Trebaju nam etička revolucija, politika i ekonomija u kojima caruju vrline

Sve češće mislim da je Platon bio u pravu kad je rekao da mrzi demokraciju jer njega i Sokrata mogu nadglasati tri čobana. Naime, većina takozvanih demokratskih izbora u svijetu, a nismo niti mi iznimka, stalno nas podsjeća da opće pravo glasa ima smisla ako ga prati dovoljno zdravog razuma i moralnih načela kao što su poštenje, pravednost, iskrenost, istinoljubivost i tolerancija, kaže dr. sc. Velimir Srića, sveučilišni profesor emeritus na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, akademik Europske akademije i IANUBIH-a, te dodaje:

- Prava demokracija nije zamišljena za »budale i pokvarenjake«. Zato ne bi smjela omogućiti pobjedu onima kojima su korupcija i krađa OK, koji prihvaćaju nemoral, laž, manipulaciju i intrigu kao legitimne načine ponašanja. Na primjer, naši i američki izbori, da ne idem dalje, prečesto pokazuju i dokazuju da bar trećina, a ponekad i više od polovine birača preferira korupciju, nasilje nad demokratskim institucijama, nepotizam i klijentelizam pred moralnošću, borbom za pravdu i težnjom općem blagostanju.

Izvori problema

Ima li morala u ekonomskoj politici ili je ekonomska politika posve amoralna? Što nas uči teorija, a što pokazuje praksa, ako krenemo dublje u prošlost pa se zaustavimo u sadašnjosti? Na primjer, na Trumpovim ekonomskim/carinskim »amoralnim« udarima na susjede, EU i posebno Kinu...

- Morala u politici i ekonomiji ima sve manje, jer živimo u doba »raspada vrijednosti«. Naime, naše ponašanje u načelu ovisi o tome u što vjerujemo, o vrijednostima koje zovemo moralne norme ili vrline. »Teorija« ili znanost ključnim vrlinama smatra zdravi razum, pravednost, ljubav, poštenje, iskrenost, empatiju, poštovanje, etiku i ekološku održivost, čiji je zadatak utjecati na poželjno ponašanje čovjeka i društva. Istodobno znanost poznaje i antivrline zbog kojih čovjek postaje nečovjek, a tu spada nasilništvo, nepravda, sebično zadovoljavanje niskih nagona i životinjska pohlepa. Znanost to opisuje kao necivilizirano ponašanje i od njega se društvo štiti pravnim sustavom i kaznama. No danas su mnoge mane postale vrline, pa brojni političari, poslovni ljudi, obični građani, pa čak i djeca sve više imaju obilježja neciviliziranih ljudi. Umjesto empatije, zdravog razuma, iskrenosti, ljubavi, poštenja, poštovanja, etike i ekološke održivosti, osobine koje donose uspjeh postale su laž, mržnja, pokvarenost, sebičnost, moralna izopačenost i nebriga za okoliš.

Gdje je izvor problema? Za razliku od prirodnih, društvene istine su subjektivne, iz njih proizišli društveni zakoni su proizvoljni, pa »znanost« često stvara više problema nego što ih rješava. Primjer toga su režimski znanstvenici koji kroje naučne spoznaje po mjeri vladajućih ideologija, interesnih skupina i gospodara. Rezultat je neljudsko društvo, čije nas vođe i »gazde« utapaju u nasilje, ratove, sukobe i propast. Takvi političari i poslovni ljudi u borbi za vlast, profit i moć ne biraju sredstva, već se koriste antivrlinama poput laži, manipulacije, agresije, krađe i prevare. »Neljudi« sve lakše pobjeđuju »moralne ljude«.

Kao ekonomista uvijek me je ljutila definicija ekonomije i tržišta u čijem je centru »homo economicus«, koji donosi racionalne odluke o kupovanju, prodaji, investiranju i potrošnji, vodeći brigu o objektivnim činjenicama i kriterijima efikasnosti. Svaki iskusan čovjek zna da se većina odluka u ekonomskom okruženju donosi na temelju vladajućih doktrina, ideologija, fiks-ideja, intuicije, strasti, zavisti, zablude, pohlepe, pa čak i osvetoljubivosti i mržnje. Isto još više vrijedi za političko okruženje. Umjesto da budu racionalni borci za demokraciju i dobrobit pojedinaca i društva, većina političara beskrupulozni su borci za vlast, moć i fotelje koji u prvi plan stavljaju osvetoljubivost, predrasude, sitne strasti, koristoljublje i osobni interes. Trump iz vašeg pitanja sjajan je primjer svega toga.

Može li se ekonomija sagledavati mimo morala i mimo politike, mimo klasičnih moralnih temelja društva, kroz neka vlastita pravila i norme?

- Ne može jer je jedan od ključnih problema današnjice upravo je ta sveopća erozija morala. Ideologija liberalnog tržišta reducira sve odnose na transakcije i sebični interes, osjećaj vrijednosti sveo se na potrošačev izbor i uz njega povezanu cijenu. Bez moralnosti tržište postaje glavni izvor »neslobode«. Na njemu se sve može kupiti i prodati, bila to pozicija, vlast, posao, ljubav, moć, položaj, pravda, zdravlje, mladost, sportski rezultat ili sudska presuda. Imaš li dovoljno novca, možeš pobijediti na izborima, ili se spasiti od sudskog progona. Sve je predmet trgovine, a vladavina korupcije najbolje pokazuje što se događa kad se izgubi dostojanstvo, a zavladaju potrošnja i njezino veličanstvo novac. U takvom je okruženju normalno varati, krasti i kockati, a ne raditi, jer prosječni prevarant zarađuje puno više od najboljeg odgojitelja, učitelja, liječnika ili znanstvenika.

Zato nam treba etička revolucija. Politika i ekonomija u kojima caruju vrline, a ne mane. Društvo u kojem iza uspjeha preko noći stoji deset godina napornog rada. Svijet poštenja, morala, povjerenja i suradnje koji će zbrisati svijet nasilja, otimačine, korupcije i prevare. Mnogi kažu da je to utopija, ali ja ću citirati Marka Twaina da je svaka luda ideja bila utopija sve dok nije pobijedila.

Današnji je svijet loš jer je liberalizam od početka postavio stvari na principima koji neizbježno proizvode patologije - teza je knjige »Why Liberalism Failed« Patricka J. Deneena. Ako je taj i takav svijet loš, onda je i amoralan... Kakvo je vaše mišljenje o toj i sličnim tezama?

- Oko tih se teza danas lome koplja i one postaju temelj za promišljanje promjena i traženje puta u budućnost o kojem sam do sada govorio. Deneen tvrdi da je za sve kriv liberalizam jer je, unatoč retorici slobode, sustavno uništio društvene temelje koji omogućavaju istinski procvat i razvoj. Prije svega zato što se zalaže za radikalni individualizam koji ljude definira isključivo kao autonomne jedinke s pravima, a ne kao dijelove zajednice s dužnostima. To vodi atomizaciji društva, slabljenju obitelji, lokalnih zajednica i religijskih institucija. Pojedinci gube osjećaj pripadnosti, što izaziva depresiju i anksioznost. Dotle liberalna država nastoji biti neutralna prema svim koncepcijama »dobrog života«, ali time relativizira moral, pa sve vrijednosti postaju privatne, a javni prostor je tek teren za borbu interesa. Takvo stanje potiče konzumerizam jer, bez zajedničkog cilja, ljudi svoj identitet traže u potrošnji i materijalnom bogatstvu. Liberalizam je, uz to, projekt elita koje koriste tehnokraciju i birokraciju da nametnu svoju viziju »slobode«, pa se sve više odluka donosi izvan demokratskih procesa. Trump je najbolji primjer te prakse. Na kraju, liberalizam potiče eksploataciju prirode i produbljuje ekološku krizu jer sloboda pojedinaca da akumuliraju bogatstvo vodi prekomjernoj potrošnji i uništavanju okoliša. Moderni čovjek više ne vidi sebe kao dio prirode, već kao njezina gospodara i eksploatatora. Deneen ističe niz »patologija« koje je proizveo liberalizam. Prije svih tu je kriza autoriteta, jer pojedinci više ne poštuju institucije poput obitelji, škole, države, suda i vlasti uopće, što vodi anarhiji ili autoritarizmu. Zato jačaju populizam i ekstremizam jer su to jedini odgovori na osjećaj napuštenosti pojedinca od elita. Još jedna važna »patologija« liberalizma je rast kulture negativizma. Ljudi postaju nezadovoljni, pesimistični, cinični i zajedljivi, a umjetnost, film i književnost sve više glorificiraju nihilizam i dekadenciju umjesto pozitivnih vrijednosti.

Poučna zemlja

Da zaključimo s Hrvatskom. Što valja, a što ne valja u hrvatskoj ekonomiji/političkoj ekonomiji danas? Koje nas odrednice prezentiraju u europskom, a koje u balkanskom svjetlu? Je li naša ekonomija previše politizirana ili nije ništa drukčija od drugih zemalja EU-a?

- Jesu li naše gospodarstvo i društvo balkanski u odnosu prema ostatku EU-a i svijeta? Puno sam o tome pisao i govorio, zato dopustite da se ovdje malo našalim. Zemlja smo koja ima veliku populaciju beskućnika. Ima ljudi koji rade za tako niske plaće da dobivaju socijalnu pomoć i kupone za prehranu. Ima puno starijih i nemoćnih koji mole za donacije da bi dobili medicinsku skrb, u sustavu koji dobro funkcionira samo za bogate. Imamo učitelja i radnika na poslovima s fakultetskim obrazovanjem koji žive u šatorima i automobilima jer sebi ne mogu priuštiti drugo. Samo bogati mogu studirati ili desetljećima otplaćuju studentske kredite. Ima i djece koja idu na spavanje gladna, a u školi im ne daju hranu ako je ne mogu platiti. Dotle vlada oduzima djecu roditeljima imigrantima i stavlja ih u kaveze, a sumnjivce za terorizam zatvara i muči bez sudskih postupaka. Imamo slabo financirani školski sustav koji širi vjersku indoktrinaciju. Imamo ljude u vladi koji poriču znanost zbog onoga što piše u Bibliji.

Već desetljećima vodimo besmislene ratove koje uglavnom gubimo i bez milosti bombardiramo ljude u zemljama čiji nam se režimi ne sviđaju. Imamo stotinjak milijardera koji upravljaju tako da profitiraju za sebe i uništavaju ostatak zemlje i svijeta. Konačno, imamo demokratski izabranog predsjednika koji je pravomoćno osuđen. Uza sve to, ponašamo se kao globalni djelitelj moralnih lekcija, namećući svima svoj sustav vrijednosti. Oh, isprika, to nije Hrvatska, već jedna druga zemlja, jeste li pogodili koja? Gledajući takve, možda i nismo toliko loši koliko o sebi mislimo, ali moralna revolucija nam svakako treba.