Modernistička arhitektura Argentine pod europskim utjecajem

La Plata je glavni grad pokrajine Buenos Aires u Argentini, koji je poznat po svom jedinstvenom urbanističkom planu, bogatoj kulturnoj sceni i prestižnim akademskim institucijama. Oblikovao ju je prema strogoj mrežnoj strukturi Pedro Benoit, s širokim bulevarima, dijagonalnim ulicama i velikim trgovima u pravilnim razmacima. Grad je simetričan, s Plazom Moreno u centru, gdje se nalaze najpoznatije građevine - katedrala (najveća crkva u Argentini) i gradska vijećnica. Navedeni urbanizam čini La Platu - osnovanu 1882. godine - jednim od najboljih primjera urbanističkog planiranja iz 19. stoljeća u svijetu.

Tijekom 20. stoljeća, grad La Plata je prihvatila modernističku arhitekturu, pod utjecajem Le Corbusiera i Bauhaus pokreta. Le Corbusier (1887. - 1965.) bio je čuveni švicarsko-francuski arhitekt, urbanist i dizajner, jedan od najutjecajnijih figura moderne arhitekture. Revolucionirao je dizajn kuća i vila sa svojih "pet točaka arhitekture", koje su naglašavale otvorene tlocrte, pilotis (nosive stupove), horizontalne prozore, slobodne fasade i vrtove na krovu.

Kuća Curutchet

Vilu Curutchet je naručio dr. Pedro Domingo Curutchet, argentinski kirurg i intelektualac, koji je imao širok spektar umjetničkih interesa, posebice u području glazbe, slikarstva i književnosti. U srednjim četrdesetima odlučio je osnovati svoju kiruršku praksu u La Plati. Posjedovao je mali, ali izvrsno smješten zemljišni posjed na kojem je namjeravao izgraditi kombinaciju malog kirurškog konzultacijskog ureda i obiteljske kuće.

Kuća dr. Curutcheta smještena je uz jednu od avenija koje oblikuju monumentalnu os grada, u blizini trga i parka. Parcela je uska i presijeca ju dijagonalna uličica koja tvori mali trg ispred kuće. Dr. Curutchet zamolio je Le Corbusiera da odvoji radni i stambeni dio te da svim glavnim prostorijama osigura povoljan položaj i pogled na obližnji trg i park. Kuća je projektirana i kao stambeni prostor i kao medicinska ordinacija, s jasnom podjelom između javnih i privatnih zona. Prizemlje i prvi kat bili su namijenjeni klinici, dok su gornji katovi služili kao stambeni prostor.

Klinika se nalazi u prizemlju i na prvom katu (Foto Sandra USKOKOVIĆ)

Vila dr. Curutcheta izvanredan je primjer rada Le Corbusiera u godinama neposredno nakon Drugog svjetskog rata, razdoblju koje je obilježila revalorizacija njegovih postulata i jezika iz 1920-ih, koje je spojio s novim otkrićima (brise-soleil itd.) i sve većom opsesijom s harmonijom prirode. Projekt predstavlja izniman odgovor na izazove i kompleksnosti koje su postavili lokacija i programski zahtjevi.

U skladu sa svojim urbanističkim postulatima, Le Corbusier je oslobodio prizemlje kao prostor za cirkulaciju te je životne i radne prostore smjestio na gornje razine. Klinika je postavljena na prednjem dijelu parcele, jednu etažu iznad tla, dok je stambeni dio smješten još jednu razinu više, prema stražnjem dijelu zemljišta. Rampa povezuje ova dva volumena, čuvajući njihovu neovisnost i postajući ključni element arhitektonske promenade koja prolazi kroz cijelu zgradu, na kraju kulminirajući u kadriranim pogledima na prekrasan park ispred kuće.

Rampa spaja stambeni dio s ordinacijom (Foto Sandra USKOKOVIĆ)

Dvostruko visoko unutarnje dvorište osigurava obilje prirodnog svjetla, što je ključno s obzirom na ograničenu površinu urbanog zemljišta. Brise-soleil (zaštita od sunca) na fasadi odražava Le Corbusierovu pažnju prema kontroli sunčeve svjetlosti u toplijimm klimama.

U vili dr. Curutcheta mogu se pronaći glavni arhitektonski principi Le Corbusiera: pilotisi, slobodan tlocrt, slobodno pročelje, i krovni vrt. Pročelje koje zatvara prostorije prema ulici dematerijalizirano je, svedeno na jednostavne staklene plohe zaštićene sustavom sunčanih brisoleja. Kao i u cijeloj kući, kontinuitet prostora između eksterijera i interijera jasno ilustrira i materijalizira prostorno-vremenski koncept, važan ne samo Le Corbusieru, već i cijelom modernističkom pokretu.

Izgradnja je trajala od 1949. do 1954. godine, a u početku ju je vodio Amancio Williams (kojeg je preporučio sam Le Corbusier), dok su je kasnije nastavili drugi lokalni stručnjaci. Le Corbusier je posjetio Buenos Aires 1929. godine i pretpostavlja se da je odbio doći ponovno jer je do kasnih 1940-ih Argentina bila pod vlašću Juana Dominga Peróna, čija je vlada imala antagonistički odnos s međunarodnim intelektualcima i stručnjacima koji se nisu slagali s ideologijom Perona. Nacionalistička i populistička vlada Dominga Perona je intervenirala na sveučilištima 1947. godine, prisiljavajući mnoge akademike – posebno one kritične prema peronizmu – da podnesu ostavke ili odu u egzil.

Uravnoteženi dijalog

Jedna od karakterističnih značajki vile Curutchet je uklapanje postojećeg stabla u njezin dizajn. Le Corbusier je posebnu pažnju posvetio očuvanju stabla, omogućivši mu da raste kroz otvor u strukturi. Ovaj dizajnerski izbor odražava njegovu predanost usklađivanju arhitekture s prirodom. Značajan raniji primjer, ali u Europi je paviljon L'Esprit Nouveau (1925.), koji je Le Corbusier projektirao za Međunarodnu izložbu moderne dekorativne i industrijske umjetnosti u Parizu. Zbog pravila izložbe koja su zabranjivala uklanjanje postojećih stabala na lokaciji, Le Corbusier je domišljato integrirao stablo u dizajn paviljona, omogućivši mu da prolazi kroz otvor u krovu. Ovaj pristup, ne samo da je riješio praktična ograničenja lokacije, već je i simbolizirao spoj moderne arhitekture s prirodnim okruženjem.

Nadalje, vila je izvanredno integrirana između dviju građevina različite visine, arhitektonskog stila i pročelja, a elevacijski nacrti pokazuju vizualne poveznice s okolnim fasadama. Za razliku od mnogih drugih Le Corbusierovih djela, Casa Curutchet izgrađena je u urbanom okruženju, besprijekorno se stapajući s postojećom neoklasičnom kućom u susjedstvu. Ovaj kontrast ističe sposobnost velikog arhitekta da djeluje unutar povijesnog konteksta, a da pritom zadrži modernističke ideale.

Obilje prirodnog svjetla ulazi u kuću (Foto Sandra USKOKOVIĆ)

Pridružena postojećoj zgradi, Casa Curutchet predstavlja rijedak primjer u kojem Le Corbusierov projekt ne stoji samostalno, već se mora integrirati u povijesni kontekst. Ova interpolacija se smatra primjerom uspješne moderne arhitekture zbog uravnoteženog dijaloga s okolinom, a da pritom ne odstupa od Le Corbusierovih dizajnerskih principa, uključujući elemente poput rampe i spiralnog stubišta.

Vila Curutchet predstavlja harmoničnu sintezu modernističkih ideala i lokalnih urbanih uvjeta, pokazujući Le Corbusierovu sposobnost prilagodbe svojih principa različitim kulturnim i ekološkim kontekstima. Ona ujedno predstavlja prekretnicu arhitektonske eksperimentacije, inspirirajući arhitekte diljem Latinske Amerike i šire.

Na listi UNESCO-a

Casa Curutchet (1949. - 1953.) u La Plati (Buenos Aires) izgrađena za liječnika Curutcheta i njegovu obitelj, remek-djelo je moderne arhitekture i prepoznata je diljem svijeta zbog svog inovativnog dizajna i skladne integracije s okolinom. To je jedino djelo poznatog švicarsko-francuskog arhitekta Le Corbusiera u Latinskoj Americi. Od 2016. godine kuća Curutchet uvrštena je na listi UNESCO-ve svjetske baštine pod kategorijom moderne baštine i jedna od najvažnijih modernističkih kuća u Latinskoj Americi.

Moderna arhitektonska baština je svjedočanstvo inovacija 20. stoljeća, društvenih promjena i urbanog razvoja I ključno je očuvati ove građevine kako bi se odala počast njihovom povijesnom značaju, sačuvala arhitektonska raznolikost i poticali održivi razvoj. UNESCO valorizira modernu baštinu jer predstavlja kreativnost 20. stoljeća, urbani napredak i kulturnu evoluciju. Zaštitom i promicanjem lokaliteta moderne baštine, UNESCO osigurava da buduće generacije prepoznaju ulogu moderne arhitekture u oblikovanju suvremenog društva.

Danas je Casa Curutchet dom Colegio de Arquitectos, strukovne udruge arhitekata u Buenos Airesu koji skrbe o njoj, i otvorena je za javnost putem organiziranih obilazaka.