaj način. Mediji to prepoznaju i nastoje politiku učiniti medijski atraktivnom. Protagonisti poput Trumpa kao da su stvoreni za to. Brojni novinari, analitičari koji kritiziraju i žale se na Trumpa, potajno su sretni jer znaju da će on, a time posredno i oni, privući gledatelje, slušatelje, pratitelje.
Mislim da se društvena klima odavno mijenja. I ta promjena, kao i brojne druge društvene promjene, ide korak po korak. Trump je samo najvidljiviji i najglasniji znak te promjene. Nije Trump stvorio promjenu društvene klime, već obrnuto. Promjena društvene klime stvorila je Trumpa i omogućila mu da postane predsjednik najmoćnije svjetske sile. Sada nam ostaje samo vidjeti kako će se ta promjena odraziti na politiku i političku retoriku u drugim zemljama svijeta.