Demokracija ovisi o predanosti individualnoj slobodi i moralnosti

Slabljenje demokratskih sustava trend je koji osjete mnogi ljudi, kroz razne oblike ograničavanja i narušavanja temeljnih sloboda. Mnogi autoritarni režimi (Rusija, Kina, Iran i dr.) nastoje biti geopolitička alternativa zapadnim demokracijama, koje su uglavnom integrirane kroz NATO, EU i OECD. Štoviše, mnogo se promiče vrlo rizična globalna uloga zemalja tzv. BRICS-a, iako među tim zemljama Rusija i Kina ugrožavaju sigurnost Ukrajine, cijele Europe i Indopacifika - kaže Daniel Hinšt, sveučilišni specijalista europskih studija, politolog i policy analitičar iz think tanka Centar za javne politike i ekonomske analize (CEA) iz Zagreba.

Jedan vaš rad iz 2021. naslovljen je “Jesu li (i koliko) demokracije ugrožene?” Kakav je tada bio odgovor/zaključak, a kakav bi bio danas, s obzirom na sadašnje okolnosti?

- Odgovor je isti. Geopolitički rizici za slobodu i demokraciju ostaju isti, i vrlo vjerojatno će biti i veći. Potrebno je razvijati model integriranog upravljanja rizicima (Enterprise Risk Management - ERM) kako bi sve institucije, organizacije i akteri, na svim razinama, svjesno upravljali višestrukim izvorima potencijalnih zapreka koje mogu utjecati na razinu izvjesnosti slobode i demokracije, poslovanja, regulatornog okvira i geopolitičke sigurnosti. Vezano uz analizu koju spominjete, koja je objavljena na portalu Ekonomski Lab, referiram se na veliko izvješće američke Obavještajne zajednice “Global Trends 2040”. Kao jedan od scenarija ističe se konkurentska koegzistencija SAD-a i Kine, a moguća je i renesansa demokracija pod vodstvom SAD-a i saveznika (EU, UK i dr.). Po mojem mišljenju realno je očekivati oba trenda kao paralelne silnice. Prvi trend imat će veći utjecaj na Indopacifiku, gdje je sudbina rijetkih demokracija ugrožena zbog utjecaja komunističke Kine, kao i sudbina brojnih kršćana i u samoj Kini. Drugi trend bitno će odrediti sudbinu transatlantskog partnerstva. Naime, naš zapadni Savez traži kontinuirano američko vodstvo te jačanje europske integracije i obavještajno-obrambene sposobnosti.

foto: PEXELS PHOTO BY Rosemary Ketchum

Talijanska filozofkinja Donatella Di Cesare u jednom je intervjuu iz 2023. između ostalog naglasila kako već nekoliko godina doživljavamo duboku i opasnu krizu demokracije, no također je kazala da je “krhkost demokracije njezina snaga”... S tim u vezi, u kojoj se mjeri demokracija može shvatiti samo kao “prazna etiketa”? Pati li sadašnja demokracija od manjka moralnosti, što je aspekt koji se također ističe?

- Svaka je demokracija krhka, što je realni odraz grješne ljudske prirode. Kao i poduzetništvo, demokracija je sustav pokušaja i pogreške (trial and error). Bitno je samo definirati jasan okvir demokracije jer je odstupanje vrlo rizično, a sve više populističkih pokušaja ide u tom smjeru. U praksi razvijenost demokracije bitno ovisi o karakteru ljudi koji vladaju, odnosno sustavu vrijednosti. Zato su različiti ishodi u razinama razvijenosti demokracije u pojedinim zemljama. U poglavito razvijenim društvima demokracija tradicionalno se živi. Takvi ishodi posljedica su jakih vrijednosti koje su izrađene kroz kombinaciju odgovarajuće političko-ekonomske filozofije (teorija) i javnih politika kao odraz sustava vrijednosti (praksa). Zato u nekim društvima ova teza da je demokracija “prazna etiketa” nikako ne vrijedi, premda se to olako plasira kroz dezinformacije. Ipak, u mnogima društvima to je nažalost slučaj. U svakom slučaju demokraciju se može razvijati samo uz cjelovito i smisleno razumijevanje sustava koji se izgrađuje. Pritom arhitektura izgradnje demokracije ovisi o predanosti individualnoj slobodi i moralnosti. Naime, bitni vrijednosni inputi za izgradnju demokracije i kapitalizma nastali su u novom vijeku - nakon protestantske reformacije, klasičnog liberalizma tijekom prosvjetiteljstva i građanskih revolucija (pogotovo kod otaca utemeljitelja SAD-a), razvoja znanosti i dr. Sada možemo shvatiti da je mnogim društvima takvih arhitektonskih elemenata nedostajalo.

Štoviše, u kontekstu pitanja razvoja demokratskog kapitalizma, u svojem radu za Centar za javne politike i ekonomske analize - “Institutions Behind Competitive Global Rankings”, potvrđujem snažnu geopolitičku i institucionalnu povezanost najbolje rangiranih zemalja na globalnim ljestvicama demokracije, kapitalizma (ekonomske slobode) i konkurentnosti. Dominantni obrazac znatne većine dvadeset najbolje rangiranih zemalja je sljedeći: one su europske ili anglosaksonske zemlje, povijesno kršćanska i pretežito protestantska društva, članice NATO-a ili saveznice u okviru transatlantskog geopolitičkog kruga.

Dakle, ništa nije slučajno, već je sve točno i čvrsto posloženo kroz njihov model upravljanja (governance).Također, u knjizi Why Nations Fail, poznati politološko-ekonomski dvojac Daron Accemoglu i James Robinson objašnjavaju da politički proces određuje ekonomske institucije i da različite institucije stvaraju različite poticaje. Dakle, da se poslužim njihovim tezama iz knjige, na primjeru mjesta Nogales, nije isto živite li u Teksasu ili Meksiku.

Da se malo osvrnemo i na Hrvatsku. Kad sve uzmemo u obzir, što valja, a što ne valja u hrvatskoj demokraciji danas? Je li hrvatska demokracije previše politizirana, ili u tom smislu nije ništa drukčija od drugih zemalja, napose EU-a?

- Hrvatska je bitno napredovala zbog europske integracije i dodatno kroz jačanje transatlantskih odnosa. Treba se još dodatno osvijestiti kako antifašizam ide uz antikomunizam. Samo tako možemo stvarati demokratski okvir, potpuno oslobođen od nasljeđa oba totalitarizma. Primjerice, i u Hrvatskoj, a posebice u Slavoniji, obilježava se 80. obljetnica progona njemačke manjine, i to civila koji su zajedno s drugim zajednicama stvarali hrvatsku građansku kulturu i bili važni nositelji ekonomskog razvoja - sve do dolaska oba totalitarizma. Također, demokraciju je moguće razvijati samo uz kapitalizam koji jamči snažno privatno poduzetništvo. Dodatni prostor za napredak demokracije i kapitalizma možemo otvoriti učeći od (naj)boljih - pogotovo proces precizne i racionalne “proizvodnje” javnih politika te dubokog razumijevanja sadržaja javnih problema i rješenja. Odluke u tom smjeru zahtijevat će značajne prilagodbe u obrazovnom sustavu, svim političkim strankama i drugim područjima.

Uz to, kultura čitanja važna je za kvalitetan osobni razvoj jer demokracija može uspjeti samo uz slobodne, moralno odgovorne i prosvijetljene pojedince koji će svoj intelektualni potencijal ulagati u razvoj društva. U svakom slučaju, demokratske ideale moguće je ispunjavati uz punu predanost kompleksnoj arhitekturi funkcioniranja demokracije - iz teorije u praksi. Zato politolozi imaju veliku ulogu koja se često ne shvaća kod nas. Ta uloga politologa zahtijeva nadilaženje kompleksnih i višestrukih rizika koji otežavaju razumijevanje i poštovanje standarda izgradnje institucija slobode i demokracije.

Zaključno, kakva je zapravo budućnost demokracije u sadašnjim i još više budućim izazovnim vremenima? Treba li demokraciji jedan poticajni reset, i kakav?

- Budućnost demokracije bitno će ovisiti o odgoju i obrazovanju mladih, odnosno novih generacija. Pritom se to kroz reset treba temeljiti na klasičnim liberalnim i zapadnim judeokršćanskim vrijednostima. Tako se stvarala Amerika i europska integracija, i to je stvarni temelj u pozadini transatlantskih odnosa koje naš Centar za javne politike i ekonomske analize snažno podržava.