NATO OSTAJE ČVRSTO UZ SVE SAVEZNIKE KOJI DRŽE DO SLOBODE

Summit u Haagu od presudne je važnosti zbog potvrde nužnih ulaganja u obranu prema ciljanih 5% BDP-a. U okviru tih ulaganja važno je adekvatno izdvajati i za nastavak vojne pomoći Ukrajini koja brani svoj suverenitet i našu europsku sigurnost - kaže politolog Daniel Hinšt iz Centra za javne politike i ekonomske analize (CEA).

- NATO ostaje kamen temeljac za transatlantske institucije. Pritom su deklarirane političke vrijednosti Saveza individualne slobode, demokracija i vladavina prava. Te institucionalne vrijednosti NATO brani od višestrukih izvora geopolitičkih i sigurnosnih rizika. Centar za javne politike i ekonomske analize snažno stoji uz pozicije baltičkih i nordijskih zemalja te Poljske koje najviše osjete sigurnosni rizik zbog Rusije. Također, CEA vidi važnu ulogu Njemačke koja vojno jača NATO, snažno podržava Izrael i ima brigadu stacioniranu u Litvi. Sukladno s time, Njemačka je na prvoj liniji obrane slobode.

Putin stalno ističe da je NATO najveća prijetnja Rusiji, čak ucjenjuje ne samo Ukrajinu nego i baltičke zemlje, članice NATO-a, da mir ovisi o tome hoće li se NATO povući iz ruskog susjedstva?

- Na rusku ucjenu da će zaustaviti rat u Ukrajini ako se NATO povuče s Baltika možemo slobodno reći - nikako i nikada! Nadalje, NATO treba čvrsto stajati uz sve saveznike koji drže do zapadnih vrijednosti slobode - Ukrajina, Izrael, Tajvan, Moldova i Južna Koreja, Japan i dr. Uz to, Argentina želi biti partner NATO-a, a sve je to povezano s agendom za slobodu koju predvodi predsjednik Javier Milei. Sukladno tome, zapadni poredak slobode predvođen NATO savezom ubuduće treba biti ujedinjen u odnosu na povezane geopolitičke i sigurnosne rizike. Te rizike već dugo vremena predstavljaju Rusija, Kina, Sjeverna Koreja, Iran i njegovi regionalni suradnici (Hamas, Hezbollah, Hutiji i dr.). Potrebno je težiti miru kroz snagu, kako je rekao Ronald Reagan, lider koji je doprinio padu komunizma i predstavljao svijetlo neokonzervativnog krila Republikanaca. Istovremeno, odlika zapadnih lidera je prepoznavati realne rizike. Takav je primjerice novi njemački kancelar Friedrich Merz, lider kršćanskih demokrata. Merz je jasno rekao kako Izrael obavlja "prljavi posao" za cijeli Zapad te kako ima puno poštovanje prema izraelskoj vojsci i vodstvu zbog hrabrosti, s obzirom da imamo posla s terorističkim režimom. Riječ "imamo" poruka je zajedništva - u realizmu i idealizmu. Dakle, budućnost NATO-a je u geopolitičkoj hrabrosti da se bez ikakve rezerve kaže ono što je ključno za dugoročni opstanak zapadne civilizacije slobode i racionalnosti, našeg judeokršćanskog nasljeđa. Često se takav odvažni pristup poriče ili ignorira, izazivajući razne iracionalne reakcije koje dovode do kombinacije dezinformacija i olako shvaćenog "pacifizma" - bez spremnosti na slobodu. Ipak, rizici su već odavno tu. Zapravo, malo je novosti. U sustavima javnih politika često je upravo tako jer razne odluke iz duboke pozadine prošlosti utječu na ono što se događa danas. Zato stvaranje i promišljanje javnih politika utemeljenih na činjenicama zahtijeva veliku količinu informacija o akterima i događajima, preciznost i racionalnosti u kritičkom razmišljanju. Na taj se način može smanjivati rizik od dezinformacija koje se temelje na zamkama neutemeljenih dilema. Primjerice, popularnije je paušalno reći da svaki rat i vojska nisu dobri, odnosno da su samo mir i deeskalacija poželjni. Premda je druga opcija atraktivnija jer "oslobađa" od odgovornosti, egzistencijalno je pitanje zasigurnost naših zapadnih institucija i vrijednosti teži li tome zaista i ona druga strana. Neki su akteri spremni sve relativizirati nudeći utopističku ideologiju. Da je primjerice tijekom Drugog svjetskog rata SAD odlučio ignorirati prijetnju nacizma, izostanak vojne intervencije, koja je uključivala kolateralne civilne žrtve zbog masovnih bombardiranja, doveo bi do toga da ne bismo nakon pobjede u ratu imali NATO. Dakle, zlo se nikako ne smije relativizirati izjednačavanjem sukobljenih strana i serviranjem "pacifizma" koji ionako suštinski nikako ne doprinosi miru koji je vezan uz slobodu.

Kako i na koji način nadograditi temeljnu doktrinu NATO-a kao saveza koji jamči solidarnost, odnosno da napad na jednu članicu znači napad na sve članice?

- Uz članak 5. treba dodati i članak 3. koji govori kako sve NATO članice moraju biti sposobne braniti sebe i doprinositi kolektivnoj obrani, što uključuje kapacitete za suprotstavljanje oružanim zapadima i izgradnju otpornog društva. Dakle, sukladno članku 3., NATO izgrađuje društva otporna na rizike. Dakle, svaka članica treba raditi na jačanju vlastite obrambene i obavještajne odgovornosti te davati što veći doprinos. Samo se tako može odvraćati i smanjivati rizike čiji su izvori već navedeni i usko povezani. Primjerice, ruska agresija preživljava i zbog sjevernokorejske i iranske podrške agresiji na Ukrajinu. Također, više zapadnih lidera je istaknulo kako Iran ne smije imati nuklearno oružje, što je zaključeno i na sastanku G7, pogotovo kada smo već svjesni ruskih nuklearnih prijetnji za europsku i transatlantsku sigurnost. Dovoljno već govori izvješće američke Obavještajne zajednice kako se Rusija pokazala prilagodljivom i otpornom, dijelom zbog proširene podrške iz Irana, Kine i Sjeverne Koreje, s kojima usko surađuje.

Za kraj, kako biste ocijenili članstvo Republike Hrvatske u NATO savezu?

- Hrvatska odgovorno doprinosi NATO-u s trenutnih okvirno 2% BDP-a za obranu i ide se u smjeru povećanja izdataka. U hrvatskom pridruživanju Savezu veliku je ulogu imao tadašnji američki predsjednik George W. Bush koji je održao predivan govor nade pred našom Crkvom Svetog Marka. Treba istaknuti kako je hrvatski put u NATO krenuo već s Domovinskim ratom, posebice akcijama Bljesak i Oluja. Već je tijekom Domovinskog rata Hrvatska pokazala odgovornost za oslobađanje budućeg teritorija NATO-a. Ujedno je Hrvatska doprinjela oslobađanju BiH, gdje su ključnu ulogu imali Hrvati, uz vodeću podršku američkih snaga u okviru prve vojne intervencije u povijesti NATO-a. Na tom hrvatskom doprinosu Europa treba biti zahvalna. Margaret Thatcher bila je među prvim inicijatorima međunarodnog priznanja Hrvatske, kao buduće članice NATO-a.