Znanstvenici najbliže dokazu života izvan zemlje dosad

Tim istraživača predvođen znanstvenicima s engleskog Sveučilišta Cambridge otkrili su, uz pomoć svemirskog teleskopa James Webb, na planetu K2-18 b kemijski otisak dvaju plinova: dimetil-sulfida i dimetil-disulfida koje inače na Zemlji stvara morski fitoplankton, kojeg čine mali, golim okom nevidljivi mikroorganizmi, iznimno važni za funkcioniranje morskog ekosustava, javlja Reuters.

Izvan Sunčeva sustava

To će reći, po prvi put su izvan Zemlje otkriveni otisci plinova koji se na našem planetu stvaraju gotovo isključivo biološkim procesima, što sugerira da bi taj planet, koji se nalazi u zviježđu Lava, udaljen oko 124 svjetlosne godine od Zemlje, mogao biti pun mikroorganizama. Iako je moguće da neki još nepoznati kemijski proces proizvodi te molekule u atmosferi planeta K2-18 b, rezultati predstavljaju dosad najsnažniji dokaz da bi život mogao postojati na planetu izvan našeg Sunčevog sustava. Plinovi su otkriveni u velikim koncentracijama, tisućama puta višim nego u Zemljinoj atmosferi, što se, prema sadašnjim znanstvenim spoznajama, ne može objasniti bez prisustva biološke aktivnosti.

No, iako se na prvu o ovom otkriću može izvještavati kao »povijesnom«, i sami istraživači koji su došli do ovog otkrića »dižu ručnu« i upozoravaju da se ne treba bezglavo prepustiti interpretacijama. Ovo je tek prvi korak, a da bi se potvrdio život izvan Zemlje, trebat će još puno istraživanja, a prvi rezultati objavljeni su u časopisu Astrophysical Journal Letters.

No, voditelj istraživačkog tima, Nikku Madhusudhan, astrofizičar s Instituta za astronomiju Sveučilišta u Cambridgeu, ipak nije mogao zatomiti veselje. Ta što drugo pravog znanstvenika pogoni, osim želje za novim otkrićima i boljem upoznavanju i razumijevanju svijeta oko sebe? Stoga je novinarima, kako javlja Reuters, rekao da je ovo prekretnica u potrazi za životom izvan Sunčeva sustava. Dodao je da se u Sunčevom sustavu intenzivno traže mogući tragovi života, na primjer, na Marsu, Veneri, ali pokrenute su i misije kojima će se istraživati sateliti planeta koji su uglavnom sačinjeni od leda, na primjer na Jupiterovim satelitima Europa i Ganimed te Titanu, Saturnovu satelitu.

- Ovo su prvi nagovještaji svijeta izvan Zemlje koji bi mogao biti nastanjen. Također, pokazali smo da je moguće detektirati biosignature na potencijalno nastanjivim planetima s tehnologijom koju već danas imamo, rekao je Madhusudhan.

»Nastanjiva zona«

Planet K2-18 b ima masu otprilike 8,6 puta veću od Zemljine i promjer oko 2,6 puta veći od našeg planeta. Orbitira unutar »nastanjive zone«, to će reći, planet orbitira na taman toliko udaljenosti od zvijezde tako da na površini planeta može postojati tekuća voda koja je ključni preduvjet za život u obliku u kojem ga poznajemo. Zvijezda oko koje kruži K2-18 b nalazi se oko 124 svjetlosne godine od Zemlje. Podsjetimo, svjetlosna godina je udaljenost koju svjetlost prijeđe u jednoj godini. Budući da se svjetlost kreće oko 300 tisuća kilometara u sekundi, znači da je K2-18 b od Zemlje udaljen oko 9,5 bilijuna kilometara. Ili, nešto što se »sad« dogodi na tom planetu, mi na Zemlji vidjet ćemo tek za 124 godine. Odnosno, ono što mi danas gledamo, zapravo gledamo kako je izgledalo prije 124 godine.

Planet K2-18 b, nalazi se u zviježđu Leo pa je stoga egzoplanet, kako se nazivaju planeti izvan Sunčeva sustava. Od 1990-ih otkriveno je oko 5800 egzoplaneta. Znanstvenici su ranije pretpostavili postojanje egzoplaneta tzv. hiceanskog tipa – prekrivenih oceanima pogodnima za mikroorganizme, s atmosferom bogatom vodikom.

- Tisućama godina pitali smo se jesmo li sami u svemiru, a sada bismo možda za samo nekoliko godina mogli detektirati znakove izvanzemaljskog života, rekao je Madhusudhan.

Dodaje da jedino objašnjenje koje mogu ponuditi kad se analiziraju dostupni podaci, i stari i novi, jest da je K2-18 b hiceanski svijet prepun života. No, ponovo ističe potrebu za oprezom i dopušta i pojavu drugih tumačenja. Govoreći o vrsti života, ako bi se pokazalo da on na K2-18 b postoji, Madhusudhan kaže da je vjerojatno riječ o mikroorganizmima sličnima onim u našim oceanima.

Potreban oprez

No, i on je oprezan.

- Prvo, potrebno je ponoviti promatranja dva do tri puta kako bi se potvrdila čvrstoća signala i povećala statistička značajnost detekcije, na razinu gdje je vjerojatnost lažnog signala manja od jednog naprema milijun. Drugo, potrebna su dodatna teorijska i eksperimentalna istraživanja kako bi se utvrdilo postoji li mehanizam koji ne uključuje biološke procese, koji bi mogao proizvesti DMS ili DMDS u atmosferi sličnoj onoj K2-18 b. Iako su ranija istraživanja već sugerirala da su ti plinovi ogromni znakovi života, čak i za ovaj planet, moramo ostati otvoreni i razmotriti sve mogućnosti, rekao je.

Plinovi pripadaju istoj kemijskoj skupini i već su ranije predloženi kao važni biosignali za egzoplanete. Znanstvenici su rekli da je otkriće plinova pouzdano na razini od 99,7 posto, tj. da postoji 0,3 posto šanse da je riječ o pogrešci. Pomoću teleskopa James Webb razina pouzdanosti je od 99,7 posto, što znači da postoji tek 0,3 posto vjerojatnosti da je riječ o slučajnosti.

No, kao i sami istraživači i njihovi kolege koji nisu sudjelovali u istraživanju kažu da je potrebno još provjera. Christopher Gelin iz Odjela za svemirsku znanost u Institutu Southwest Research u Teksasu, kaže da su ovi podaci dragocjeni, ali i da ih treba pažljivo i temeljito ispitati.

K2-18 b pripada klasi sub-Neptuna, planeta većih od Zemlje, ali manjih od Neptuna – najmanjeg plinovitog diva u Sunčevom sustavu.