Liberalna demokracija suočava se s ozbiljnim izazovima

Demokracija zapadnog tipa, odnosno liberalna demokracija, suočava se s ozbiljnim izazovima, a prema mom mišljenju i s ozbiljnom prijetnjom vlastitoj opstojnosti u ovom obliku u nadolazećim godinama. Paradoksalno, upravo pokušaj da se u demokratska društva integriraju neka od temeljnih načela liberalne demokracije doveo je do svojevrsnog revolta među građanima koji žive u tim državama - kaže izv. prof. dr. sc. Ivan Balabanić, viši znanstveni suradnik s Instituta za istraživanje migracija, te dodaje:

- Možemo čak govoriti o svojevrsnom pokušaju društvenog inženjeringa i nastojanju da se društvo reorganizira "odozgo" - preko javnih politika, zakonodavstva, obrazovanja, medija i udruga civilnog društva - u skladu s nizom tema koje su zapadne političke, ekonomske, medijske i akademske elite smatrale ključnima za oblikovanje duha liberalne demokracije. Upravo to nametanje, kao i ograničavanje javnih rasprava o tim pitanjima, dio građana doživio je kao nedemokratsko. Istodobno, političke elite koje provode takve politike sve se češće percipiraju kao otuđene od građana. Dodatni je problem u činjenici da su te politike u mnogim slučajevima potkopavale tradicionalne vrijednosti i kulturni identitet zapadnih država, kao i osjećaj pripadnosti velikog broja njihovih građana.

O polarizaciji...

- Sve to dovelo je do snažne polarizacije društava u gotovo svim zapadnim demokracijama. U takvim polariziranim društvima slabe i sami mehanizmi vlasti, jer se temelje na krhkim koalicijama, nestabilnim parlamentarnim većinama i upitnoj dugoročnoj održivosti. Vlasti koje moraju paziti na svaki politički potez postaju neučinkovite i teško donose odluke o ključnim izazovima suvremenog svijeta. Takva neučinkovitost kod građana dodatno pojačava osjećaj nesigurnosti, zbunjenosti, nepovjerenja i nezadovoljstva. Posljedično, sve više ljudi počinje tražiti rješenja koja bi mogla donijeti promjenu. Ta se rješenja najčešće pronalaze u populističkim političarima koji nude brza rješenja, jasnu viziju i povratak u zonu sigurnosti kakva je, prema njihovoj percepciji, nekada postojala.

Ivan Balabanic (foto: Slavko Midzor/PIXSELL)

Građani SAD-a već su izabrali upravo takvog lidera za predsjednika. U nizu država EU-a bilježi se rast popularnosti sličnih političkih opcija. Problem je u tome što ti političari uglavnom ne njeguju vrijednosti liberalne demokracije, već često pokazuju i određene autokratske sklonosti. Pitanje koje se stoga nameće jest: što će biti s liberalnom demokracijom ako upravo takve političke snage postanu dominantne? Prema trenutačnim trendovima, čini se da upravo tim putem idemo.

O Hrvatskoj...

- Mislim da se na općoj razini može reći kako su sve demokratske institucije u Hrvatskoj previše politizirane. Počevši od pravosuđa preko udruga civilnog društva i medija pa sve do drugih javnih i polujavnih struktura. Često se ta politiziranost manifestira i kroz način financiranja od strane države ili lokalnih vlasti, koje podržavaju upravo one institucije koje se smatraju politički podobnima. Zapravo je cijelo hrvatsko društvo izrazito politizirano i uvelike ovisno o političkim strukturama, što i ne čudi s obzirom na to da država i javni sektor imaju važnu, ako ne i ključnu ulogu u hrvatskom gospodarstvu. U tom kontekstu i privatni sektor često ovisi o javnom novcu. Prema svim relevantnim pokazateljima i indeksima demokracije u Europskoj uniji, Hrvatska stoji znatno lošije od većine članica - osobito u pogledu neovisnosti pravosuđa, medijskih sloboda i transparentnosti vlasti. Istina, stojimo bolje od, primjerice, Mađarske ili Bugarske, ali smo slabije rangirani u odnosu prema većini ostalih članica, posebice onih koje ne potječu iz bivšeg socijalističkog bloka. Ipak, među pozitivnim pomacima valja istaknuti činjenicu da se krećemo u pozitivnom smjeru - osobito glede veće transparentnosti vlasti te jačanja civilnog društva koje više nije jednodimenzionalno, već uključuje različite aktere s različitim svjetonazorima. S ulaskom RH u EU, jasno se vidi i naše postupno udaljavanje od balkanskog političkog modela. Dovoljno je usporediti stanje u Srbiji, BiH, Sjevernoj Makedoniji, Crnoj Gori i na Kosovu... Ipak, još uvijek znatno zaostajemo za većinom starijih članica Europske unije.

O budućnosti...

- Liberalna demokracija izvrsno je funkcionirala u svijetu u kojem je postojala jedna dominantna sila - Zapad predvođen SAD-om. Trenutačno živimo u vremenu u kojem se rađaju nove svjetske sile, i ekonomske i vojne, koje pritom nisu demokratske. Njihov utjecaj na svjetsku politiku, globalnu sigurnost i svjetsko gospodarstvo postaje sve snažniji. Postavlja se pitanje: mogu li današnje demokracije konkurirati tim državama u kojima su mehanizmi odlučivanja - realno govoreći - znatno učinkovitiji i brži? Prednosti demokracije, poput slobode govora, slobode medija, prava na različitost te transparentnog donošenja odluka kroz političku raspravu, čini se, postaju konkurentska slabost u odnosu prema državama poput Kine ili Rusije. Nije tajna da Rusija, a u nešto manjoj mjeri i Kina, aktivno provode dezinformacijske kampanje u zapadnim društvima te na taj način sustavno potkopavaju povjerenje u zapadne demokratske institucije. S druge strane, teško je zamisliti da zapadne demokracije mogu provoditi slične aktivnosti, primjerice u Kini, gdje postoji stroga kontrola informacija i gdje ne postoje sloboda govora ni sloboda medija.

Bojim se da se ta nejednakost sve više prepoznaje i na samom Zapadu, i da zapadne demokracije, možda i nesvjesno, postupno narušavaju vlastite demokratske vrijednosti kako bi ostale konkurentne u novom svjetskom poretku. Najbolji primjeri za to su trenutačni politički i društveni procesi u SAD-u, ali i u EU, gdje se posljednjih godina sve više važnih odluka donosi unutar krugova briselske birokracije, bez važnih i transparentnih rasprava - primjerice, odluka o masovnom naoružavanju EU-a, što svakako nije u skladu s demokratskim načelima koje njegujemo. Bojim se da će promjena međunarodnog poretka neizbježno otvoriti prostor i potrebu za svojevrsnom reformom demokracije, u kojoj će, sasvim moguće, neke od njezinih temeljnih vrijednosti oslabjeti ili čak nestati.