TREBA NAM KULTURA DIJALOGA, A NE NAMETANJA

Podjele u društvu, uključujući i one političke naravi, dio su našeg ljudskog načina funkcioniranja, razvijaju se našim odrastanjem, navijanjem, odgojem, obrazovanjem, a svakako i na izborima - kaže Denis Avdagić, geopolitički analitičar, politički komentator i politički konzultant u konzultantskoj tvrtki INMS (Ideje novih medijskih strategija), te dodaje:

- Ono što se promijenilo posljednjih godina, prije svega je to da društvene mreže omogućuju svima participiranje u društvenoj komunikaciji, bez uredničke intervencije, a takozvani algoritmi sve pojačavaju prikazujući sadržaj koji vam odgovara. Reklo bi se - što bi moglo poći po krivu, a to producira i političare koji programski, narativno produbljuju podjele. Kada su političari isključiviji, takav njihov stav može utjecati na sve, svi se mijenjamo. Socijalna nejednakost raste godinama, iako u prosjeku ljudi žive bolje, demografski smo stariji, migracije utječu i svemu itekako pridonose, a ne zaboravimo lažne vijesti, informacije koje narušavaju povjerenje u institucije. Nažalost, veliki broj navedenih varijabli govori kako je to iznimno teško rješiv društveni izazov, kojeg smo vjerujem svi dobro svjesni.

Od Domovinskog rata prošlo je 30 godina, no koliko su u sadašnjem hrvatskom društvu još i danas izražene ideološke podjele ili se ipak radi o pretjerivanjima (i medijskim) potaknutima između ostalog i masovno-popularnim fenomenima u kakve spada i Marko Perković Thompson?

- Hrvatsko društvo dosta je monolitnije kada se govori o Domovinskom ratu, ali ideološki i kulturni sukobi itekako su prisutni, od politike preko društvenih mreža. Smatram kako je Marko Perković Thompson u svoj glazbeni repertoar unio jako puno toga što izaziva reakcije, ali ako ćemo vidike proširiti, gledati šire od Hrvatske, vidjet ćemo kako je nemalo svjetski poznatih zvijezda koje i putem glazbe, a i šire komunikacije šokiraju, privlače pozornost, doprinose podjelama. Na kraju krajeva, nekome je glazba karijera, što ne znači da bi se trebao radi toga kloniti iznositi stavove kako u tekstovima pjesama, koreografijom, tako i izjavama i komunikacijom. Nažalost, to isto tako znači da će se tu događati i društveni sukobi, u kojima se itekako pretjeruje. Tako se prolomila ocjena o najvećem fašističkom skupu nakon Drugog svjetskog rata, 5. srpnja na zagrebačkom hipodromu. Zar itko pri zdravom razumu može reći da je to realna ocjena?

Kad je započeo svoj prvi premijerski mandat, Andrej Plenković često je isticao kako mu je jedan od prioriteta smanjiti negativne tenzije i ideološke podjele u društvu. Koliko je u tome uspio, s obzirom na to da ga iz oporbe neprestano prozivaju da i dalje potencira podjele, da podržava Thompsona, recimo...?

- Predsjednik Vlade prilično je staložen, ali kao političar, šef jedne političke opcije ne može biti "politički apaurin". Kampanje su vrijeme sučeljavanja, proces upravljanja državom predmet je svakodnevnih rasprava. Međutim, zar itko uistinu misli da je Andrej Plenković poticatelj podjela, neću sad reći pri zdravom razumu, nego objektivno sagledavajući, kada bi svatko od nas krenuo nabrajati najekscesnije političare koji time podižu i tenzije, bi li Plenković bio u prvih pet, prvih deset? Ako postoji netko tko je prvi, koga biste izabrali, to bi bilo dodatno pitanje. Ako vam je premijer Plenković prvi, pretpostavljam kako niste glasali za njega, za HDZ, te ste odluku vjerojatno donijeli na temelju vlastitog političkog izbora. Jer od lokalne do nacionalne politike mnoštvo je političara koji isključivo govore "ili mi ili oni" i time potpiruju podjele, samo se pokušajte podsjetiti.

Kad smo kod podjela ideološke naravi, podjela na lijeve i desne uobičajeni je "dekor" i hrvatskog društva koliko i europskog. No jesmo li o tim pitanjima posebni, i na koji način, pate li naime lijeve i desne opcije u Hrvatskoj od svojevrsne krize identiteta, s obzirom na nemoć i s jedne i s druge strane da ugroze stabilnu vladavinu Plenkovićeva HDZ-ovskog desnog centra?

- Na hrvatskoj političkoj sceni najviše uočavam nedostatak programskog sadržaja. Ako vam se politika na kraju svodi na to da ste samo protiv HDZ-a, kako ćete motivirati birače. Hoćete one koji su zbog nekog razloga bilo ideološkog ili osobnog nezadovoljstva nekim politikama, dakle, one koji glasanjem kažnjavaju. Međutim, onda su oni koji tako postupaju sebe sveli samo na političara nezadovoljstva, ne izbora. To je definitivno kriza identiteta, u koju su se uvukli brojni pojedinci na našoj političkoj sceni, a pritom u to uveli i kompletne stranke.

HDZ-ov koalicijski partner Ivan Penava umjesto ministarskog mjesta u Vladi dobio je Povjerenstvo za istraživanje komunističkih zločina. Koliko se i to samo po sebi uklapa ili ne uklapa o "vječni narativ" o ustašama i partizanima? Vaš završni komentar?

- Ne znam koliko je onih u Hrvatskoj koji smatraju kako je nova uloga Ivana Penave uistinu bitna ili važnija od mjesta u Vladi. Ne isključujem da on to doista misli, i nemalo je onih koji žele da se po njima neke, nerijetko i bolne povijesne nepravde, konačno isprave. Međutim, to se najprije i jedino postiže u kulturi dijaloga, a ne nametanja. U suprotnom, mijenjat ćemo nacionalne blagdane nakon svake promjene vlasti, bavit ćemo se povijesti u momentima kada se događaju revolucionarne promjene svijeta i nevjerojatni tehnološki napredak, zapravo evolucija.

Zato nam treba zajednička kultura sjećanja jer rješenje nije u zaboravu, ali moramo znati da je danas jako malo živih koji iz prve ruke mogu uopće nešto reći o vremenu partizana i ustaša. Ako želite nepristranu uputu, siguran sam da bi napredni jezični modeli s umjetnom inteligencijom savjetovali da budemo pametniji, i ne koristimo prošlost za stalne podjele, a ti modeli su budućnost koja se upravo događa.