NATO - POVRATAK KORIJENIMA, ALI U SLOŽENIJEM OKRUŽENJU

Samit NATO-a u Haagu 24. i 25. lipnja 2025. doista se predstavlja kao događaj od iznimne važnosti. S obzirom na trenutnu geopolitičku situaciju NATO je svakako pred najsloženijim sigurnosnim izazovima od hladnoga rata. Ruska agresija na Ukrajinu i daljnje zaoštravanje odnosa s Moskvom, kao i rastući politički utjecaj Kine te najnovija eskalacija na Bliskom istoku definitivno su Savez prisilili na novo redefiniranje uloge i strategije - kaže dr. sc. Branimir Vukosav, docent na Odjelu za geografiju Sveučilišta u Zadru, te dodaje:

- Odluke koje se očekuju uključuju povećanje obrambenih izdvajanja, jaču koordinaciju obrambene industrije i usklađivanje NATO i EU mehanizama. Raspravljat će se i o mogućnostima prijema novih članica, dodatnom vojnom rasporedu u istočnoj Europi kao i stalnoj prisutnosti NATO-a na ključnim točkama kao što su baltičke države i crnomorski bazen. Nadalje, s obzirom na rusku retoriku o nuklearnom naoružanju, NATO bi mogao potvrditi ili prilagoditi svoju nuklearnu politiku, što ima dugoročne implikacije. U svakom slučaju, ako samit donese stvarne, provedive i dovoljno ambiciozne odluke vezane uz obrambenu i sigurnosnu arhitekturu Europe u idućem desetljeću i ako sve ne ostane samo na razini političkih izjava, doista će imati povijesnu važnost.

Je li NATO nakon završetka hladnog rata u određenoj mjeri izgubio svoj smisao, bar onaj kakav je kao Sjevernoatlantski savez imao kad se donosila njegova Povelja, odnosno potpisivao Ugovor 1949. godine?

- Padom SSSR-a i nestankom Varšavskog pakta temeljni raison d'etre - odvraćanje komunističkog bloka - prestao je postojati. Mnogi su tada postavljali pitanje smisla i svrhe postojanja takvoga vojnog saveza. No Savez je opstao upravo zahvaljujući redefiniranju svoje uloge u 1990-ima i 2000-ima, poglavito kroz prilagodbu tadašnjim sigurnosnim izazovima kao što su bili borba protiv terorizma te održavanje prisutnosti preko misija u raznim dijelovima svijeta. No ne može se ne primijetiti da je nakon 1991. godine NATO više reagirao nego proaktivno planirao. O tom svjedoči, primjerice, činjenica da su se strateške koncepcije prilagođavale tek svakih deset godina, kao i nedostatno ulaganje država članica u vlastitu obranu te "hladnoratovsko" oslanjanje na SAD u većini obrambenih izazova i pitanja. Tek povratkom "tvrde prijetnje", posebno nakon ruske aneksije Krima 2014., NATO se ubrzano počinje vraćati kolektivnoj obrani i "klasičnim" vojnim pripremama. Stoga se može reći da Savez definitivno nije izgubio smisao, odnosno izgubio je svoju staru svrhu i (donekle) pronašao novu, makar je u nekim ključnim trenucima kasnio s ozbiljnijom prilagodbom. Danas, suočen s obnovljenom prijetnjom konvencionalnog rata u Europi, NATO se zapravo vraća svojim korijenima, ali u mnogo složenijem i raznolikijem sigurnosnom okruženju.

U sadašnjem geopolitičkom i geostrateškom odnosu snaga i moći, što zapravo znači NATO, ne samo kao vojni nego i politički savez? Ima li NATO budućnost, i kakva bi ona trebala izgledati?

- Danas, u izmijenjenom globalnom poretku, NATO je mnogo više od vojnog saveza. On je i geopolitički alat, simbol političkog jedinstva Zapada, kao i ključna platforma za kolektivnu sigurnost, ali i mehanizam za oblikovanje međunarodnih odnosa i normi. Uz suzbijanje ruskog i kineskog utjecaja u Europi te na novim potencijalnim žarištima poput Arktika i zapadnog Pacifika, NATO sve više postaje čimbenik kohezije između 32 zemlje članice, potičući ih da aktivno usklađuju vanjsku i sigurnosnu politiku. U tom smislu jasno je da Savez itekako ima budućnost, ali ne po inerciji. Nužna je vizija saveza koji ne samo da reagira na krize nego ih i uspješno predviđa i sprječava. Buduća će uloga i utjecaj Saveza ovisiti prije svega o njegovoj sposobnosti da očuva jedinstvo među članicama unatoč različitim i ponekad suprotstavljenim interesima država članica, osobito u uvjetima američkih unutarnjopolitičkih turbulencija i potencijalne težnje izolacionizmu. Također, za budućnost Saveza ključna je fleksibilnija prilagodba obrambene strategije u svijetu koji se tehnološki sve brže razvija, ne samo u okvirima konvencionalnog ratovanja kao što je slučaj bio do sada nego i u kontekstu potencijalnih kibernetičkih, informacijskih i svemirskih prijetnji kao i zaštite kritičkih energetskih, gospodarskih i drugih sektora. Redefiniranje za novo doba znači da više nije dovoljno imati tenkove i zrakoplove, budućnost Saveza leži u "pametnoj" sigurnosti, zajedničkom političkom djelovanju te tehničkoj i digitalnoj otpornosti. Upravo u tom smjeru treba gledati kad je riječ o promišljanjima nadogradnje temeljne doktrine Sjevernoatlantskog saveza. Također, nužno je da u tom procesu Europa koja je dugo zapuštala svoje sposobnosti i kapacitete konačno počne snositi veći teret u vojnom, logističkom i financijskom smislu.

Kako biste ocijenili naše, sad već 16-godišnje članstvo u NATO-u? Vaš završni komentar?

- Članstvo Hrvatske u NATO-u od 2009. do danas može se općenito ocijeniti pozitivno, iako je bilo i izazova, neiskorištenih potencijala i unutarnjih političkih prijepora koji su povremeno kvarili ukupan dojam. Članstvom u Savezu Hrvatska je dobila sigurnosna jamstva kakva nikad prije nije imala, a to je osobito važno u nestabilnom regionalnom okruženju i globalnoj sigurnosnoj klimi te s obzirom na činjenicu da smo mala država. Svoje smo članstvo uspješno realizirali kroz odgovornu vojnu i sigurnosnu politiku; Hrvatska sudjeluje ili je sudjelovala u brojnim operacijama i misijama NATO-a (Afganistan, Kosovo, itd.), a postala je i faktor stabilnosti u jugoistočnoj Europi i primjer za zemlje europske periferije koje i same teže članstvu u ovoj alijansi. Iako ne bez zastoja, vidimo da Hrvatska razmjerno uspješno modernizira i svoje vojne kapacitete, što je nužan smjer za budućnost.