Demokracija je kameleon s tisuću lica

Što nas uči povijest demokracije, demokratskih društava? Najstarije zapise o demokraciji imamo u Herodotovoj "Povijesti" i odnosi se na male zajednice (polise), starogrčki filozofi (Platon, Sokrat...) voljeli su raspravljati o demokraciji, stoljeća kasnije i brojni drugi mislioci pisali su zapažena djela o demokraciji. U nekom sažetom pregledu, kakva je sve iskušenja demokracija prolazila i kako je uopće preživjela do ovih naših modernih vremena - pitali smo izv. prof. dr. sc. Branimira Jankovića s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu?

- Spominjanje pojma demokracije u Herodotovoj "Povijesti" simbolično svjedoči o neraskidivim vezama demokracije i povijesti. Ideja demokracije i njezina praktična ostvarenja kontinuirano se mijenjaju kroz povijest. Doba antike - stare Grčke i Rima - izvorište je ideje demokracije i republike, kao vladavine naroda, nasuprot tiranije i oligarhijske vlasti aristokratske manjine. No niti su ideju demokracije svi prihvaćali niti je vrijedila za žene, robove i strance. Problem ostvarenja demokratskih ideja u praksi prisutan je i u Francuskoj revoluciji koja je iznjedrila Deklaraciju o pravima čovjeka i građanina. Isticanje da su svi ljudi jednaki bez obzira kojem staležu pripadaju značilo je rušenje feudalnog društva.

No ravnopravnost svih građana isprva se nije odnosila na religijske manjine i robove u kolonijama niti je donijela političku participaciju žena. Jednaka prava nisu značila i jednake socijalne i ekonomske uvjete za njihovo ostvarenje. Zbog toga će ne samo liberalna nego i socijalna revolucija obilježavati 19. i 20. stoljeće. Revolucija 1848. simbol je liberalno-demokratske revolucije, a revolucija 1917. socijalne revolucije koja je izazvala velike rascjepe. Bila je to još jedna podjela oko poimanja demokracije, naime, jesu li važnija individualna ili kolektivna prava.

Doc. dr. sc. Branimir janković s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Može li se zaključiti da su značajniji pomaci u uspostavljanju demokracije u društvu učinjeni tijekom XX. stoljeća kada su na međunarodnom planu uloženi značajni napori ka zaštiti temeljnih ljudskih prava i sloboda kao pretpostavci i uvjetu za razvoj društva mira i demokracije...?

- Bez sumnje, ideja demokracije jedan je od glavnih pokretača političkih i društvenih promjena u modernoj i suvremenoj povijesti. Victor Hugo je rekao da ništa nije snažnije od ideje za koju je došlo vrijeme. Donošeni su ustavi koji su ograničavali svemoć vladara i jamčili mnoga važna prava i slobode. Uslijedile su borbe za širenje prava glasa, koje neće biti ograničeno imovinskim cenzusom i koje će uključivati i žene. Početkom 20. stoljeća svjedočimo masovnoj politici - ulasku masa u politiku - što će za neke biti puna demokratizacija, a za druge ugroza demokracije. Socijaldemokratske i socijalističke stranke tražile su puno pravo glasa, doprinoseći time razvoju demokracije. Pravo glasa za žene negdje je proglašavano nakon Prvog svjetskog rata, a negdje od 1945. kao u slučaju Jugoslavije. Jedan od ključnih dokumenata je i UN-ova Opća deklaracija o ljudskim pravima iz 1948. godine. Doba je to uspona socijalne države. U Ustavu stoji da je Republika Hrvatska "demokratska i socijalna država". Neki će isticati nužnost individualnih sloboda za liberalnu demokraciju, a drugi socijalni aspekt. Vrhunac tenzija oko toga bit će upravo u 20. stoljeću.

Da još malo nastavimo s pogledom u prošlost. Koja se bila najkritičnija razdoblja za demokracije u spomenutom 20. stoljeću, je li to bio fašizam i nacizam, i s kakvim se ugrozama demokracija suočava u godinama nakon Hladnog rata, kroz sad već dva i pol desetljeća 21. stoljeća?

- Prijelomna kriza demokracije u 20. stoljeću očitovala se u masovnom nezadovoljstvu predstavničkom (parlamentarnom) demokracijom. To je bilo zajedničko i fašističkom i komunističkom pokretu, uz sve njihove razlike. Fašisti su vođeni granicama rasističkog ultranacionalizma, a komunisti doprinosili antifašizmu, no sa snažnim ograničavanjem individualnih i političkih sloboda. Na djelu su bila različita poimanja demokracije. Socijalistički režimi eksperimentirali su sa tzv. narodnom demokracijom ili samoupravnom demokracijom. Danas studentski pokreti u Hrvatskoj i Srbiji oprobavaju tzv. direktnu demokraciju. Bez obzira na privlačnost i uspješnost liberalne demokracije, pitanja demokratske participacije, političke indiferentnosti i socioekonomskih uvjeta i dalje su izazov. Strani radnici nisu politički predstavljeni, a njihova radna i ljudska prava masovno se krše. Demokracija, njezina zagovaranja i osporavanja, krize i izazovi, neprestano se mijenjaju. Demokracija je kameleon s tisuću lica.

Uzimajući sve u obzir, kakav bi mogao biti zaključak, opstaje li demokracija ili ulazi u nova krizna stanja?

- Kao do sada, demokracija i opstaje i ulazi u novu krizu. Mnogi kritiziraju liberalizam na način dovođenja u pitanje i same liberalne demokracije. Zbog golemog utjecaja SAD-a, Trumpov odnos prema demokratskim pravima može biti transformativan. Uvijek je pitanje hoće li netko tko je na vlast došao demokratskim putem kasnije ukinuti demokraciju. To je bio slučaj s fašističkim režimima. Demokracija ne mora trajati zauvijek. Nisu samo demokratske zemlje razvijene, kao što svjedoči Singapur. Demokracije su ranjive i krhke. Dovoljno je vidjeti SAD, Srbiju, Mađarsku, Izrael, Tursku, Rusiju…

Demokratske tradicije ne isključuju pojavu autoritarnih tendencija i stalnu mogućnost ograničavanja prava i sloboda. Utješno je da se mnogi ipak nisu spremni tako lako odreći demokracije jednom kad je okuse. No demokracija sama po sebi nije dovoljna, treba rješavati socijalne probleme i društvene nejednakosti, kao važne generatore nezadovoljstva njome.