NORA TURATO: Glas digitalnog doba i poziv na introspekciju

Ponekad je teško odrediti gdje prestaje umjetnost, a počinje svakodnevica. Ili obrnuto – gdje svakodnevica postaje umjetnost. Stedelijk muzej u Amsterdamu odavno je prostor u kojem se ta granica briše, mjesto gdje se tradicionalni narativi preispituju, a suvremeni umjetnički izrazi preklapaju s realnošću digitalnog doba.

Zgrada muzeja, sa svojim prepoznatljivim bijelim zakrivljenim oblicima, izaziva jednako divljenje koliko i podsmijeh. Neki je vide kao odvažan arhitektonski potez, drugi kao ekscentričnu pogrešku. U ovom prostoru kontrasta i nesuglasica, umjetnost pronalazi svoje utočište, bivajući istovremeno predmet obožavanja i kritike.

Umjetnički eksperiment

Ova zgrada, poznata kao »Kada«, otvorena je 2013. godine i predstavlja suvremenu arhitektonsku interpretaciju prostora namijenjenog umjetnosti. Dizajn su osmislili Benthem Crouwel Architects, želeći postići modernu estetiku koja je u oštrom kontrastu s povijesnom zgradom iz 1895. godine. Kritičari su podijeljeni – neki smatraju da je muzej dobio inovativni, funkcionalni oblik, dok su drugi uvjereni da se futuristička bijela ljuska ne uklapa u amsterdamski pejzaž. Međutim, ono što se ne može osporiti jest činjenica da je ova zgrada postala simbol muzeja i njegovog otvorenog pristupa umjetnosti.

Zgrada muzeja, s prepoznatljivim bijelim zakrivljenim oblicima, izaziva jednako divljenje koliko i podsmijeha

Najnovija inicijativa Stedeljika, serija IN SITU, poziva umjetnike da stvore djela posebno oblikovana za mezanin muzeja. Ovo nije prostor za statične izložbe, već za eksperimentalne instalacije koje dišu, mijenjaju se i zahtijevaju od publike da bude dio njih.

In Situ je latinska fraza koja doslovno znači »na licu mjesta«. U jednom od jedinstvenih prostora Stedelijk muzeja, mlada generacija umjetnika dobiva priliku stvoriti radikalno umjetničko djelo. Time slijede stope mnogih nezaboravnih prethodnika koji su stvarali djela na nekonvencionalnim mjestima unutar muzeja. S novom serijom IN SITU, mezanin »kade« uskoro će postati dinamično igralište za umjetničku slobodu, navodi Rein Wolfs, direktor Stedelijk muzeja.

Novi dodatak Stedelijk muzeja u obliku kade

IN SITU nije samo prilika za umjetnike da izlože svoja djela u prestižnom muzeju; to je eksperiment u kojem je prostor dio narativa. Svaka instalacija oblikuje se u odnosu na arhitektonske elemente muzeja, a publika dobiva mogućnost interakcije na nepredvidive načine. Na taj način, IN SITU je dijalog između umjetnosti, prostora i promatrača, čineći svaku izložbu jedinstvenim iskustvom. U jesen 2024. ovu seriju je inaugurirala umjetnica čiji rad odavno prelazi konvencionalne granice – Nora Turato.

Nora Turato je rođena 1991. godine, a trenutno živi i radi u Amsterdamu, gdje je studirala na Gerrit Rietveld Academie i razvila svoju multidisciplinarnu praksu. Porijeklom iz Rijeke, a sada s amsterdamskom adresom, Turato je izgradila karijeru spajajući jezik, performans i vizualnu umjetnost. Njezini su radovi nalik zrcalu koje reflektira ritam suvremene komunikacije – ubrzan, fragmentiran, ispunjen kaosom informacija koje nas svakodnevno preplavljuju. Reklame, vijesti, YouTube tutorijali, prisluškivani razgovori – sve to postaje njezin materijal, sirova građa od koje oblikuje svoje izričaje.

Ključne teme koje se pojavljuju u njezinom radu su preopterećenost informacijama, utjecaj društvenih mreža i konzumerističkih narativa. Turato je također objavila umjetničke knjige koje okupljaju fragmente tekstova, ističući njezinu fascinaciju jezikom kao sadržajem i vizualnom formom. Njezini tekstovi reflektiraju brzinu i fragmentiranost suvremene komunikacije.

Informacijska prezasićenost

Turato je izlagala samostalne i skupne izložbe u prestižnim institucijama poput Muzeja moderne umjetnosti (MoMA) u New Yorku, Kunsthalle Basel i Berlinskog bijenala. U New Yorku je 2022. godine izvela performans »Pool 5« u MoMA-i (najvažnijem Muzeju moderne umjetnosti u Sjedinjenim Američkim Državama, a i šire u svijetu), koji je oduševio kritičare. Ovaj uspjeh je potvrdio njezin status rastuće zvijezde na međunarodnoj umjetničkoj sceni zbog sposobnosti da uhvati anksioznost, humor i apsurdnost digitalnog doba kroz svoja brza, tekstualno bogata djela. U svojoj recenziji za Performance Review, Tara Kenny ističe Turatino »majstorsko vladanje glasom i tijelom«, što joj omogućuje brze prijelaze između »teatralne grandioznosti i povjerljivih šaputanja«. Ugledni magazin Frieze je također pohvalio njezinu sposobnost da kroz pronađeni jezik dotakne kolektivne tjeskobe publike.

Ono što Turato čini posebno relevantnom umjetnicom globalne današnjice jest njezina sposobnost da artikulira osjećaj informacijske prezasićenosti. U njezinim performansima, govor se ubrzava do granice nerazumljivosti, riječi postaju ritmički obrasci, a rečenice se rastvaraju u zvučne fragmente. Ovaj eksperimentalni pristup jeziku odražava način na koji digitalna kultura oblikuje našu percepciju stvarnosti.

Turatino djelo »Čujem te, čujem te« iz 2024. godine, osmišljeno za prostor IN SITU, nije samo vizualni doživljaj, već i zvučna eksplozija. Umjetnica inače radi u periodičnim ciklusima koje naziva »Pools« (bazeni). Ovo djelo označava početak sedmog ciklusa: Pool 7.

»Čujem te, čujem te« – videoinstalacija koja istražuje verbalnu preopterećenost i granice suvremene komunikacije (Foto Sandra USKOKOVIĆ)

Dok promatram kako posjetitelji stoje na pokretnim stepenicama muzeja, u ušima mi se ponavlja mantra: »Čujem te, čujem te«. U intervalu između riječi, jecaja, guturalnih krikova je ekspresija koja priziva djetinjstvo, sirove emocije, nesputane reakcije na svijet koji nas okružuje. Ovo je priča o jeziku koji ne služi samo komunikaciji, već postaje oružje, granica, sredstvo identiteta. Umjetnica kroz videoinstalaciju istražuje verbalnu preopterećenost i granice suvremene komunikacije.

Ova instalacija dotiče se jednog od ključnih problema suvremenog doba – paradoksa komunikacije. Živimo u svijetu u kojem smo stalno povezani, a ipak se često osjećamo izolirano. Riječi koje svakodnevno koristimo gube značenje uslijed prekomjerne upotrebe. Turatino djelo postavlja pitanje: kako se možemo doista čuti u svijetu prepunom buke?

Jezik kao umjetnost

Osim ove monumentalne instalacije u mezaninu, Nora Turato ostavlja trajni trag u u stalnom postavu muzeja kroz svoje djelo »Ako te napetost ne ubije, nešto drugo hoće« iz 2021. godine. Riječ je o tekstualnoj instalaciji koja odražava anksioznost i ritam modernog informatičkog kaosa. Uključivanjem ovog djela u svoju stalnu zbirku, Stedelijk muzej potvrđuje važnost jezične umjetnosti u digitalnom dobu, gdje tekst više nije samo medij komunikacije, već oblik umjetničkog izraza i kritike.

Rad Nore Turato kao dio stalnog postava Stedelijk muzeja (Foto Sandra USKOKOVIĆ)

Ovdje jezik postaje vizualni oblik, tipografija preuzima ulogu pripovjedača, a riječi se pretaču u slike. Naslov sam po sebi sugerira nemir, egzistencijalnu tjeskobu, konstantnu napetost modernog života u kojem nas svaka nova informacija preplavljuje prije nego što je uspijemo do kraja shvatiti.

Kritičari su Turatin rad opisali kao suštinsku umjetnost digitalnog doba koji odražava ritam internetske komunikacije, preispituje autoritet jezika i izlaže strukturalne nesigurnosti modernog izraza. U svijetu u kojem algoritmi oblikuju naš svakodnevni govor, umjetnost Nore Turato prisiljava nas da se zapitamo: jesmo li još uvijek vlasnici vlastitih riječi?

Kroz svoje radove, Turato ne daje odgovore – ona postavlja pitanja. Što pamtimo, a što zaboravljamo? Koliko smo svjesni jezika koji koristimo i moći koju nosi? Koliko smo zapravo slobodni u načinu na koji komuniciramo, a koliko smo vođeni algoritmima, društvenim očekivanjima, nevidljivim pravilima modernog doba?

Njena umjetnost nije samo vizualno ili zvučno iskustvo – ona je poziv na introspekciju. U vremenu u kojem smo bombardirani podacima, riječima i slikama, Turato nas poziva da stanemo, oslušnemo i možda, samo možda, konačno čujemo jedni druge. Možda nas njezina umjetnost neće ostaviti s jasnim odgovorima, ali nas sigurno neće ostaviti ravnodušnima.