Što će prevladati - Kalkulacije ili providnost?

Nakon ceremonije pokopa pape Franje, na redu je konklava, jedan od najtajnovitijih i najvažnijih događanja unutar Katoličke Crkve, o kojoj su napisane brojne knjige, stručne i nestručne analize, snimljeni brojni dokumentarni i igrani filmovi uključujući i prošlogodišnji oskarovski hit "Konklava" Edwarda Bergera, odnedavno, s obzirom na aktualnost trenutka, ponovo pušten u kinodistribuciju.

Uglavnom, bez bavljenja sada teorijama urota i zakulisnim radnjama dvijetisućljetne instituicije papinstva, zadržimo se na službenim pojašnjenjima složenog i strogo ritualiziranog procesa izbora novog pape koji se održava u Sikstinskoj kapeli u Vatikanu, unutar zadanih i strogih vatikanskih pravila konklave kao jedinstvenog "demokratskog izbornog modela" u katoličkoj crkvenoj vlasti koji se ne mijenja niti će se u osnovi ikad izmijeniti s obzirom na to da je i konklava kao takva postala dogmatska odrednica, čija se (ne)opravdanost ne propituje niti dovodi u sumnju.

Tajnoviti ritual

U svom prilogu za portal vjera.hr Marija Berić zapisala je između ostalog i ovo:

- Nakon smrti pape Katolička Crkva ulazi u razdoblje poznato kao sede vacante, što na latinskom znači "prazna stolica". To je vrijeme između dvaju pontifikata - razdoblje molitve, tišine i pripreme za izbor novog nasljednika svetog Petra. Srce tog procesa je konklava, drevni i strogo čuvani obred koji okuplja kardinale iz cijelog svijeta u cilju izbora novog pape. Riječ "konklava" dolazi od latinskogcum clave, što znači "s ključem". Ime upućuje na činjenicu da su kardinali tijekom izbora doslovno zaključani - izolirani od vanjskog svijeta - kako bi njihova odluka bila slobodna od bilo kakvog vanjskog utjecaja. Pravo sudjelovanja u konklavi imaju isključivo kardinali mlađi od 80 godina na dan početka sede vacante. Oni čine tzv. izbornu konklavu. U praksi to obično uključuje između 100 i 130 kardinala iz cijelog svijeta (njih je trenutačno 138, nap. DJ), koji predstavljaju različite narode, jezike i crkvene perspektive. Među njima su i dva hrvatska, Vinko Puljić i Josip Bozanić.

Trajanje konklave ovisi o okolnostima i složenosti odluke. Nekad izbor traje samo jedan dan, kao u slučaju pape Franje 2013., a u prošlosti je bilo konklava koje su trajale tjednima, pa čak i godinama. Danas, zbog unaprijed dogovorenih pravila i iskustva kardinala, proces je obično brži, no i dalje duboko promišljen i u molitvenom ozračju. Iako je teoretski moguće da papa postane bilo koji kršteni muškarac rimokatolik (ne i žena!), u praksi se izbor gotovo uvijek događa unutar samog Kardinalskog zbora - zaključuje u svom prilogu Marija Berić.

Što se, pak, datuma tiče, u ponedjeljak je glasnogovornik Vatikana Matteo Bruni obznanio kako konklava za izbor novog poglavara Katoličke Crkve, s 1,4 milijarde članova, počinje 7. svibnja.

12 veličanstvenih

S obzirom na to da se mediji svakodnevno utrkuju navodeći favorite za novog papu, evo kandidata koje predstavlja Richard Connor u svom prilogu za DW:

Kardinal Luis Antonio Tagle (67, Filipini, načelnik vatikanskog ureda za evangelizaciju): Zovu ga "azijskim Franjom" zbog njegova fokusa na socijalnu pravdu. Tagle bi mogao postati prvi papa iz Azije. Na papiru ispunjava sve uvjete. Ipak, njegove šanse mogle bi biti smanjene zbog optužbi za nasilničko ponašanje u organizaciji Caritas internationalis, globalnoj katoličkoj humanitarnoj mreži kojom je rukovodio godinama. Sveta stolica ga je smijenila s te dužnosti 2022. godine.

Kardinal Pietro Parolin (70, Italija, državni tajnik Vatikana): Potencijalni most između različitih frakcija u Katoličkoj Crkvi i jedan od vodećih kandidata za papu. Njegova dužnost je druga po rangu u hijerarhiji - odmah poslije pape. Konzervativci su ga kritizirali zbog uloge koju je imao u sklapanju sporazuma s Pekingom o imenovanju biskupa u komunističkoj Kini. Njegov bi izbor vratio papinstvo Italiji, nakon tri pape koji nisu bili Talijani.

Kardinal Peter Turkson (76, Gana, vatikanski dužnosnik i diplomat): Potencijalno prvi papa iz subsaharske Afrike. Turkson radi u Gani kao pastor, ali ima i diplomatske vještine i iskustvo u rukovođenju unutar Vatikana. Papa Franjo ga je slao u Južni Sudan kao specijalnog izaslanika za mir. Njegova spretnost u komunikaciji, kao i činjenica da dolazi iz regije u kojoj Crkva ima najveći porast članstva, dok u Europi broj vjernika pada - dodatno pojačavaju njegov profil.

Kardinal Marc Ouellet (79, Kanada, bivši načelnik vatikanskog biskupskog ureda): Kao veteran vatikanskih struktura s međunarodnim iskustvom, Ouellet se već dugo smatra jednim od glavnih kandidata za papu. Teološki je konzervativan i zato ga tradicionalisti posebno cijene. Posljednjih godina našao se na meti optužbi za nedolično ponašanje, ali su one odbačene.

Kardinal Fridolin Ambongo Besungu (65, Kongo, nadbiskup Kinshase): Nova zvijezda iz Afrike. Ambongo kombinira čvrste tradicionalne stavove sa zalaganjem za socijalnu pravdu. On je važan glas afričke Crkve u snažnom usponu. Njegovo otvoreno protivljenje davanju blagoslova istospolnim parovima podignulo je njegov međunarodni ugled među konzervativcima.

Matteo Zuppi (69, Italija, nadbiskup Bologne): Često zvan "talijanski Bergoglio" zbog sličnosti s papom Franjom, Zuppi je "svećenik s ulice", koji se zalaže za siromašne i migrante i izbjegava luksuz - ponekad koristi bicikl umjesto službenog automobila. Konzervativne crkvene struje ga možda neće podržati jer je poznat po progresivnim stavovima.

Jean-Marc Aveline (66, Francuska, nadbiskup Marseillea): Poznat je po smislu za humor i bliskom odnosu s Franjom, naročito što se tiče migracija i muslimansko-kršćanskih odnosa. Ako bude izabran, Aveline bi bio prvi francuski papa još od 14. stoljeća i najmlađi nakon Ivana Pavla II. Razumije talijanski, ali ga ne govori tečno - što može biti problem jer bi ujedno bio i biskup Rima.

Kardinal Peter Erdo (72, Mađarska, nadbiskup Ostrogon-Budimpešte): Snažan zagovornik tradicionalnog katoličkog učenja, koji je ipak uspio izgraditi mostove s Franjinim progresivnim okruženjem. Bio je jedan od kandidata i na konklavi 2013. godine. Govori više jezika, uključujući talijanski. Iako ga ne smatraju naročito karizmatičnim, mogao bi privući one koji žele stabilno papinstvo.

Kardinal Mario Grech (68, Malta, glavni tajnik Biskupske sinode): Na početku karijere bio je konzervativac, a potom je postao vodeći zagovornik Franjinih reformi. Još 2014. godine pozvao je na tolerantniji stav prema LGBTQ+ katolicima - u poznatom govoru koji je i papa pohvalio. Njegova visoka pozicija u Vatikanu i dobre veze s različitim strujama čine ga ozbiljnim kandidatom.

Kardinal Juan Jose Omella (79, Španjolska, nadbiskup Barcelone): Blizak papi Franji, Omella vodi skroman život unatoč visokoj crkvenoj dužnosti. Postao je kardinal 2016. godine, a 2023. se pridružio devetočlanom savjetodavnom tijelu pape. Njegova bliskost s Franjom može biti prepreka ako konklava poželi promjenu smjera.

Kardinal Joseph Tobin (72, SAD, nadbiskup Newarka): Iako je malo vjerojatno da će papa biti iz SAD-a, Tobin je najrealniji kandidat među sjevernim Amerikancima. Rođen u Detroitu, tečno govori talijanski, španjolski, francuski i portugalski. Hvaljen je zbog načina na koji je upravljao ozbiljnim skandalom sa seksualnim zlostavljanjem. Poznat je i po otvorenosti prema LGBTQ+ osobama.

Kardinal Angelo Scola (83, Italija, bivši nadbiskup Milana): U konklavi 2013. godine Scola je bio jedan od favorita. Njegovi pristaše hvale njegovu teološku oštrinu i visok ugled među onima koji se zalažu za centraliziraniju Crkvu. Međutim, on je prešao gornju starosnu granicu od 80 godina za glasanje u konklavi. Iako je tehnički moguće izabrati papu izvan izbornog tijela, to je rijetkost u modernom dobu.

Bilo kako god, ne treba zaboraviti ni staru izreku: "Mladi kardinali biraju stare pape." Ovaj cinični aforizam odražava tradicionalni obrazac u konklavama - sugerira da mlađi, ambiciozni kardinali radije biraju starijeg papu - nekoga čija vladavina neće trajati predugo, zaključuje svoj tekst Richard Connor.

Logika vjere

Dok talijanska La Repubblica piše da je "Wojtyla duša, Ratzinger glava, Bergoglio srce" papinstva i katoličanstva, kakva bi mogla biti odrednica novog pape pokazat će izbor Franjina sljednika ili samo nasljednika. Zanimljivim se pritom čini komentar zagrebačkog nadbiskupa i predsjednika HBK-a Dražena Kutleše (intervjuu za portal vjerujem.hr): "Smrt pape i izbor njegova nasljednika nisu tek institucionalna smjena vlasti, kako to svijet često tumači kroz kategorije političke moći ili strateškog upravljanja. Za Crkvu, to je otajstveni trenutak, duhovno sveti čin, duboko ukorijenjen u vjeri da Duh Sveti nikada ne prestaje voditi Crkvu. Taj prijelaz između dvaju pontifikata nije tek vremenska razdjelnica, nego je to događaj u kojem se, u sabranosti i molitvi cijele Crkve, prepoznaje djelovanje Providnosti."

Upravo na tom tragu koji je istaknuo mons. Kutleša uputnim se čini promatrati i nadolazeći proces izbora novog svetog oca, bez senzacionalizma i dramatiziranja, medijske histerije i kojekakvih neutemeljenih teorija i predviđanja, posebno ne prenaglašavanja sadašnje konklave kao trenutka u kojem se maltene odlučuje sudbina na samo papinstva i katoličanstva nego i cijelog svijeta. Drugim riječima, kako to mudro zbori zagrebački nadbiskup, "povijest nam je pokazala da su neki izbori bili iznenađenje, ali nikada bez nutarnje logike vjere. I u tomu je ljepota i snaga Crkve: ona ne živi od kalkulacija, nego od Providnosti".