"Prozor života" otvorio "prozore" etičkih, moralnih, ali i zakonskih prijepora

Praksa koja je bila popularna u srednjovjekovnoj Europi, u 21. stoljeću doživjela je svojevrsni povratak, a Hrvatska se početkom veljače upisala u klub »baby box« zemalja. Koliko god se pojam »kutija za bebu« činio simpatičnim, iza njega se krije više pitanja nego odgovora i više problematike nego šarma.

Jedna takva »kutija« svoje je mjesto pronašla u Zagrebu u obliku Prozora života u koji majke, ali i realno očevi, bake, djedovi… mogu anonimno ostaviti neželjenu djecu. Prozor i njegovo postavljanje rezultat je napora udruge Betlehem Zagreb koja promiče zaštitu ljudskog života od začeća do smrti, a smješten je u sklopu samostana Pohoda Marijina na zagrebačkoj Trešnjevci.

Priča oko prozora s vremenom se pretvorila u sapunicu, a sve je počelo uoči Dana života, kada se Prozor života pojavio u Zagrebu. Udruga Betlehem nije odgovorila na naše upite, pa smo njihovu poziciju rekonstruirali na temelju priopćenja za medije i izjava koje su javno iznosili.

Na službenim stranicama udruge Betlehem stoji da im je motiv bio »pružiti mogućnost i priliku majkama koje je egzistencija prisilila na donošenje teške odluke, da ne učine čedomorstvo«, uz tvrdnju da to majke mogu učiniti posve anonimno i sigurno, te da im je cilj »zaštita najugroženijih i stvaranje prilike da ostavljena djeca pronađu novi život«.

Prozor života, opremljen grijanim krevetićem i alarmom, funkcionira tako da jednom kada se u njemu ostavi dijete, automatizmom stiže obavijest časnim sestrama, a potom i direktno na mobitel Alberte Vrdoljak, predsjednice udruge Betlehem Zagreb i lica koje poznajemo s pozornica Hoda za život. Vrdoljak je pojasnila da časne sestre potom provjeravaju videonadzor te odnose bebu u prostor samostana, nakon čega situaciju preuzima ona sama i obavještavaju se policija i Centar za socijalnu skrb.

Pitanje zakona

A što je sa zakonom? Nakon otvorenja »prozora«, mišljenja javnosti počela su se razdvajati, a u priču se uključila Ženska mreža Hrvatske, inače feministička mreža sačinjena od 34 organizacije za prava žena iz različitih dijelova Hrvatske. U vidu priopćenja za javnost, ŽMH je oštro osudila Prozor života, istaknuvši pritom brojne etičke, moralne, ali i zakonske rupe koje povlači za sobom.

Prije svega, istaknule su protuzakonitost ovog čina ukazavši direktno na njegova kaznena obilježja - poglavito poticanje na počinjenje kaznenog djela napuštanja djeteta. Čvrstog stava da je Prozor života zapravo suprotan najboljem interesu djeteta, Ženska mreža istaknula je da se njime stvara »paralelni, izvaninstitucionalni sustav skrbi za djecu, koji je u suprotnosti s važećim zakonima RH«.

Ističući svjesnost namjere udruge Betlehem za pružanjem alternative u naizgled nemogućoj situaciji, Ženska mreža ukazala je na brojna pitanja koja su ostala neodgovorena. Primjerice, istaknule su da bi legalizacija ovakve prakse omogućila potencijalno isključenje informiranog pristanka oba roditelja na odricanje od roditeljske skrbi, kršenje prava djeteta na identitet i pristup informacijama o vlastitom podrijetlu zajamčenih Konvencijom o pravima djeteta UN-a, stvaranje pravne nesigurnosti i potencijalno rizičnih posvojenja.

ŽMH ističe da ova praksa potkopava pristup zdravstvenoj i socijalnoj skrbi zbog poticanja na držanje trudnoće u tajnosti umjesto ohrabrenja trudnicama da potraže obiteljsku i profesionalnu pomoć, kao i odvraćanje od prenatalne i postnatalne skrbi, čime ih se izlaže nesigurnim porodima bez medicinskog nadzora te u konačnici prikrivanja ozbiljnih zločina poput silovanja, incesta i zlostavljanja.

ŽMH ukazala je na brojna etička i pravna pitanja, no najveći problem, prema njima, ostaje »potencijalno kršenje prava djeteta na identitet i poznavanje vlastitog podrijetla, što je zajamčeno domaćim zakonodavstvom i međunarodnim konvencijama«. Podsjećamo, Vrdoljak je medijima izjavila da je »pravo na život veće nego pravo na identitet«.

Zaključno, ŽMH je pozvao institucije Republike Hrvatske na hitno poduzimanje mjera za zabranu i sankcioniranje ove činjenično gledano protuzakonite prakse.

Bez precizne regulacije

Partiji šaha koju smo imali prilike pratiti kroz priopćenja, kumovale su burne reakcije javnosti, a neko su vrijeme i ŽMH i udruga Betlehem, šutjeli po pitanju odgovora. Nedugo nakon, tišina je prekinuta još jednim priopćenjem za medije udruge Betlehem kojim se pokušalo dodatno razjasniti svrhu inicijative. Udruga je oštro odbacila tvrdnje Ženske mreže, okarakteriziravši ih neosnovanima, pogotovo one da Prozor života »prisiljava žene na trudnoću i porod«, »izlaže ih nesigurnim uvjetima« ili »potkopava pristup zdravstvenoj i socijalnoj skrbi«.

Udruga je zauzela čvrst stav da svojom inicijativom Prozora života ne potiču i ne promoviraju napuštanje djece, već da pružaju sigurno rješenje u krajnjoj nuždi. Nekoliko rečenica iz njihovog priopćenja izazvalo je novu diskusiju u javnosti, poglavito njihov komentar o zakonskim regulativama.

- Iako trenutni zakonski okvir u Republici Hrvatskoj nije precizno regulirao Prozor života, to ne znači da je on nezakonit, već da postoji potreba za dodatnom zakonskom regulacijom, čemu smo u potpunosti otvoreni, napisali su, više puta ističući da »pravni okvir u Republici Hrvatskoj po pitanju Prozora života nije dovoljno definiran, no to ne smije biti prepreka spašavanju ljudskih života«.

Nije precizno reguliran, nije dovoljno definiran - no ipak, u igri su dječji životi.

- Umjesto zabrane, pozivamo nadležne institucije na dijalog kako bi se osigurao zakonski okvir koji bi omogućio sigurno i odgovorno funkcioniranje ove inicijative, u skladu s europskim praksama i najboljim interesom djeteta, napisali su u zaključku.

Odgovor pravobraniteljice

Jasan i koncizan odgovor, dobili smo od pravobraniteljice za djecu Helence Pirnat Dragičević, koja nam je u odgovoru na upit kazala da je prva saznanja o postavljanju Prozora života dobila - iz medija. Drugim riječima, konzultacije udruge Betlehem s njome prethodno otvaranju nije bilo.

Pirnat Dragičević ističe da »cjelokupno društvo mora više ulagati u prevenciju i edukaciju budućih majki i očeva kako do situacija ostavljanja, odnosno napuštanja djeteta, ne bi došlo«. U odgovorima navodi da treba ulagati i u edukaciju o rizicima takvog čina, mogućnosti obraćanja institucijama koje će primjereno skrbiti o djetetu te pružiti podršku roditeljima kada nisu u mogućnosti ostvarivati roditeljsku skrb.

- Smatramo da je izuzetno važno djecu i mlade educirati o spolno odgovornom ponašanju kroz program Zdravstvenog odgoja, stoji u odgovoru pravobraniteljice.

Pirnat Dragičević ističe da je pravo djeteta na život zajedno s drugim pravima zajamčeno Konvencijom o pravima djeteta Ujedinjenih naroda, Ustavom Republike Hrvatske i nizom drugih pozitivnih zakonskih propisa. Ukazuje i na zakonske odredbe koje nalaže da je roditeljska dužnost skrbiti o životu i zdravlju svojeg djeteta kao i svim ostalim sadržajima koji djetetu omogućuju ostvarivanje njegovih prava i odrastanje.

- Treba napomenuti kako neovisno o mjestu na kojemu se dijete napusti i ostavi, s namjerom da ga se trajno riješi, takav čin predstavlja nedopušteno odricanje od roditeljske skrbi, što je kazneno djelo sukladno čl. 176. Kaznenog zakona. Također je potrebno imati na umu da, sukladno UN-ovoj Konvenciji o pravima djeteta, dijete ima pravo na očuvanje svog identiteta, što mu je onemogućeno u slučaju ostavljanja na mjestu poput spomenutog »prozora«, kao i na drugim neprimjerenim mjestima, naglasila je Pirnat Dragičević.

Istaknula je i da »postojeći propisi prepoznaju situacije i definiraju mehanizme zaštite prava i dobrobiti djeteta o kojem roditelji nisu u mogućnosti skrbiti kao i procedure postupanja u situacijama pronalaska ostavljenog djeteta«.

Neizvjesna budućnost

U cijelu priču uključilo se Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, koje je pokrenulo inspekcijski nadzor. Na pitanje Dnevnika Nove TV o tome zašto se nisu prije otvaranja Prozora konzultirali s Ministarstvom ili drugim nadležnim tijelima, socijalna radnica iz udruge Betlehem Doroteja Vuk Grill kazala je kako je njihova predsjednica probala sve pravno regulirati i pripreme su tekle tri godine.

- Ovaj Prozor nije otvoren u roku od mjesec dana, i nakon puno zidova i neslaganja jednostavno smo odlučili otvoriti na ovaj način pa, eto, vidjeti što će se dalje događati, istaknula je Vuk Grill, te nadodala da ne vidi nikakvu pravnu osnovu za negativne reakcije.

Spomenula je zakonsku regulaciju udomljavanja i posvojenja djeteta, dodavši da »kada majka ostavi svoje dijete ovdje, nalazimo rupe u zakonu«, referirajući se na Prozor života.

- Takva praksa u Hrvatskoj još nije postojala, nema je, i vjerujem da je to ono što je zainteresiralo javnost oko cijele ove priče, komentirala je načelnica inspekcije Ministarstva Josipa Crnoja Bartolić.

Dok je bilo kakva novina nešto što će neminovno pokrenuti priče u javnosti, čini se da je Prozor života otvorio i neke druge »prozore« u kojima se nalaze pitanja na koja odgovora još uvijek nema. Primjerice, ono prvoloptaško - kako izgleda procedura nakon ostavljanja djeteta u dotičnom prozoru? U kojem trenutku bivaju obaviještena nadležna tijela?

- Nakon što bismo mi preuzele dijete, zove se policija i Centar za socijalnu skrb koje će dijete odvesti u Nazorovu ili drugi centar za nezbrinutu djecu. Do tog trenutka kod nas u udruzi imamo volonterku liječnicu, imamo medicinske sestre, tako da će dijete biti zbrinuto, kazala je za Jutarnji list Vrdoljak.

Ideološke rasprave

Ali - na koji način su nadležna tijela obaviještena i zvoni li alarm i njima - i zašto ne? Što točno Vrdoljak čini kvalificiranijom od nadležnih institucija na primat informacija o ostavljenom djetetu? Što ako se ondje ostavi novorođenče, beba od nekoliko mjeseci ili dijete od dvije godine? I ono možda najvažnije, tko i što garantira djetetovu sigurnost nakon ostavljanja i čuva njegov interes da ne postane žrtva inih nasilja?

Dok je namjera udruge Betlehem jasna, a ponuda za alternativom dobrodošla, je li svaka alternativa dobra? Pogotovo ona koja prema odgovorima pravobraniteljice i reakciji ministarstva, očigledno nije zakonski usklađena, a predmet radnje mala živa bića?

Konačno, kakva se poruka ovim činom šalje ostatku društva - je li to »probaj pa vidi hoće li te uhvatiti«? Dok je stvar općeg znanja da je birokracija naše države ponekad sporija od kornjače, je li potrebno i dozvoljeno čitav proces preskakati? Štoviše, nema li to lagani prizvuk anarhije pa društveni dogovori i tumačenje zakona postaju stvar proizvoljnosti?

Hoće li iz ove partije šaha Prozor života opstati kao opcija za situacije o kojima nitko ne želi razmišljati - vrijeme i riječ Ministarstva će pokazati, no iza svega ovoga ostaje trag koji je nemoguće ne vidjeti. Baš kao što je The Guardian zapisao još prije dvanaest godina: »Zagovornici ove prakse oslanjaju se na jezik pro-life lobija i tvrde da kutije za bebe ‘štite pravo djeteta na život’ i da su spasile ‘stotine novorođenčadi’.« Zašto se udarci ideoloških utakmica uvijek lome na nedužnim leđima?